Pismo Generalnoga ministra za svetkovinu svete Klare 2011.
DVA IMENA, DVA FENOMENA,
DVIJE LEGENDE:
FRANJO I KLARA
800. obljetnica utemeljenja
Reda siromašnih sestara
Predrage Siromašne sestre,
Gospodin vam dao mir!
Šesnaestoga travnja 2011. godine svečano smo, u zajedništvu sa svim kćerima sv. Klare raširenima po svijetu, započeli u Asizu slavlja 800. obljetnice obraćenja Klare Asiške i utemeljenja Reda siromašnih sestara. Događaj je započeo slavljem Prve večernje kojemu je predsjedao mjesni biskup mons. Domenico Sorrentino u katedrali sv. Rufina. Slavlje se nastavilo hodočašćem, u kojemu su sudjelovali braća franjevci, redovnici, redovnice i mnogobrojni laici, prema Porcijunkuli u Sv. Mariji Anđeoskoj gdje se mlada Klara, napustivši «kuću, grad i obitelj» sklonila da se posveti Gospodinu «pred Marijinim oltarom» (usp. LegKl 8) i da prigrli oblik života koji joj je Franjo pokazao (usp. OporKl 5) i koji je kasnije Inocent IV. blagoslovio, potvrdivši Pravilo Reda siromašnih sestara. Hodočašće je imalo postaje na mjestima gdje Siromašne sestre čuvaju i prenose propositum te evanđeoske žene, Klare, koja je sve stavila na Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista: u Protosamostanu, samostanu sv. Kvirika i samostanu sv. Kolete.
Bio je to trenutak uistinu dirljiv po događaju koji se spominjemo: posvećenja Klare činom rezanja kose što ga je izvršio Franjo i utemeljenja Siromašnih sestara; po noćnom hodu asiškim ulicama sve do Sv. Marije Anđeoske koji je bio nošen pjesmama i slušanjem odlomaka uzetih iz životopisa sv. Klare te iz njezinih Spisa, i ogrijan podrhtavajućim svjetlom baklji; po produženoj stanci pred Porcijunkulom, gdje je «Majka milosrđa» rodila Red manje braće i Red siromašnih sestara (usp. LegKl 8).
Pred Porcijunkulom sam u ime svih zahvalio Ocu milosrđa (usp. OporKl 2) što je nadahnuo Franju da živi po načinu svetoga Evanđelja (usp. OporKl 14) i što je pozvao Klaru da dopusti da je zavede «najljepši od ljudskih sinova» (2PJa 20), toliko da posve i zauvijek okrene k Njemu «um, dušu i srce» (usp. 3PJa 12-13). No, zahvalio sam mu i slavio ga i po nebrojenu mnoštvu Siromašnih sestara koje su u ovih 800 godina povijesti nastojale nasljedovati Krista po načinu života što ga je živjela i predložila Klara Asiška, ostvarujući tako proročanstvo pape Aleksandra IV. koji je, osvjetljujući karizmu «nove žene» iz Spoletske doline, govorio o «stablu visoku, istaknutom, veoma razgranatom, koje je na njivi Crkve donijelo slatki plod, i k čijoj ugodnoj sjeni sa svih strana dohrliše, i još hrle mnoge učenice u vjeri, da uživaju njegove plodove» (BulKl 11). Naime, u trenutku Klarine smrti bilo je 115 samostana u Italiji i 50 izvan Italije. Na početku 14. stoljeća bilo je 413 samostana. Danas u svijetu ima oko 1000 samostana, s oko 15. 000 sestara koje su sve rođene od «biljčice blaženoga Franje».
Značenje slavlja
Slavlja, koja idu od 16. travnja 2011. do 11. kolovoza 2012. godine, povoljno su vrijeme da se nanovo oživi spomen na ono što se dogodilo prije 800 godina, da se ponovno predloži duhovnost te izvanredne žene i, osobito, da se ponovno otkrije aktualnost poruke gospođe Klare.
•Da se nanovo oživi spomen. Po onim «gospođama – klicao je Franjo dok je obnavljao crkvicu Sv. Damjana – proslavit će se naš nebeski Otac u čitavoj svojoj svetoj Crkvi» (OporKl 14). Možda ni Franjo nije slutio da će način života što ga je Klara prigrlila moći postati potpora papinsku služenju i hrana misijskoj dimenziji Crkve, kako je napisao 1228. godine papa Grgur IX. Franjinoj «biljčici» i Siromašnim sestrama Sv. Damjana. «Klarin život – pod Franjinim vodstvom – napisao je Ivan Pavao II. – nije bio “eremitski”, premda je bio kontemplativan i zatvoren». Aleksandar IV., u Buli proglašenja, već je ustvrdio: «Klara je šutjela, a njezin dobar glas je vikao». I njezin dobar glas je vikao po tome što je bila evanđeoski primjer kadar donositi Krista onima koji su bili u svijetu; po tome što je bila potpora slabim udovima i po svome sudjelovanju u događajima i tjeskobama vremena, ozdravljajući bolesnu djecu, zaštićujući svoj grad, po svome velikom srcu koje grli svako stvorenje, čak i ono najponiznije i zaboravljeno, jer je označeno Stvoriteljevom dobrohotnošću (usp. BulKl 4-5; OporKl 19; 3PJa 8; PostKl 7.12).
•Da se nanovo predloži Klarina duhovnost. U poruci Siromašnim sestrama, na završetku I. međunarodnog susreta Predsjednica federacija OSC, predložene su tri godine priprave za ta slavlja s produbljivanjem sljedećih tematika: poziv (2009.), kontemplacija (2010.) i siromaštvo (2011.). Da, izabrale ste ozbiljan način da se pripravite na slavlje 800. obljetnice. Naznačile ste točno određeni put da si ponovno prisvojite duhovnost koja održava vaš život i da svima ponovno predložite Klarinu «dušu» . Sa svoje strane, kao vaš brat i sluga, nastojao sam vam pomagati u tome hodu produbljivanja svojim Pismima prigodom svetkovine naše sestre Klare 2008., 2009. i 2010. godine.
•Da se nanovo otkrije aktualnost njezine poruke. Očito, to je prije svega žurno za vas koje ste izabrale slijediti Krista prema «ogledalu i primjeru» Klare Asiške. U Pismu što vam ga je Konferencija generalnih ministara Prvoga reda i TOR-a napisala za ovu prigodu 2. veljače 2011. godine, između ostaloga se kaže: «Što želimo slaviti zajedno: spomen na jedno pravilo ili sjećanje na Božju povijest s vama koja se kroz vjekove ostvarivala u vremenu i koja vam još i danas daje zanos da ‘opslužujete sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći?’ (PrKl 1,2). Kako ponovno iznijeti na svjetlo, u njegovoj cjelovitosti, način života koji svima čini vidljivim i vjerodostojnim da je ‘Sin Božji postao naš Put koji nam je naš preblaženi otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio?’ (OporKl 5). Kako vi i danas možete biti u Crkvi i za cijelu franjevačku obitelj živi spomen onoga što smo svi mi, kao krštenici, pozvani živjeti?»
Što se mene tiče, mogu vam reći da Klarin čar i ono što je podržavalo njezine četrdesetdvije godine života u zatvorenom samostanu ima svoj izvor u Evanđelju. Kada je pobjegla od kuće i kada je otkrila put koji joj je Franjo pokazao, Klara usredotočuje forma vitae Siromašnih sestara u «opsluživanje svetoga Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista» (PrKl 1,2). To je bitno da se otkrije tajna Klarine “mladosti” i njezina sposobnost da bude uporišna točka za Crkvu i za današnji svijet.
Eto, predrage sestre, kazujte nam životom ono što kontemplirate i dotičete od Riječi života, sadržane u Evanđelju. Recite nam svojim životom da je Bog još ljubav, uvijek i za sve.
25. obljetnica Duha Asiza
Providonosno je ovo: 800. obljetnica pada za vrijeme 25. obljetnice duha Asiza. Evanđeosko iskustvo Franje i Klare učinilo je to da je Ivan Pavao II. izabrao Asiz da ostvari onu glasovitu povijesnu gestu – susret odgovornih svijeta da mole za mir – iz koje se rodilo ono što će kasnije biti poznato kao duh Asiza. Mi, franjevci i franjevke, rođeni smo u Asizu, ali duh Asiza ne smijemo osjećati kao slavu obitelji, nego radije kao žurni poziv da pružimo svoj doprinos i svoje služenje izgradnji miroljubivijega svijeta.
I vi, Siromašne sestre, imate puno toga za ponuditi, jer se Franjina i Klarina poruka, reći će Ivan Pavao II. u Asizu 1993. godine, može sažeti «u tri riječi evanđeoski aktualne: siromaštvo, mir i molitva». Nastavlja: «siromaštvo i mir… sačinjavaju dva zahtjeva Kristove poruke, osobito vrijedne za današnji svijet». I zaključuje, može se reći, Porukom za svjetski dan mira 1993. godine: «evanđeosko siromaštvo se postavlja kao izvor mira».
Time se ne želi izbjeći složenost problema niti nijekati hitnost dubokih promjena. Jednostavno se želi reći da se «civilizacija ljubavi» neće roditi ako se u središte naših gradova i naših gradilišta ponovno ne stavi “katedrala”, ako nemamo odvažnosti biti siromašni, biti slobodni i zatvoriti se u “samostan” s Gospođom Siromaštinom kako bismo na nov način shvatili «tajne stvari» i njihov radosni odgovor na potrebe ljudi.
Zaključak
Mi, Manja braća, i vi, Siromašne sestre, nikada ne smijemo zaboraviti činjenicu: «Jedan te isti Duh je i braću i one siromašne Gospođe izveo iz ovoga svijeta» (2Čel 204).
Rođeni smo iz istoga Duha koji je Franju i Klaru nadahnuo kako živjeti sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Da, prema sretnom izričaju Ivana Pavla II. iz godine 1982., nije moguće «razdvojiti ta dva imena: Franju i Klaru. Ta dva fenomena: Franju i Klaru. Te dvije legende: Franju i Klaru». Oboje su, naime, izrazili prvotni franjevački ideal, u komplementarnosti između ići Franje i njegove braće i stajati Klare i njezinih sestara.
Riječ je o tome, dakle, da se umije povezati samostalnost i uzajamnost. To ćemo nastojati učiniti na II. međunarodnom susretu Predsjednica federacija OSC i Asistenata u danima od 5. do 12. veljače 2012. godine.
Za sada želim samo obnoviti, također i u ime sve svoje braće, zadatak koji nam je dao Franjo, to jest da uvijek marno i brižljivo vodimo brigu o vama, Siromašnim sestrama (usp. PrKl 6,3-4).
Ovo svoje kratko Pismo za svetkovinu svete Klare 2011. godine želim zaključiti ponovno se vraćajući onoj večeri 16. travnja 2011. godine i ponovno predlažući iste želje kojima sam završio svoju homiliju u onoj posebnoj prigodi: da 800. obljetnica posvećenja svete Klare i utemeljenja Reda siromašnih sestara bude čas milosti kako bi kćeri svete Klare uvijek bolje poznavale i živjele svoj poziv i kako bi u svijetu bile znakovi Boga koji je ljubav; da Manja braća pojačaju bratske veze sa Siromašnim sestrama; da svi u Klari vide «ogledalo i primjer» prijanjanja uz Krista, našega jedinoga Gospodina i Spasitelja. Neka Gospodin bude uvijek i sada s vama i vi budite uvijek s Njime
«Neka Gospodin bude uvijek i sada s vama, i vi budite uvijek s Njime» (BlKl 16).
Rim, 15. srpnja 2011. g.
Svetkovina sv. Bonaventure, naučitelja Crkve
FR. JOSÉ RODRÍGUEZ CARBALLO, OFM
generalni ministar
Prot. 102129