U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Zagrebu u četvrtak 11. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. Klare Asiške. Svečanost je bila tim veća jer je svoje prve zavjete položila s. M. Frančeska od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubica Grgić), koja je u samostan ušla u zreloj dobi kao udovica i majka odrasle djece.
Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Željeznog Egidije Živković u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilijom Vrdoljakom i više svećenika te provincije, te župnim vikarom u župi sv. Antuna Padovanskoga fra Josipom Ivanovićem, OFMConv., na čijem se području samostan klarisa nalazi.
Pozdravnu riječ predvoditelju slavlja uputila je opatica s. Tarzicija Čičmak. Biskupu Živkoviću zahvalila je na odazivu, te mu čestitala jubilej 1700 godine rođenja sv. Martina, zaštitnika biskupije Željezno.
Uvodeći u slavlje, biskup Živković čestitao je klarisama blagdan utemeljiteljice, a sve potaknuo na molitvu za nova duhovna i redovnička zvanja, osobito zvanja za tu redovničku zajednicu. Posebno je pozdravio s. M. Frančesku, te izrazio radost da je mogao odgovoriti na molbu predvođenja te mise, i da uime Crkve primi njezino zavjetovanje. Izrazio je i radost prijateljskog ozračja, jer je s. Frančesku upoznao u Beču, a u Beču je niz godina kao župnik hrvatske misije djelovao i sadašnji provincijal fra Ilija. Na početku mise vjernike je pozvao i na molitvu za mir “u ovom nemirnom svijetu”.
Na početku propovijedi biskup Živković postavio je prisutnima pitanje poznaju li brata Nikolu iz Švicarske. Pojasnio je kako je on zapravo više poznat na njemačkom govornom području, kao Bruder Klaus von Flüe, tj. brat Nikola iz Flüe. Kratko ga predstavljajući, rekao je kako je taj svetac živio prije šesto godina, bio je u braku, imao je ženu i djecu, imao je dobar položaj. Ljudi su mu se često obraćali za savjet. U njegovo vrijeme u Švicarskoj se ratovalo između pojedinih kantona, a upravo je on bio čovjek pomirenja, posrednik mira. Nakon završene službe, u dogovoru s obitelji ostavio je sve, i nastavio pustinjački živjeti dvadeset godina te postao veliki asket, molitelj, i zapravo veliki čovjek kojemu su dolazili ne samo obični ljudi, nego i duhovni voditelji Crkve onoga vremena, ali i politički vrh Švicarske, da ga mole za savjet. Danas je nacionalni svetac Švicarske, i simbol mira i pomirenja, rekao je propovjednik, ističući kako “naša sestra koja polaže privremene zavjete ima slični životni put kao brat Nikola”.
Biskup je ukazao na tri poruke te mise zavjetovanja. Naime, pustinjačka sobica u kojoj je živio sv. Nikola imala je tri prozora. Kroz prvi prozor je gledao na put kojim je došao do samostana. To je bio njegov put prošlosti. I mi kroz taj prozor možemo vidjeti naš dosadašnji životni put, kao i put naše sestre, rekao je biskup. Danas zajedno sa sestrom Bogu zahvaljujemo na svemu što je on njoj darovao: roditelje, za mnogobrojnu braću, pokojnog supruga, djecu, obitelj, i za sve ono što je mogla njima darovati. Zahvaljujemo za sve što je do sada proživjela u Hrvatskoj, ali i za godine u Beču gdje je živjela i radila, i gdje je prvi puta došla u dodir sa franjevačkom obitelji i s franjevačkom duhovnošću. Zahvaljujemo Bogu za sve ljude na njezinu putu koji su joj pomagali, ali i one koji nama danas pomažu da može živjeti poziv, rekao je biskup.
Pogled koji je brat Nikola imao s drugog prozora pokazao je pak daljnji put od pustinjačke ćelije prema kraju doline, nepoznat, tajanstven put koji je vodio u budućnost. Mi smo na tom putu hodočasnici i mi idemo prema tome cilju, naš cilj je Bog, rekao je propovjednik, dodavši da “naš život ima smisla ako ga ispunimo radošću, ako nešto u našem životu ostvarimo. Mi kršćani bit ćemo sretni ako živimo i ostvarimo djela milosrđa, rekao je biskup.
Kroz treći prozor, njemu najdraži, brat Nikola gledao je ravno na oltar kapelice na kojem se slavila misa. S toga pogleda crpio je snagu za svoj život. Draga s. M. Frančeska, i vi sada u vašem životu gledate na oltar. Vi se klanjate Gospodinu u Oltarskom Sakramentu i vi se Njegovom riječju, ali i Njegovim sakramentom hranite, i od te hrane živite. Stoga, neka vas euharistija i pogled na raspetog i uskrslog Gospodina jača, bude vam utjeha, pomoć i usmjerenje posebno u danima kada je teško, kada dođu napasti, kada možda doživite pustinju, rekao je biskup Živković. Vjernike je zatim pozvao: “Hranimo se Božjom riječju i svetom euharistijom. Neka i naš pogled uvijek nanovo bude uprt prema Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, jer taj će nam pogled pomoći da i mi možemo sve ono što se nama u životu dogodi prihvatiti i nositi, i tako doći do cilja”.
Podsjetivši na kraju kako se sestre klarise klanjanju pred Presvetim i mole za nas sve, za našu Crkvu, za naše obitelji, za redovničke zajednice, ali i za župne zajednice i za cijelo društvo, istaknuo je da danas trebamo takve osobe koje su spremne za druge moliti, jer u našim obiteljima i našem osobnom životu molitva često nedostaje. Nakon propovijedi uslijedio je sam čin zavjetovanja, nakon čega je s. M. Frančeska dobila veo, pravila Siromašnih sestara sv. Klare i raspelo.
Na kraju mise, riječ zahvale je uime sestarske zajednice uputila s. Tarzicija. U znak sjećanja na taj događaj s. Frančeska izradila je svijeću s figurom sv. Klare koja drži pokaznicu, te ju darovala biskupu Živkoviću da gori u njegovoj kapeli i podsjeća ga na molitvenu povezanost. S. Tarzicija pozvala je biskupa da i za tri godine ponovno pohodi tu zajednicu, o svečanim zavjetima.
Misi su uz mnogobrojne članove franjevačke obitelji, posebice Trećega reda, nazočile i redovnice različitih redovničkih zajednica, kao i obitelj, rodbina i prijatelji s. M. Frančeske.
Pjevanjem je slavlje uveličao združeni zbor franjevačkih bogoslova i zbor sv. Klare, te sestre klarise, dok je Pjesmu stvorova otpjevao fra Miroslav Petrac. Nakon mise proslava je nastavljena oko zajedničkog stola.(Preuzeto sa www.ika.hr)
VIDEO PRILOZI LAUDATO TELEVIZIJE
Laudato TV, Izdvojeno 11. 8. 2016.
Laudato TV, Izdvojeno, 12. 8. 2016.
