Braćo i sestre!
U nedjelju, u večernjim satima, na blagdan sv. Ante, Gospodar života i smrti stavio je pred završnicu života s. Helene veliki STOP i pozvao svoju vjernu službenicu u elitno društvo izabranih što je i logičan epilog nakon njenog redovničkog života koji je bio neobičan po izuzetnoj dobroti i skromnosti.
Netom rekoh: Na blagdan Sv. Ante. Naime njezin život od rođenja do blaženog završetka odvijao se pod okriljem i zagovorom ovoga sveca. Milosni život započela je u crkvi u Grabovici sv. Ante. Vjerujemo da je u istoj crkvi čula i poziv svog Zaručnika: Pođi za mnom! Svoj redovnički život provodila je na području župe sv. Ante. Trku života dovršila je na isti blagdan sv. Ante.
Svjetlo i izvor života dogodio se prije 77 godina na obroncima današnjeg Buškog blata. Prije 61 godinu (1960.) čuvši poziv Zaručnika koji ne izdaje, Zaručnik ne zaboravlja i vjeran ostaje, mudra tada u svijetu Kruna, svoj mladenački život prenosi iz patrijarhalne seoske obitelji u prostor samostanskih ćelija. Znala je Kruna, sada već s. Helena, da stalnu svoju slobodu može održati u prostorima samostanskih zidova i vjernom vršenju redovničkih pravila.
U nedjelju, u večernjim satima razrušiše se zidovi privremenog stana i otvara se veliki portal kroz kojega – vjerujemo – uđe u vječnost. Možemo li zamisliti taj veličanstveni susret Krune Ivančić po krštenju i s. Helene klarise, sa svima njezinim po krvi i tijelu, i sestrama klarisama s kojima je toliki život provela i opet skupa u vječnosti susrela. Tu nema više suza, boli, rastanka. Eto, to je naša vjera, eto, to je naša nada!
Znano nam je da je s. Helena dugo bolovala. Jest, bolovala, a žalila se nije. Nismo ni sami slutili da je došao njezin kraj dok smo prije koji dan okupljeni oko nje molili i svetim uljem pomazali. Imao sam tada nekakav osjećaj: Svećenik je na početku milosnog života nju opečatio svetim uljem, evo i pod konac opet svećenik nju pomazuje i opečaćuje svetim uljem – znakom Boga živoga. Opečaćena znakom Boga živoga na početku života, isti pečat – znak Boga živoga – kroz život nosila, i istim znakom pečata u vječnost prelazi.
Mada je bila bolesna, liječničku pomoć nije tražila, sve stoički podnosila, stoga mirne duše možemo reći da, stojeći čvrsto na nogama, vjeru je sačuvala, trku završila i za sve primila vijenac slave i to:
Bijeli za čednost i nevinost rascvjetale mladosti djevičanstva.
Crveni za podnošenje svih životnih križeva koje je rado prihvaćala, nosila, podnosila i iznosila.
Hvala!
S. Helena, hvala za tolike molitve izrečene danju i noću za ovaj grad, njegove stanovnike, narod i domovinu!
Vapaj i molitva
S. Helena, neka se Vaše molitve – žarko molimo – i u vječnosti nastave jer su nam i danas i te kako potrebne.