Kao klauzurne redovnice nastojimo živjeti sv. Evanđelje nasljedujući poniznog, siromašnog i poslušnog Krista u vjernosti Crkvi.
Trudimo se živjeti jednostavnim životom u skrovitosti, tišini, nastojeći produbiti svoj odnos s Bogom ljubeći Ga nepodijeljena srca, čeznući za Božjom blizinom koja preobražava nutrinu.
Posvećujemo se molitvi i žrtvi, ali i predanom radu i služenju kojim nastojimo pribaviti sredstva za život i solidarizirati se sa siromašnima. Zahvalne smo za Božje darove i za dobročinstva koja primamo od bližnjih i za dar sestrinstva. Obdarene od Boga, Bogom želimo druge darivati. Samo naše postojanje, prisutnost, znak je i podsjećanje današnjim ljudima koji užurbano žive u svijetu da razmišljaju o budućem vijeku, o vječnom životu. Smisao našeg života je proslava Boga, spasenje duša i naše posvećenje.
Živjeti u strogoj klauzuri podrazumijeva živjeti u zatvorenosti, odvojenosti od buke i briga svijeta sa smanjenom komunikacijom s vanjskim svijetom, osobama. Klauzura je veoma prokušano sredstvo koje pogoduje duhovnom životu, životu s Bogom, dubljem upoznavanju sebe i osobnom rastu.
Odvajamo se od svijeta da bi nam se otvorio prostor za Boga, za bliskost i zajedništvo s Njim, dopuštajući Mu da nas pročišćava, preobražava i oblikuje na svoju sliku. Mi se povlačimo iz svijeta ne da bi ga prezrele ili se smatrale boljima od drugih, već zato da bi Mu mogle bolje služiti kao posrednice Božjih milosti i Božje ljubavi koje svednevice primamo u molitvi i kojima želimo obdariti, obogatiti svijet, bližnje.
U svojoj odijeljenosti, samoći, mi nismo daleko od usamljenih, odbačenih, siromašnih, bolesnih, trpećih…već suosjećamo s njima i molimo za njih.
Plodovi našeg života nama često nisu poznati. Živimo u vjeri i u povjerenju. Crkva kao Mistično Tijelo Kristovo je kao jedan organizam koji prima život od Glave – Krista, a udovi se međusobno potpomažu. Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi; ili ako se slavi jedan ud, s njim se raduju svi udovi (1 Korinćanima 12:26). Tu vrijedi druga matematika, nema konkurencije, zavisti, dometi su neograničeni. I najmanja stvar dobiva svoj smisao. Mjera stvari postaje ljubav i to ne naša nego Božja koje mi postajemo dionici. Uz Božju pomoć nasljedujući našu svetu Majku Klaru nastojimo biti „podupirateljice klonulih udova
Mističnog Tijela Kristova“(usp. sv. Klara).
Molitvom obuhvaćamo potrebe Crkve, svijeta i čovjeka. Molimo za sv. Oca, biskupe, redovnike i redovnice, za nova sveta duhovna zvanja. Osobito molimo za našu domovinu, za duhovnu i materijalnu obnovu a napose za demografsku obnovu, jer kao narod izumiremo.
Dirljivo je svjedočanstvo da ljudi ne misle samo na sebe, nego da jedni druge preporučuju u molitve. Ljudi nam se na razne načine preporučuju u molitve. Pri osobnom susretu iznesu nam svoje nakane, a također obraćaju nam se preko pisama, telefona, e-maila.
Često molimo za razne potrebe obitelji koje su danas u velikoj krizi i ugrožene, a toliko su važne. Sa zahvalnošću molimo i za sve naše dobročinitelje, a s pomoću koju primamo pomažemo i najsiromašnijima u njihovim potrebama koliko više možemo.
Sve primljene nakane kao zajednica prikazujemo na Svetoj Misi, u liturgiji časova, u svetoj krunici kao i na euharistijskom klanjanju. Prikazujemo Vječnom Ocu sve svoje nesavršene molitve i žrtve kao i sav svoj život i rad sjedinjujući ih s Kristovim životom i Njegovom neizmjernom žrtvom na Križu.On prima prinos našega života i molitve i čini ih plodnim za nas same kao i za one za koje molimo i za sve ono što nosimo u svom srcu.
A tu je uvijek prisutna i Majka Marija, naša posrednica i zagovornica po kojoj lakše prilazimo Isusu i po kojoj sve milosti primamo, kao i svi sveci koji su nam zajedno s Marijom uzori života.