Red sv. Klare ili Red siromašnih sestara sv. Klare, za razliku od Prvog i Trećeg franjevačkog reda, nije centralistički ustrojen, već je po benediktinskoj predaji sastavljen od pojedinih samostana koji su samostalni, ali se u novije vrijeme ujedinjuju u federacije i konfederacije, ne dirajući time samostalnost samostanâ.
Cijeli Red sv. Klare, iako je sastavljen od samosvojnih samostana, jedna je obitelj. Na čelu svakoga samostana je opatica, koju sestre jednostavno zovu majka. U svakom se samostanu razlikuju službe u užem smislu ili službe upravljanja te službe u širem smislu ili dužnosti. Službe upravljanja jesu: služba opatice, zamjenice i diskretâ (savjetnice). Sve ostale su službe u širem smislu ili dužnosti. Samostani su povjereni posebnom nadzoru dijecezanskog biskupa ili su podložni poglavarima Prvog franjevačkog reda. Oni vrše svoju vlast po propisu općeg prava i Konstitucija našega Reda. Prije svakog izbornog kapitula, biskup ili redovnički ordinarij (ili njihov delegat) obavlja kanonski pohod. Bez obzira pod čijim su samostani nadzorom, generalni ministar Manje braće vrši nad samostanima klarisa dužnost visokog duhovnog voditelja. Njegova je dužnost da bratski pohađa samostane i federacije, da sestre potiče i učvršćuje da ostanu vjerne u svome zvanju, u čuvanju duhovne baštine Reda, ne dirajući time zakonitu neovisnost samostana. Stoga je u Generalnoj kuriji OFM osnovan i poseban ured (Officium Pro Monialibus) za klarise i sve klauzurne franjevke, koji je na raspolaganju njihovim potrebama.
Djelatnosti toga Ureda uvijek se objavljuju u Acta Ordinis Fratrum Minorum i u periodici Comunione e comunicazione (cTc).