U ponedjeljak 11. kolovoza 2025. g. proslavljena je svetkovina sv. Klare Asiške u našoj samostanskoj crkvi u zagrebačkim Mikulićima.
Jutarnju svetu Misu predslavio je fra Ivan Marija Lotar, OFMConv, župnik i rektor bazilike sv. Antuna uz koncelebraciju vlč. Silvia Eljuge, upravitelja župe svetog Antuna Padovanskog i Blažene Djevice Marije Kraljice Mučenika u Lasinji.
Večernju svečanu sv. Misu predslavio je pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško uz koncelebraciju provincijala fra Milana Krište, OFM i fra Miljenka Hontića, OFMConv. Uz njih su bili i fra Ivan M. Lotar, OFMConv, fra Zdravko Lazić, OFM, fra Ratko Radišić, OFM, fra Jure Šarčević, OFMCap, vlč Drago Pušić te fra Davor Palić, OFM, mladomisnik i predvoditelj trodnevne pripreme uoči Svetkovine.
U uvodnom govoru svima okupljenima obratio se riječima dobrodošlice fra Ivan Marija Lotar, OFMConv zamolivši oca biskupa da nas uvede u sveto Misno slavlje.
U homiliji mons. Šaško nam je približio pjesnički izričaj dokumenta Bule proglašenja svetom, osobito ako se čita na latinskom. Izričaj koji nije uobičajen za jedan takav dokument osobito ne tadašnjeg vremena. Biskup Šaško vješto je interpretirao život svete Klare u svjetlu nade, kojom je imenovana ova Jubilarna godina. Naime, u njenim spisima ne pojavljuje se ta riječ, ali kada se malo bolje sve sagleda može se zaključiti da je njezin život bio toliko prožet nadom da ju nije imala potrebu spominjati, rekao je biskup. “I danas, toliko negdje struji u našemu društvenom životu upravo potreba za nadom. Za uporištima., za sigurnošću…sveta Klara kao da nam govori, ako tražite tragove moje nade otkrivajte ih u životu sestara koje su stoljećima velikodušno slijedile Krista i izabirale način našega življenja čuvajući duh moje oporuke… Sestre klarise znak su nade danas u životu Crkve. Ako uistinu ostajemo u Kristu, ako želimo živjeti snagom Euharistije, lako ćemo prepoznati udaljavanje od Njega kada preuzimamo sredstva kakva nudi svijet, maskirajući i u Crkvi težnju za materijalnim bogatstvom, za moći, za karijerom, vladanjem, za čašću, za poznatošću, za popularnošću.”
Pred sam kraj homilije biskup Ivan je rekao da molimo da evanđeoska claritas – jasnoća, u nama postane evanđeoski caritas…da ostanemo u Kristu, da se usudimo izaći iz svojih sebičnosti, iz svojih planova i uvida, jer ako to ne učinimo, Nebo neće biti prisutno u nama i neće sjajiti za druge jasnoća o kojoj govori i Klarino ime, a osobito njezin život.
Misu je animirao zbor svete Klare pod ravnanjem dugogodišnjeg vjernog orguljaša Danijela Mašunića.
S. Marija Ivana Dolinar, OSC, opatica samostana, obratila se svima prisutnima na koncu sv. Mise riječima zahvale kako ocu biskupu, tako i svoj prisutnoj braći svećenicima, bogoslovima, redovnicama, trećorecima i framašima i svim dragim vjernicima, štovateljima i hodočasnicima svetoj Klari te ih sve pozvala na štovanje relikvija sv. Klare i na prigodni domjenak pripravljen ispod trijema u vanjskom novoizgrađenom prostoru crkve.
Cijelo Misno slavlje i ove godine pratila je i Laudato televizija kojoj od srca zahvaljujemo na vjernoj prisutnosti. Sve neka nas prati zagovor svete naše Majke Klare, posrednice mira i zajedništva obitelji.
https://laudato.hr/emisije/domaci-program/izdvojeno/proslava-sv-klare-kod-klarisa-u-zagrebu