Mi, zagrebačke klarise, javno molimo oproštenje Gospodina, Crkvu, vas, naša braćo i sestre, za sve naše manjkavosti, velike i male nevjernosti u onim velikim stvarima koje smo jednom javno, pred Bogom i pred Crkvom, obećale i zavjetovale. Na to nas potiče primjer sv. Oca Ivana Pavla II., skorašnjeg blaženika, koji je Crkvu uveo u novo tisućljeće upravo kroz vrata kajanja, preispitivanja vlastite povijesti i ispovijesti grijeha, kao put k obnovi i pomirbi. Poduprite nas svojom molitvom i bratskom ljubavi, da u duhu istinskoga pokajanja, poniznosti i čistoće srca slavimo svoj Jubilej 800. obljetnice poziva sv. Klare i Siromašnih sestara.
U svojoj Oporuci sv. Majka Klara nas opominje: „Tijesan je put i uska su vrata po kojima se ide i ulazi u život (…) Blaženi su oni kojima je dano njime hoditi i ustrajati do kraja. Čuvajmo se, dakle, ako smo ušle na put Gospodnji, da zbog svoje krivnje, nemara i neznanja s vremenom od njega nikako ne odstupimo, da ne nanesemo nepravdu takvomu Gospodinu i njegovoj Majci Djevici, i ocu našemu blaženomu Franji, i Crkvi slavnoj i vojujućoj“ (OKl 71.73-75). U noći Cvjetnice na Veliki ponedjeljak, godine 1212., sv. Klara je imala proći kroz troja znakovita vrata. Prva vrata su mala, sporedna vrata, takozvana vrata mrtvih, kroz koja se iznosio mrtvac iz kuće. Sve velikaške asiške kuće imale su takva vrata. I mi želimo s Majkom Klarom proći najprije kroz vrata mrtvih, da ostavimo iza sebe staroga čovjeka s njegovim grešnim djelima i pođemo kao nove za Kristom putem života.
Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre:
– što smo često išle radije širokim putem i kroz široka vrata;
– što nismo htjele biti zrno koje ima umrijeti da urodi plodom, nego smo radije bile zrno sakriveno u trnju i draču svojih sebičnosti, svojih sitničavosti, ograničenosti ili zrno koje je izabralo plitko tlo površnosti, osrednjosti, lagodnosti, izbjegavanja odgovornosti, služenja i požrtvovnosti;
– što nismo htjele izići kroz vrata svojih strahova i zatvorenosti, lažnih sigurnosti;
– što nismo dopuštale da nas Gospodin oblikuje i udahne svoj dah života, da se rodimo nanovo, odozgor;
– što nismo htjele uranjati u vazmeno otajstvo, koje je smrt radi života;
– što smo često tražile Živoga među mrtvima, zadovoljavajući se slavom svetaca i slavom našega Reda.
R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!
One noći, Klara je izišla kroz druga vrata, gradska vrata, vrata koja su bila dobro osigurana i čuvana, koja su simbol grada i njegova zaštita. Ova vrata za nas su simbol društvenih struktura, ljestvice ovozemnih vrijednosti, zemaljske sigurnosti.
Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre:
– što se često povodimo za mišljenjem, sjajem i vrednotama ovoga svijeta;
– što dajemo prednost sporednim stvarima pred bitnima;
– što smo često bile ravnodušne na nepravde, na poteškoće, brige i rane ljudi koji žive izvan zidova naše klauzure;
– što smo svoju klauzuru često uzimale kao ispriku za vlastiti kukavičluk;
– što smo se često zatvarale u zidine samodostatnosti, zanemarujući široke horizonte čitave Crkve i naše Franjevačke obitelji;
– što smo često zatvarale vrata srca pred istinskim potrebama i problemima svakoga čovjeka;
– što naše strukture nisu uvijek rađale životom niti svjedočile vječne vrednote;
– što smo se često oslanjale na moć novca, ugleda, dobro ime;
– što smo često kupovale i prodavale površnu duhovnost i lažno kršćanstvo;
– što zidovi naše klauzure nisu uvijek bili prostor bratstva, susreta, kršćanske ljubavi, življenog Evanđelja, radosti života, usredotočenosti na Boga i Božje stvari, mjesto zajedništva, praštanja i pomirenja;
– što naša vrata nisu uvijek bila svakome otvorena i naša ruka nije bila uvijek svakome rado pružena.
R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!
Izišavši kroz gradska vrata, Klara se uputila puteljkom prema poljskoj crkvici Svete Marije Anđeoske – Porcijunkule. Ondje je započela svoj korjeniti život po Evanđelju, što ga je obećala i zavjetovala u ruke sv. Franje, pred njegovom braćom. Vrata Porcijunkule vrata su evanđeoskoga života, vrata duhovne preobrazbe. Porcijunkula je mjesto gdje je Franjo susreo Riječ Evanđelja i shvatio svoj poziv. Porcijunkula je kolijevka u kojoj je po Klarinoj vjeri rođen i njezin Red Siromašnih sestara, klarisa.
Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre;
– što smo često krivo poimale Kristovu, Franjinu i Klarinu misao;
– što nismo htjele ispraviti svoju misao i svoje putove;
– što nismo dopuštale da nas Duh rasvijetli i obnovi;
– što se nismo dale poučiti i voditi odozgo;
– što nismo čitale znakove vremena i milosne događaje;
– što smo toliko puta propustile i prezrele poziv Božjih ljudi, Crkve i naših poglavara;
– što nismo zaozbiljno uzimale Božju ljubav prema nama;
– što smo svoj poziv shvaćale uskogrudno;
– što smo u svoje ruke uzele ključ klarijanske karizme, a da same nismo ušle niti dopustile drugima unići;
– što naš život nije bio uvijek providan, zavjeti življeni duboko i radosno;
– što smo često stavljale pravila, propise i običaje iznad Božjih zapovijedi i zapovijedi ljubavi;
– što naše oči nisu uvijek bile uprte u Gospodina;
– što darovano nam vrijeme nismo uvijek koristile na traženje Gospodina i poniranje u kontemplaciju;
– što naše uši nisu uvijek bile otvorene za slušanje Evanđelja i Božjega šapta;
– što naše usne nisu uvijek izgovarale riječ ljubavi i pohvale Bogu;
– što žednome svijetu nismo pružale nadu životom koji bi bio proročki.
R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!
Sveti naš Oče Franjo, brate Vjetre, nošen Duhom, koji si prije 800 godina osvojio Klarino srce za Krista, raznosi i danas sjeme Božje riječi, hitro, žurno, sredstvima koja dopiru do uma i srca. Svojim dahom ohrabri nas da spremno napustimo pasivnost i strah; svojim vihorom probudi nas da ostavimo udobnost, logiku i razboritost i prepustimo se vjetru odvažnosti i evanđeoske kreativnosti. Zapuši i zazviždi kroz naše šupljine i otvore i ukaži nam na naše propuste i nedostatke. Projuri svojim vihorom kroz naše naume i poslove i ispremetni ih u nered koji vodi ka novom uređenju i preutemeljenju.
Sveta naša Majko Klaro, bistra i dragocjena Vodo evanđeoske svježine u Crkvi, ti novo evanđeosko Vino radosti i veselja, proslave života, što nam ga je donio Krist; učini nas sposobnima da stvaramo nove mješine za novo vino, kako bismo znale pružiti nove odgovore novim izazovima, nove strukture koje su sposobne prenositi život – život u izobilju. Amen.
Zaključujemo riječima svete Majke Klare: „Uvijek gledajte na svoj početak“ (usp. 2PJa 11). „Prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da po zagovoru i zaslugama slavne Marije, Majke njegove i preblaženoga našega Oca Franje i svih svetih, sam Gospodin, koji dade dobar početak, dadne i napredak i ustrajnost do kraja. Amen“ (OKl 77s). „Uvijek ljubite Boga, svoje duše i sve svoje sestre, i budite uvijek spremne obdržavati ono što ste Bogu obećale! Neka Gospodin bude uvijek s vama i vi sada budite uvijek s njime! Amen!“ (BlKl 14-16).
Autorica teksta: s. M.Tarzicija Čičmak, klarisa