Povodom obilježavanja svetkovine Gospe Fatimske, Preuzvišeni nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svečano euharistijsko slavlje u našoj samostanskoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina, u srijedu 13. svibnja 2026.g.
Na misnom slavlju koncelebrirali su provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar, fra Jure Šarčević. OFMCap, fra Ratko Radišić, OFM, fra Goran Malenica, OFM i fra Ivan Matić, OFM, a okupila su se i brojna braća franjevci, redovnice i vjernici.
Prije početka misnog slavlja fra Ivan Marija Lotar uputio je Preuzvišenom ocu nadbiskupu riječi zahvale što je bio uz sestre u vrijeme teških neprilika i što ih i dalje prati u životu zajednice i obnovi samostana. Časnoj majci Mariji Ivani Dolinar zahvalio je na ustrajnosti u izgradnji samostana, ovom važnom mjestu molitve i žrtve. Sestrama se zahvalio što svojim tihim i vjernim životom čuvaju prostor tišine, klanjanja i molitve. Posebnu zahvalu uputio je zajednici vjernika u Mikulićima istaknuvši da ona odiše toplom obiteljskom atmosferom.
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u uvodnom dijelu propovijedi osvrnuo se na poruku Majke Božje iz Fatime koja predstavlja trajni poziv Crkvi na povratak evanđeoskoj ozbiljnosti, dubini molitve i poniznosti srca. Spomenuo se sv. Ivana Pavla II kako je iščitavao fatimsku poruku upućenu cijelome svijetu kao majčinski poziv na obraćenje i povjerenje u Božje milosrđe. Govorio je o našoj sadašnjoj zadaći: primiti Mariju u kuću svoga života, u kuću svoga zvanja, Crkve i svoga srca. Ta poruka za sestre klarise ima posebnu blizinu, njihov život je sam po sebi odgovor na ono što Fatima traži, tišinu koja sluša Boga, pokoru koja nije samo nametnuta strogost, već raspoloživost ljubavi i molitva koja u skrovitosti nosi potrebe cijeloga svijeta pred lice Gospodnje. Današnji je blagdan za sestre obnova vlastitog identiteta pred Gospodinom i Bezgrešnim Srcem njegove majke. U središtu fatimske poruke stoji obraćenje, Marijina majčinska pedagogija. Ona dolazi kako bi nas uvela u dublji odnos s Bogom. Marija je učiteljica duše koja ponovno uči slušati, uči klanjati se i ponovno ozbiljno shvaćati Božju riječ.
Marijin put je i put života sestara u klauzuri. Klauzura nije bijeg od svijeta nego ulazak u onu dubinu iz koje svijet može istinski živjeti u Bogu. Kontemplativni samostan je proročki znak da čovjek ne živi samo od onoga što proizvodi, govori ili planira, nego od Boga koji mu govori u dubini srca. Stavljajući naglasak na šutnju istaknuo je da ona nije praznina već prostor u kojemu Bog govori, u kojemu Crkva diše. Podsjetio je da je sv. Klara pozivala sestre da svoj duh stave pred zrcalo vječnosti i da se promatranjem Kristova lika preobražavaju u sliku njegova božanstva.
Naglasio je da riječ obraćenje neprestano odzvanja u fatimskoj poruci. Obraćanje kao vraćanje srca Bogu, priznavanje da Bog ima pravo na naš cijeli život, ponovno otkrivanje da bez njega čovjek ne može pronaći istinu o sebi, a niti mir u svijetu. Dodao je da je danas riječ pokora mnogima teška, shvaćena samo kao odricanje, strogost ili samokažnjavanje, no ona je u kršćanskome smislu mnogo dublja. Ona je lijek ljubavi. Kada se čovjek odriče nečega radi Boga, on ne prezire stvoreni svijet nego oslobađa srce od navezanosti koja mu ne dopušta ljubav bez pridržaja. Prepoznao je da se pokora sestara uvelike sastoji u strpljivoj i radosnoj vjernosti.
Kazao je da se povijest može duboko mijenjati ondje gdje se duše otvaraju Bogu, gdje se moli, trpi i podnosi iz ljubavi. „Drage sestre kada molite za obitelji, osobito ranjene i odbačene, tada u tišini svoga života sudjelujete u samom srcu poslanja Crkve. Kontemplacija je skriveni izvor pastoralnoj brizi. Ondje gdje nema priznanja i nitko ne vidi, ondje se pripravlja milost za najvažnije obrate i najteže križeve. Kontemplativne duše su pozvane stajati do izvora, a kada duša stoji blizu izvora, ona već služi cijelome tijelu.“
Sestrama je naglasio da njihov život ima smisla jer je skriven u Isusovom križu, a ondje gdje je križ već započinje uskrsnuće.
Poticajnu je homiliju, nadbiskup zaključio riječima da samostan nije rub Crkve, već mjesto nade i jedno od njezinih najdragocjenijih skrivenih središta.
Ako vi ostanete vjerne, Crkva neće ostati bez daha jer dok vi molite, Crkva će živjeti.
Na kraju misnog slavlja, Majka opatica Marija Ivana Dolinar zahvalila je u ime svih sestara Preuzvišenom ocu nadbiskupu mons. Draženu Kutleši na predvođenju svečanog misnog slavlja i nadahnutim i poticajnim porukama koje je uputio sestrama. Zahvalnost je izrazila svim prisutnim svećenicima i sudionicima euharistijskog slavlja, svim hodočasnicima i vjernicima kao i svim dobročiniteljima zajednice sestara koji ih na razne načine pomažu i podupiru, osobito u obnovi i gradnji samostana. Majka opatica pozvala je sve nazočne da ovaj radošću ispunjen dan posvećen Gospi Fatimskoj nastave uz druženje i domjenak pod novoizgrađenim trijemom samostana.
Nakon kratkog obilaska gradilišta, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša obradovao je sestre susretom i opuštenim razgovorom u prostoru klauzure što smo zabilježili zajedničkom fotografijom.
