PRVO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ
1Časnoj i presvetoj djevici, gospođi Janji, kćeri preodličnoga i presvijetloga kralja Češke, 2Klara, nedostojna služavka Isusa Krista i beskorisna sluškinja Zatvorenih gospođa samostana svetoga Damjana, predstavlja se kao njezina posvuda podložnica i potpuno njoj u službi kao njezina mala sluškinja, i s osobitom i punom poštovanja molitvom da bi gospođa Janja postigla slavu vječne sreće.
3Veoma se radujem i kličem u Gospodinu slušajući tako čestit glas o Vašemu svetom ponašanju i životu, glas koji je čudesno dopro ne samo do mene, nego je razglašen po čitavom krugu zemaljskom; 4takvom radošću smijem klicati ne samo ja osobno, nego i svi koji služe ili žele služiti Isusu Kristu. 5A to stoga što ste Vi, premda ste više od drugih mogli uživati svjetovni sjaj, časti i ugled, imajući se s veličanstvenom slavom vjenčati za slavnoga Cara, kako bi Vašem i njegovom Veličanstvu i dolikovalo, 6sve to odbacili i svom dušom i svim osjećajem srca izabrali presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, 7primivši Zaručnika plemenitijega roda, Gospodina Isusa Krista, koji će Vaše djevičanstvo čuvati uvijek neokaljanim i nepovrijeđenim.
8Njega kad ljubite, ostajete čisti,
kad Ga dotičete, još ste čistiji,
svaki puta kada ga primite k sebi, ostajete djevicom.
9Njegova moć jača je, plemenitost uzvišenija,
Njegov pogled sjajniji, ljubav zavodljivija
i sva Njegova ljubaznost otmjenija.
10Već ste u Njegovu čvrstom zagrljaju;
grudi Vam je uresio draguljima,
a na uši Vam stavio neprocjenjivo biserje,
11i svu Vas okružio proljetnim cvijećem
i sjajnim dragim kamenjem
i okrunio Vas zlatnom krunom,
ukrašenom pečatom svetosti.
12Stoga, predraga sestro i – trebala bih reći – Gospođo dostojna svakoga poštovanja, jer ste zaručnica i majka i sestra Gospodina mojega Isusa Krista, 13velikim sjajem odlikovani stijegom nepovredivoga djevičanstva i presvetoga siromaštva, utvrdite se u svetoj službi siromašnoga Raspetoga koju ste započeli sa žarkom željom; 14On je za nas sve podnio muku križa, istrgnuo nas iz vlasti kneza tame, u kojoj smo zbog prijestupa našega Praroditelja bili držani stegnuti okovima, i pomirio nas s Bogom Ocem.
15O blažena Siromaština,
koja osigurava vječna bogatstva
onima koji je ljube i grle!
16O sveta Siromaština:
onima koji je posjeduju i žele
Bog obećava kraljevstvo nebesko
i, bez sumnje, otkriva im vječnu slavu i blaženi život!
17O sva Božja Siromaština,
koju se Gospodin Isus Krist,
koji upravljaše i upravlja nebom i zemljom,
koji, štoviše, samo reče i sve postade,
udostojao više od svega ostaloga prigrliti!
18Naime reče: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji – to jest Krist – nema gdje bi glavu naslonio“ već je, kad je naklonio glavu, predao svoj duh.
19Ako se, dakle, Gospodin tako velik i tako veličanstven, dolazeći u djevičansko krilo htio pokazati na ovome svijetu kao prezren, ubog i siromašan, 20da ljudi koji bijahu veoma siromašni i bijedni, trpeći preveliku glad za nebeskom hranom, postanu bogati u Njemu posjedovanjem kraljevstva nebeskoga, 21plešite od radosti i silno se veselite! ispunjeni golemom radošću i duhovnim veseljem.
22Budući da ste više voljeli prezir svijeta negoli časti, siromaštvo negoli vremenita bogatstva i radije sakriti blago ne u zemlju nego na nebu, 23gdje niti rđa ne nagriza niti moljac izjeda i kradljivci ne iskapaju i ne kradu, Vaša je nagrada na nebu preobilna! 24I Vi ste zapravo dostojno zavrijedili biti svečano proglašeni sestrom, zaručnicom i majkom Sina Svevišnjega Oca i slavne Djevice.
25Zasigurno Vam je poznato – u to sam čvrsto uvjerena – da Gospodin obećava i daruje kraljevstvo nebesko samo siromasima, jer dok se osobito ljubi vremenita dobra, gubi se plod svete ljubavi; 26i da se ne može služiti Bogu i mamoni, jer ili se jednoga ljubi, a drugoga mrzi, ili se jednomu služi, a drugoga prezire; 27kao i to da se bogato odjeveni ne može boriti s golim, jer onaj koji ima za što ga se može uhvatiti, veoma brzo će biti oboren na tlo; 28i to da se ne može živjeti i u slavi na ovome svijetu i ondje kraljevati s Kristom, jer prije će deva moći proći kroz iglene ušice negoli bogataš uzići u nebesko kraljevstvo. 29Zato ste zbacili sa sebe svoje haljine, to jest vremenita bogatstva, tako da uopće ne mognete podleći pred protivnikom u borbi, nego da tijesnim putem i kroz uska vrata uzmognete unići u nebesko kraljevstvo.
30O kako je doista silan i hvalevrijedan ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara:
napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih,
steći nebeska dobra mjesto zemaljskih,
zadobiti stostruko za jedno
i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život.
31Zato sam Vašu Preuzvišenost povela, koliko sam bolje mogla, da poniznim molbama usrdno zamolim Kristovim srcem Vašu svetost da se, kad ste već u Njegovoj svetoj službi, ushtjednete utvrditi: 32pospješujući svoj hod iz dobra u bolje, iz jednih kreposti u druge, tako da se Onaj kojemu služite svom željom svoje duše, udostoji obilno Vam udijeliti nagradu za kojom čeznete.
33Još Vas molim u Gospodinu, koliko god mogu usrdnije, da mene – Vašu služavku, premda beskorisnu – i ostale sestre koje sa mnom borave u samostanu, a koje su Vam sve odane, preporučite u Vaše presvete molitve, 34da njima potpomognute uzmognemo zavrijediti milosrđe Isusa Krista te jednako tako zavrijedimo s Vama uživati u vječnome gledanju Njega.
35Ostajte zdravo u Gospodinu i molite za mene!
Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC