Klarise Zagreb

“Benediktin križ”

·

b kriz 2

Kontemplacija svetodamjanskoga raspela sv.Klare i njezinih sestara prerasla je u nasljedovanje. O tome postoji također jedan slikovni dokaz. To je takozvani „Benediktin križ“.
„Benediktin križ“ nastao je u drugoj polovici 13. stoljeća, po narudžbi blažene Benedikte, prve nasljednice sv. Klare u službi opatice. Ona je bila veoma pobožna prema otajstvu Križa, o čemu svjedoči i neuobičajeni početak obrasca kojim se odriče vlasništva u korist svoje majke: „U ime Gospodina našega Isusa raspetoga“. Budući da je poznavala sv. Klaru, poznavala je i njezinu pobožnost prema otajstvu Muke, koju je Klara prenijela na svoje sestre. Stoga je ovo raspelo odraz te duhovnosti i veoma je nalik takozvanom „Plavom raspelu“ koje se čuva u muzeju Bazilike sv. Franje.

Za razliku od Svetodamjanskoga raspela, koje prikazuje proslavljenoga Krista, ovo prikazuje Krista patničkoga lica, umrloga, u poniženju njegove žrtvene ljubavi i napuštenosti njegove ljudske naravi. Uz Isusa su Gospa Žalosna i sv. Ivan, u svojoj mirnoj, dostojanstvenoj i dubokoj boli i kontemplaciji Raspetoga. Na dnu, do samih nogu, nalaze se sv. Franjo, koji grli Isusovu desnu nogu, sv. Klara, koja pobožno i strastveno promatra ranu lijeve noge, te opatica Benedikta koja kleči iza sv. Franje. Ljubljenje rana, napajanje na njima odgovor je franejvačke mistike na ljubav Raspetoga.

usnuli

Ovo raspelo odražava dvije strastvene želje i žeđi: Isusovu žeđ za čovjekom i našu (Franjinu i Klarinu) žeđ za Kristom. On umire žedan, s riječima „Žedan sam“, a Franjo i Klara ljube rane i napajaju se na njima, crpeći iz njihove gorčine boli Bogočovjeka svu slast koja ih izdiže iznad prolaznosti ovoga svijeta.
„Predraga sestro… jer ste zaručnica, majka i sestra Gospodina moga Isusa Krista, obilježena veoma sjajno barjakom nepovredivog djevičanstva i presvetog siromaštva, ukrijepite se u svetoj službi koju ste započeli žarkom željom za siromašnim Raspetim“ (1PJ 12-13). „Žarka želja za siromašnim Raspetim“ jest ona koja vodi do „svete službe“ vlastita posvećenja Bogu. Ta žarka želja hrani se u blizini Raspetoga: „Priljubi se, siromašna djevice, siromašnome Kristu… koji umire u samim tjeskobama križa. Motri ga, gledaj ga i poželi ga nasljedovati“ (2PJ 18.20). Želja za nasljedovanjem Raspetoga pokreće sve djelovanje: vidjeti, gledati, razmatrati i kontemplirati. Kada preporučuje siromaštvo svome „malom stadu“ – kako Klara naziva svoje sestre – govori o pokretu svoje želje: „za ljubav onoga Gospodina koji je siromašan u svom rođenju bio položen u jasle, siromašan živio na svijetu i gol visio na križu“ (OKl 45).

ljubljenje rana


Najznačajnije Klarine riječi koje su upravo nadahnuće ovomu raspelu jesu ove: „O milo siromaštvo, koje se je pred ostalim udostojao prigrliti Gospodin Isus Krist kojim on upravlja i koji upravlja nebom i zemljom i koji također reče i postadoše! Jer lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji, to jest Krist, nema gdje nasloniti glavu, a kad nakloni glavu na prsa, bilo je to zato da ispusti posljednji dah“ (1PJ 18).
Ovo raspelo prikazuje krajnje Isusovo siromaštvo, njegovu napuštenost na križu. To je ono što je u sv. Klari i njezinim sestrama pobuđivalo žarku želju za nasljedovanjem siromašnoga Raspetoga. To je ono što i danas njezine sestre pobuđuje i potiče u kontemplaciji Raspetoga na križu i u kontemplaciji Raspetoga prisutna u njegovim patnjičkim udovima na rubu društva.