OTAJSTVA KRUNICE U GODINI VJERE
Otajstva Kristova života
„U pogledu Kristova života Vjerovanje govori samo o Otajstvima Utjelovljenja (začeće i rođenje) i Pashe (muka, raspeće na križ, smrt, sahrana, silazak nad pakao, uskrsnuće, uzašašće). Ništa izričito ne govori o Otajstvima Isusova skrovitog i javnog života, ali članci vjere o Isusovu utjelovljenju i Pashi, osvjetljuju sav Kristov zemaljski život. ‘Sve ono što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen” (Dj 1,1-2) mora se promatrati u svjetlu Otajstava Božića i Pashe.“ (KKC 512)
Radosna otajstva
1. Navještenje. „Anđeo će Mariji: ‘Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti… Ta Bogu ništa nije nemoguće!’“ (Lk 1,35.37).
2. Pohođenje. „I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ‘…Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!’“ (Lk 1,41b.45)
3. Isusovo rođenje. „Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: ‘Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin’“ (Lk 2,15).
4. Prikazanje u hramu. „Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ (Lk 2,32) „Isus je prepoznat kao dugo iščekivani Mesija, „svjetlo naroda“ i „slava Izraela“, ali i kao „znak protivljenja“. Mač boli prorečen Mariji naviješta drugi prinos, savršen i jedincat, onaj na križu, koji će darovati spasenje što ga Bog pripravi „pred licem svih naroda“. (KKC 529)
5. Isus među naučiteljima u hramu. „Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja“ (Sir 24,1). Našašće Isusa u Hramu jedini je događaj koji razbija šutnju Evanđelja o skrovitim Isusovim godinama. Isus nam daje nazreti tu otajstvo njegova posvemašnjeg posvećenja poslanju koje izvire iz njegova božanskog sinovstva: ‘Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?’ (Lk 2,49). Marija i Josip ‘nisu razumjeli’ tih riječi, nego ih primiše u vjeri, a Marija ih je ‘čuvala u svom srcu’ (Lk 2,51), sve vrijeme što je Isus ostao skriven u tišini običnog života.“ (KKC 534)
Otajstva svjetla
1. Isusovo krštenje na Jordanu. „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ (Iv 1,29). „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ (Lk 12,49-50) „Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim?“ (usp. Mk 10,38).
2. Isusovo objavljenje na svadbi u Kani. „U Kani Galilejskoj učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“ (Iv 2, 11).
3. Isusovo propovijedanje. „Otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’“ (Mk 1,14-15)
4. Isusovo preobraženje na gori. „Na trenutak, Isus očituje svoju božansku slavu, potvrđujući tako Petrovu ispovijest. Objavljuje da ‘za ulazak u svoju slavu’ (Lk 24,26) mora proći preko križa u Jeruzalemu. Preobraženje nam pruža predokus slavnog Kristova dolaska, ‘kada će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome’ (Fil 3,21). Ali nas podsjeća i na to da ‘nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje’ (Dj 14,22). (KKC 555-556)
5. Ustanovljenje presvete Euharistije. „Isus je slobodnu žrtvu samoga sebe potpunoma izrazio na večeri koju je blagovao s dvanaestoricom apostola, ‘one noći kad bijaše predan’ (1 Kor 11,23). Uoči svoje muke, dok je bio još slobodan, Isus je od te Posljednje Večere s učenicima učinio spomen-čin svoje dragovoljne žrtve Ocu za spasenje ljudi: ‘Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje’ (Lk 22,19). ‘Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha’“ (Mt 26,28).
Euharistija koju u tom času ustanovljuje bit će ‘spomen’ njegove žrtve. (KKC 610-611)
Žalosna otajstva
1. Isusova smrtna tjeskoba na Maslinskoj gori. „Čašu Novoga Saveza, što ju je prikazujući samoga sebe, Isus anticipirao na Posljednjoj Večeri, prihvaća zatim iz rukû Očevih u smrtnoj borbi u Getsemaniju, postajući ‘poslušan do smrti’ (Fil 2,8). Isus moli: ‘Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša (…)’ (Mt 26,39). Tako izražava užas što ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav. Ona je kao i naša, namijenjena vječnom životu; k tome, za razliku od naše, savršeno je izuzeta od grijeha koji je uzrok smrti; ali, nadasve, ona je uzeta od božanske osobe, ‘začetnika života’ (Dj 3,15), Onoga koji živi (Otk 1,17). Prihvaćajući svojom ljudskom voljom da se vrši volja Očeva, Isus prihvaća smrt kao otkupiteljsku, da ‘u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo’ (1 Pt 2,24). (KKC 612)
2. Isusa bičuju. „Tada Pilat uze i izbičeva Isusa.“ (Iv 19,1) Isus „grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom… on čijom se modricom izliječiste“ (1 Pt 2,22-23.24)
3. Isus okrunjen trnovom krunom. „A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: ‘Zdravo, kralju židovski!’ I pljuskali su ga.“ (Iv 19,2-3) „Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.“ (Heb 2,9-10)
4. Križni put. „Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.“ (1 Pt 2,21) „Budući da se, u svojoj utjelovljenoj božanskoj Osobi, ‘na neki način sjedinio sa svakim čovjekom’, [Isus] ‘pruža svim ljudima, na način koji Bog poznaje, mogućnost da budu pridruženi Vazmenom otajstvu’. On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ i idu za njim (usp. Mt 16,24). On zaista hoće da svojoj otkupiteljskoj žrtvi pridruži one koji su njezini prvi korisnici. To se nadasve ostvaruje u osobi njegove Majke, prisnije nego itko drugi pridružene otajstvu njegove otkupiteljske patnje (usp. Lk 2,35.)“ (KKC 618)
5. Raspeće i smrt. „Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.“ (1 Pt 1,18b-19) „U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše“ (1 Iv 4,10). „Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije“(Rim 5,8).
Slavna otajstva
1. Isusovo uskrsnuće. Isus „će Tomi: ‘Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran’ Odgovori mu Toma: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Reče mu Isus: ‘Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!’“ (Iv 20,27-29)
2. Isusovo uzašašće. „Po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđelâ, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu“ (1Tim 3,16).
3. Poslanje Duha Svetoga, rađanje Crkve. Petar zajedno s jedanaestoricom prozbori narodu: „Bog uskrisi Isusa od mrtvih oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada…Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga… Toga Isusa kojega vi razapeste Bog je učinio i Gospodinom i Kristom… Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga“, (Dj 2,14.24.32-33.36.38) koji „će vas upućivati u svu istinu.“ (usp. Iv 16,13)
4. Marijino uznesenje. „Vjerujemo da Presveta Bogorodica, nova Eva, Majka Crkve, na nebu nastavlja svoju majčinsku ulogu prema Kristovim udovima“ (Pavao VI, Ispovijest vjere naroda Božjega, 15).
5. Marija kraljica. „Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću“ (LG 59).
Priredila: s. M. Tarzicija Čičmak, Samostan sv. Klare, Zagreb