SIN JE BOŽJI POSTAO NAŠ PUT
Časoslov Muke Gospodnje s Franjom i Klarom kroz dan
Gospodine… udijeli mi dvije milosti prije nego umrem: da za svoga života osjetim u duši i na tijelu, koliko god je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke Muke…
i da osjetim u svome srcu onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.
(Molitva sv. Franje na La Verni)
Svrha ovog djelca jest upoznati Franjinog i Klarinog Krista. Zajedno s njima proživljavati i slaviti Muku Gospodnju, Pashu Gospodnju, njegov silazak iz krila Očeva na zemlju, hoditi njegovim stopama što ih je utisnuo na njoj, njegov povratak k Ocu, njegovo obećanje da će opet doći i uvesti nas u svoju slavu.
Kroz čitanja promatramo Krista onako kako su ga promatrali Franjo i Klara. Kroz psalme koje je sastavio sv. Franjo, ulazimo u samu Isusovu dušu, u njegov odnos s Ocem. Franjo je sastavio Časoslov Muke (ČM) kako bi uvijek bio s Isusom na križu. Želio je da ga i drugi mole. Toma Čelanski piše da ga je i sveta Klara »sličnim osjećajima« molila. Franjo se toliko sjedinio s Mukom našega Gospodina da je nosio njegove vidljive Rane na svom tijelu. Klara nije primila milost vidljivih Isusovih Rana, ali su sve njezine misli, svi osjećaji, riječi i djela bila stigmatizirana.
U ovom ČM pokušali smo otkriti Franjinu i Klarinu tajnu koju su nosili duboko u sebi nakon susreta s Raspetim. Ovo je tajna zbog koje su često jecali, molili prostrti na tlu i oplakivali svoju Ljubav koja nije ljubljena. Ova je tajna Franju tjerala da svijetom propovijeda Raspetu Ljubav. Ovu je tajnu Klara razmatrala i nasljedovala u tišini Svetog Damjana, podno Raspetoga koji je progovorio Franji.
Red Časoslova
Sveti Franjo podijelio je svoj ČM u pet dijelova: I. Sveto trodnevlje i vrijeme kroz godinu; II. Vazmeno vrijeme; III. Nedjelje i glavne svetkovine; IV. Došašće i V. Božićno vrijeme. Mi smo dodali i VI. dio : Korizma.
Na početku dana moli se Oče naš jer »molitelj može pravo moliti samo ako ima udjela u Isusovoj molitvi. Mora urasti u intimni stav Sina prema Ocu« (A. Rotzetter – T. Matura: Živjeti Evanđelje s Franjom Asiškim, Brat Franjo, Zagreb 1984., str. 61). Zatim slijede Pohvale za sve časove, koji je sastavio sv. Franjo od redaka iz knjige Otkrivenja i liturgije te drugih hvalospjeva iz Svetoga pisma.
Psalmi. Svaki je Psalam uokviren antifonom Blažene Djevice Marije: Sveta Djevice Marijo. »Molitelj je (…) pozvan da se duhom obrati Djevici Mariji povezanoj sa svecima. Franjo je svjestan da je molitva susret s Bogom te iz toga zaključuje da grešni – pa i sam Franjo – čovjek treba svece kao zagovornike ili stvorove koji su Bogu podložniji nego čovjek. Zato Franjo psalamsku molitvu uokviruje marijanskom antifonom, umetkom koji podržava njegovu meditaciju (isto).
Unutar tog umetka molitelj u duhu postaje dionik jedne od tajni povijesti muke Isusove koja započinje rođenjem a završava uskrsnućem. Franjo psalme ne recitira onakve kakve ih nalazimo u Bibliji; on s njima postupa kreativno, i tako nastaje cijeli niz novih psalama oko jedne središnje misli, neka vrst parafraze ili meditacije o muci Kristovoj. Franjo si predočuje lik Isusa Krista kao uhićena, izdana, mučena, pogrđena, osuđena, uzvišena, uskrsnula, novorođena; zatim na takav lik primjenjuje stihove psalama, a katkada i neke odlomke iz Staroga ili Novoga saveza (nav. dj., str. 55).
U Franjinim psalmima susrećemo neke pojedinosti kojih nema u biblijskim tekstovima. Takve su riječi: »za vas«, koje daju svoje tumačenje Muke. To znači drugim riječima da se Krist obraća onome koji meditira.
Franjo dodaje još jednu pojedinost: »Presveti Oče«. To je izraz koji stoji umjesto Gospodine iz biblijskog teksta. Franjo je obje te riječi uzeo iz Isusova oproštajnog govora. Tako je cijela Muka stavljena u odnos prema nebeskom Ocu i to ne kao da Otac naređuje to trpljenje, nego tako da Krist prihvaća trpljenje s vjerom u živoga Boga.
Pridodana je i treća pojedinost: »On vlada s drveta«. Krist je Gospodin i kad umire. Uzdignut na križ, on je Kralj i Sudac svijeta; Bog pri tome nije odsutan, nego se trpljenje diže kao žrtva u njegovoj prisutnosti. Ono nije kraj nego početak Božjega kraljevstva (nav. dj., str. 129).
Dobro je primijetiti kako je Franjo povezao Božić i Veliki Petak, početak i vrhunac poniženja i ljubavi Sina Božjega. Naime, u božićnom Psalmu nalazi se isti redak kao i u onom na Veliki Petak: »Prinesite svoja tjelesa i nosite njegov sveti križ, idite do kraja za njegovim svetim zapovijedima«.
I mi smo si dopustili kreativnost u moljenju ovih Franjinih psalama. Psalmi su podijeljeni na kitice, izdvojena je središnja misao koja se češće ponavlja, umetnute su riječi: aleluja, amen, Abba, Oče moj!, Gloria in excelsis Deo…
Svaki čas završava činom zahvale i blagoslova: »Blagoslivljajmo Gospodina Boga živoga i pravoga…«, kako se nalazi u izvornom Franjinom ČM.