Nakon cjelonoćnog bdijenja u 10.00 sati iz crkve sv. Frane krenula je procesija, u subotu 6. listopada 2012., do Sustipana gdje je mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, u 11.00 sati predvodio euharistijsko slavlje uz koncelebraciju još tri biskupa, sedam provincijala i oko sto svećenika. Na slavlju su sudjelovali redovnice, bogoslovi, sjemeništarci, članovi OFS-a i Frame i više tisuća vjernika.
U slavlje je uveo fra Žarko Relota:
„Mislim da bi Franjo Asiški, da je danas došao u ovo mjesto, ovako govorio: „Hvaljen budi, Gospodine moj, što si me, zahvaljujući bratu vjetru, prije 800 godina doveo na hrvatsko tlo;
Hvaljen budi, Gospodine moj, za ovu lijepu zemlju i njezine stanovnike, koji su i prije mene čuli za evanđelje Gospodina našega Isusa Krista te što su mene, tvoga neznatnoga sina, glasnika Velikoga Kralja, prihvatili kao čovjeka koji ništa drugo ne želi, nego Tebe nasljedovati. I to čistoga, poniznoga, poslušnoga i siromašnoga;
Hvaljen budi, Gospodine moj, za Vijeće franjevačkih zajednica, koje se odlučilo proslaviti ovaj Jubilej i oteti zaboravu važne povijesne činjenice;
Hvaljen budi, Gospodine moj, za povjesničare i zemljopisce, koji su zabilježili događaje oko mojih dolazaka na hrvatsko tlo i koji su tako ovoj proslavi dali znanstveni pečat;
Hvaljen budi, Gospodine moj, za ovaj narod, koji je, istina, danas raseljen u sve dijelove svijeta, ali koji je, kamogod je išao, ponio sa sobom svoju kršćansku kulturu i dio svoje franjevačke baštme;
Hvaljen budi Gospodine moj, po svim stanovnicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osobito po onima koji kamogod idu sa sobom donose „Mir i dobro”;
Hvaljen budi, Gospodine moj, po ovom lijepom gradu Splitu, gdje je danas Tebi i meni priređeno slavlje u spomen na moj boravak u ovim krajevima; hvaljen budi po ovoj neopisivo lijepoj obali, izrazito čistom moru, očuvanoj i njegovanoj prirodi; hvaljen budi po ovoj dobroj i dragoj dječici, plemenitoj i Tebi odanoj mladeži, po ranjenim ali još uvijek vjernim obiteljima, te duhom bogatim starijim osobama…
Hvaljen budi, Gospodine moj, po svima onima koji su me ovdje primili i izrazili mi dobrodošlicu: po prvom pastiru ove mjesne Crkve mons. Marinu Barišiću, suslaviteljima Mati Uzniniću i Tomi Vukšiću kao i svim svećenicima, mojim sinovima i kćerima, zaljubljenicima u moj stil života i u Tebe kao jedinoga učitelja, po predstavnicima županijskih i gradskih vlasti, koji su preko svojih čelnika Ante Sanadera, Anđelke Visković, Nevenke Bečić i ostalih načelnika i gradonačelnika te preko ljudi iz znanosti, prosvjete i kulture, podijelili sa mnom radost zbog moje prisutnosti ovdje;
Hvaljen budi, Gospodine moj, po ovom vjernom puku, koji se iz mnogih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine danas slio ovdje da susretne Tebe i mene, po svima onima koji su se trudili da nam boravak ovdje bude pobožan, lijep i ugodan;
Hvaljen budi, Gospodine moj, po medijskim djelatnicima i njihovim korisnicima, zahvaljujući kojima će danas glas Tvoga evanđelja dopirati daleko;
Hvaljen budi, Gospodine moj, po nezaštićenima i nezaposlenima, ugroženima i jadnima, bolesnima i napuštenima, po svima onima koji od mojih sinova i kćeri dobivaju, ali i očekuju još veću zaštitu;
Oprosti, Gospodine moj, za sve grijehe koje su moji sinovi i kćeri počinili u proteklih 800 godina. U znak kajanja poškropit će nas naš nadbiskup vodom čišćenja da bi nam svima vratio krsnu milost. Zapjevajmo, stoga, „asperges me, Domine!” i sudjelujmo u ovoj misnoj žrtvi.“
“Zajedno danas pozdravljamo tebe, oče Franjo, na obali tvoga dolaska u zemlju Hrvata. Zahvalni smo Bogu i tebi na 800 godina prisutnosti tvoje karizme u našoj Crkvi i narodu. Hvala ti, brate, za braću i sestre koji su nam kroz ovih osam stoljeća naviještali i svjedočili Radosnu vijest Krista raspeta i uskrsloga”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u subotu 6. listopada misno slavlje na splitskom Sustipanu, nekadašnjem starom gradskom groblju.
Svečanost obilježavanja 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu odvijala se pod gleslom “Gospodin mi dade vjeru”, a središnja proslava započela je procesijom (koja je karakteristična za Dalmaciju) ispred crkve sv. Frane na Obali preko Zapadne Obale do Sustipana, a u kojoj su sudjelovali biskupi: šibenski biskup Ante Ivas, dubrovački biskup Mate Uzinić i Vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, potom provincijali fra Ivan Sesar, fra Željko Železnjak, fra Andrija Bilokapić, fra Lovro Gavran, fra Joško Kodžoman, fra Iko Paponja, i fra Ljudevit Maračić, te provincijalke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Frame. Nazočili su i brojni predstavnici županijske i gradske vlasti, župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader, splitska dogradonačelnica Anđelka Visković i predsjednica Gradskog vijeća Nevenka Bečić, predstavnici društvenih i kulturnih ustanova te više tisuća vjernika, hodočasnika iz Hrvatske i BiH. Svima njima riječi dobrodošlice uputio je mr. sc. fra Žarko Relota, župnik župe sv. Stjepana pod Borovima (kojoj pripada Sustipan) i predsjednik Organizacijskog odbora proslave, koju organizira Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH. Zahvalio je nazočnima i svima koji su sudjelovali u obilježavanju proslave ove velike obljetnice s karakterističnim Franjinim “Hvaljen budi Gospodine moj” iz “Pjesme stvorova”. Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić uputivši poseban pozdrav onima koji su bili spriječeni doći te misno slavlje prate u izravnom prijenosu HTV-e, onima koji se nose s velikim životnim problemima, bolestima, osamljenostima, poniženjima, siromaštvom i patnjom. “Sv. Franjo bi vas danas poput onog gubavca sve najradije zagrlio i poljubio. Svima Franjin pozdrav: Pax et bonum! Mir i dobro!”
Proslava je to 800. obljetnice kako su nepovoljni vjetrovi svratili lađu na kojoj je Franjo iz Asiza kao hodočasnik putovao u Svetu zemlju te je u oluji našao luku spasa na obali hrvatskoga kopna. Dogodilo se to 1212. godine, a gdje je vjetar oštećenu lađu prisilio da potraži luku spasa, ostaje otvoreno pitanje. I splitsko-trogirska varijanta ima svoje ozbiljne povijesne argumente. “U svakom slučaju Hrvatska je druga duhovna domovina sv. Franje jer prvi samostani franjevačke karizme izvan Italije, još za Franjina života, nikli su na hrvatskoj obali. Snažno sjeme Franjine karizme našlo je plodno tlo posvuda u zemlji Hrvata i razvilo se u veliko i krošnjato stablo”, kazao je nadbiskup sjetivši se brojnih franjevaca koji su u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu i život darovali te su uzdignuti i na čast oltara (sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Bogdan Mandić i dr.). “Franjini duhovni sinovi i kćeri učili su nas čitati i pisati, moliti i raditi, slaviti Boga i poštivati bližnjega svoga. Stoljećima u najtežim danima bili su uza svoj narod, vidali njegove rane i hrabrili ga u kršćanskoj vjeri i nadi. U ovoj nadi sačuvali smo svoju kulturu, kršćansku svijest i nacionalni identitet. Hvala ti, brate Franjo, i za svu tvoju malu braću i sestre koji danas žive i svjedoče među nama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Radosnu vijest života nadahnuti svjetlom tvoje karizme”, kazao je nadbiskup Barišić. Franjo iz Asiza ostavio je duboki, jasni trag u povijesti Crkve i svijeta. Često je nadahnuće režiserima, glazbenicima, umjetnicima, piscima, mirotvorcima, humanistima, ekolozima i prijateljima životinja. Iz životopisa njegova suvremenika Tome Čelanskog doznajemo da je Franjo provodio život dokazivanja, raskoši, karijere, prestiža, moći, vlasti, ugleda. Ali snažno iskustvo pred križem i Isusovim likom na križu koji mu reče: “Franjo, obnovi moju Crkvu, kako vidiš, urušava se”, Franju je potaknulo na obraćenje. “Franjo nošen božanskom ljubavlju grli čak i gubavca, postaje mali brat svim ljudima. Postaje živa slika Isusa Krista. Živeći radikalno evanđeoske savjete postao je neumorni trubadur Božje ljubavi, vjerni navjestitelj Božjeg mira i pomirenja. Iz novosti i radosti života rodila se i pjesma ‘Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas’”, istaknuo je splitski metropolit. Franjo je poznat po poniznosti i skromnosti te je u tom surječju nadbiskup naglasio da nas poniznost a ne oholost, skromnost a ne umišljenost, vode do istine Božje objave. “Ponizni i maleni brat Franjo učio je i rastao u školi betlehemskih jaslica čiju je božićnu toplinu uveo u naše domove i u našu kulturnu tradiciju, a ljubav i stvarnost križa Kristova približio našem svakodnevlju. Bio je učenik i nasljedovatelj Onoga koji je postao naš ‘mali brat’, koji je prihvatio nas i našu stvarnost. Stoga će Franjo slaviti ne samo Stvoritelja svega stvorenoga već i sve stvoreno”, kazao je mons. Barišić dodavši da je Franjo prihvaćao svakoga čovjeka kao svoga brata i sestru. Za razliku od mnogih koji se danas pozivanju na Franju i vrjednote zajedništva ljudskog roda, mir među ljudima, uvažavanje drugoga i ravnopravnost spolova, očuvanje i zaštitu stvorenoga, još uvijek stvarnost i činjenice govore suprotno: “Čovjek se olako svodi na broj, stroj, potrošača, sredstvo, konkurenta, protivnika, neprijatelja. Čini se da je lakše biti brat-sestra zvijezdama, cvijeću, pticama, svim vrstama životinja, a teško je biti bližnji bratu čovjeku, naročito malom i ugroženom”, ustvrdio je dodavši da ako Franju ne prihvatimo cjelovito, onda je to “degradirani, prilagođeni, sekularizirani Franjo.” Nadbiskup je kritizirao današnji mentalitet samodostatnosti, konzumizma i hedonizma u kojemu je Franjin govor o evanđeoskoj poslušnosti, siromaštvu, djevičanstvu, postao tvrd govor. Tomu pridonose svi oni u Crkvi koji žive logiku svijeta naglasivši: “Franjo je htio ne Crkvu privilegija, već slobodnu od navezanosti, oslonjenu na Krista, poniznoga i siromašnoga, raspetoga i uskrsloga. Crkvu koja služi svima, a najbliža ugroženima, slabima, malenima, siromašnima. Krist je vrata i put Crkve. Krist koji je bio na strani malenih, štoviše i sam se s njima poistovjetio: ‘Što učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40).” Franjo je snagu i sigurnost nalazio u poniznosti i skrivenosti euharistije, žrtve koja sakramentalno na oltaru svakodnevno uprisutnjuje i povezuje Kristovo rođenje u jaslicama i križ sebedarne ljubavi. “Danas Franjo poručuje svima nama i svojima: Krist je izvor, vrata vjere i put života. Samo s Njime i po Njemu se događa obnova Crkve i mogućnost nove evangelizacije.” Nadbiskup Barišić uputio je molitvu sv. Franji da ohrabri sve one na putu Kristova poziva i poslanja, prije svega sve one koji su prihvatili evanđeoske savjete radikalne vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima, osobito onima na rubu društvu. “Dobro došao na našu obalu života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskoga tla u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Daj da i pored sestrice smrti, tog neizbježnog protivnog vjetra života, mognemo stići u nebesku luku uskrsne obale Velikoga kralja”, zaključio je nadbiskup svoju homiliju.
Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je svojom pjesmom uzveličao zbor sastavljen od pjevača zborova župa Splitsko-makarske nadbiskupije koje su povjerene franjevcima.
.
Prigodnu riječ zahvale uputio je predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica i predsjednik Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara fra Ivan Sesar.
„S osobitim zadovoljstvo u ime Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini želim pozdraviti sve vas ovdje nazočne, upravo danas kada obilježavamo značajnu 800. obljetnicu dolaska Sv. Franje na hrvatsku obalu te početak franjevačke prisutnosti u našem hrvatskom narodu.
Providnost je Božja htjela da sv. Franjo pohodi samo dvije zemlje izvan Italije, a to su Hrvatska i Sveta zemlja. Hrvatska je time, na neki način, posvećena od samoga asiškoga Sveca da bude zemlja franjevačkog apostolata. Stoga nije slučajno da su ovi naši prostori prožeti franjevačkim duhom te da se duhovnost sv. Franje iz Asiza nastavila sve do dana današnjega po njegovim sljedbenicima.
Mnogo je toga Franjo Asiški pokrenuo u kršćanstvu i našoj kulturi. Franjo i franjevaštvo pokrenuli su ili nadahnuli mnoge stvari u književnosti i umjetnost, u dijalogu među religijama i svjetonazorima, te u brizi za pravedni mir, dobro svakog čovjeka i očuvanje svega stvorenog.
Svjesni naše višestoljetne bogate franjevačke baštine koja u svom krilu čuva brojna duhovna i kulturna ostvarenja mnogih franjevačkih naraštaja mi, današnji franjevci i franjevke želimo u prigodi obilježavanja ove obljetnice zahvaliti Svevišnjem, Svemoćnom, Dobrom Bogu za milost početaka i života franjevačke obitelji na ovim prostorima.
Radujem se sa svima što se danas ova višestoljetna ljepota franjevačkog duha, kroz radost susreta i zajedničkog hoda, očituje u ovom zajedništvu sa cijelom Crkvom.
Zahvaljujem ovdje nazočnim preuzvišenim očima biskupima, napose predslavitelju ovoga misnog slavlja, mons. dr. Marinu Barišiću, nadbiskupu splitsko-makarske nadbiskupije, mons. dr. Tomi Vukšiću, vojnom ordinarju i delegatu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, mons. Mati Uziniću, biskupu dubrovačkom i predsjedniku vijeća za osobe posvećenog života pri biskupskoj konferenciji Hrvatske, mons. Anti Ivasu, biskupu šibenskom.
Zahvaljujem svakoj franjevačkoj zajednici na čelu s njihovim poglavarima i poglavaricama koji su utkali značajan i neizbrisiv dio u život franjevačke obitelji na ovom tlu.
U prigodi ovoga slavlja posebnu zahvalnost izričemo organizatorima programa proslave ove 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo među kojima ističem fra Žerka Relotu predsjednika organizacijskog odbora i fra Josipa Soptu organizatora znanstvenog simpozija, iskreno hvala i svim njihovim suradnicima kao i svima vama koji ste došli svojom prisutnošću uzveličati ovaj veliki i važni događaj.
Zagovorom Blažene Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice franjevačkog reda, želimo obnoviti svoju vjernost franjevačkoj karizmi te i nadalje novim poletom nastojati ostvarivati velike životne ideale svoga kršćanskog i franjevačkog poziva.
Sve nas neka prati MIR l DOBRO!“
.
Nakon mise uslijedio je prigodni glazbeni program u kojemu su sudjelovali glazbeni sastavi mladih, a za sve sudionike slavlja pripremljeno je osvježenje uz sok i kolače. S time je završen više dnevni program proslave ove velike i važne obljetnice, koja se sastoja od: športskoga, kulturnog, znanstvenog i pastoralno-liturgijskoga dijela.
Fotografije: Procesija i euharistijsko slavlje
Program središnje proslave započeo je u ponoć, s petka na subotu, bdijenjem u crkvi Sv. Frane na Obali u Splitu, koje je trajalo do 6 sati ujutro. Cijelu noć bio je izložen Presveti Oltarski Sakrament i uz njega je do jutarnjih sati bdjela jedna redovnička franjevačka obitelj s područja grada Splita. Od 6 do 10 sati animaciju molitve preuzela je FRAMA i FSR, a završilo je blagoslovom s Presvetim na splitskoj Rivi. Sa svim tim i uz brojne jedrilice na obali koje sudjeluju u 81. “Mrdujskoj regati”, iz Splita je poslana lijepa razglednica.
Fotografije: Bdijenje
(Izvor: Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Split)
.