• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 3banner_Gospa_slide.jpg
  • 4banner_ljubav.jpg
  • 5banner_blagoslovljen.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner_kardinal_slide.jpg
  • 10banner-samost-unut_slide.jpg
  • 11banner_kakojedobro_slide.jpg
  • 12banner_slide_rad.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

Devetnica Duhu Svetomu

Devetnica Duhu Svetom

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Zavjeti

DSC01540Sljedbenice sv. Klare i sv. Franje - Siromašne sestre - po uzoru na svoje Utemeljitelje žive duh Blaženstava ili evanđeoske savjete. Tako one nasljeduju Krista koji je bio ponizan, čist i siromašan, Krista koji moli na gori, sam sa svojim Ocem - za svoju braću. Klarise zavjetuju četiri zavjeta: poslušnost, siromaštvo, čistoću i klauzuru.


Zavjet poslušnosti je:


* naš odgovor na Kristovu poslušnost njegovu Ocu, kojemu je bio poslušan sve do smrti, smrti na križu, radi našega spasenja
* hod postupnog osvajanja prave slobode
* svijest sinovskoga odnosa, snagom kojega želimo vršiti Očevu volju kao svoju svakodnevnu hranu (usp. Iv 4, 34)
* biti u potpunoj istini o sebi ostajući povezani s Bogom - izvorom naše egzistencije.
 



DSC01535Zavjet siromaštva je:


* posebna povlastica da se živi bez povlastica
* put nasljedovanja Krista koji je za nas postao siromašan, prezren i ubog, «da ljudi, koji su bili vrlo siromašni i ubogi, podnoseći preveliku oskudicu nebeske hrane, u njemu postaju bogati posjedujući kraljevstvo nebesko» (1PJ 20)
* potreba da se intenzivno posvetimo Gospodinu u slobodi duha
* svjedočanstvo da je Bog pravo bogatstvo ljudskoga srca
* dijeljenje životnih uvjeta sa siromasima i isključenima iz društva
* povezano s uzdržavanjem vlastitim radom i milostinjom.



IMG 6590obrZavjet čistoće je:


* svjedočanstvo snage Božje ljubavi u krhkosti ljudskoga stanja
* ljubiti u Kristu Boga svim srcem, stavljajući ga iznad svake druge ljubavi
* iz ljubavi prema nebeskome Zaručniku Isusu
* iskustvo radosti i slobode
* radi plodnijega duhovnoga života
* ljubiti, u Božjoj slobodi, braću i sestre, napose one koji trpe, koji su siromašni, usamljeni, na rubu društva.


Zavjet klauzure je:


* naše opredjeljenje da živimo sakrivene s Kristom u Bogu, kojemu želimo posvetiti nepodijeljeno srce
* poseban oblik siromaštva i odcjepljenja
* put za lakši i sigurniji susret s Bogom u molitvi
* znak, zaštita i poseban oblik naše odijeljenosti od svijeta
* znak solidarnosti s osamljenima i onima na rubu.

Isus Krist

Getsemani      Isus Krist je prvi razlog našega poziva. Njega slijedimo jer nas je On prvi uzljubio i privukao k sebi. Mi smo povjerovale Njegovoj ljubavi i odazvale se. Svaki dan ima svoj smisao i ljepotu u sve dubljem upoznavanju osobe Isusa Krista. On jedini jest odgovor na naša traženja. Naš klauzurni život, odijeljen od svijeta, svjedoči da Božja ljubav, koja nam se objavljuje u Isusu Kristu, nadilazi sve spoznaje i ljubavi ovoga svijeta koje ne mogu zadovoljiti ljudsko srce. U isto vrijeme, naš pokornički i siromašni franjevački život svjedoči o tome kako milijuni naših grijeha i slabosti ne mogu uništiti tu Božju ljubav prema nama.
 



Isuse, tko si ti?


OnZivi

Ja sam! Ne bojte se! (Mt 14,27)
Ja sam Alfa i Omega - Onaj koji jest i koji bijaše
i koji dolazi, Svevladar. (Otk 1,8)
Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova
te imam ključe Smrti, i Podzemlja. (Otk 1,17-18)
Ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33)
Evo, sve činim novo! (Otk 21,5)



Poniznost


Ja sam posred vas

kao onaj koji poslužuje. (Lk 22,27)
 



Ja sam kruh života. (Iv 6,35)
Ja sam kruh koji je sišao s neba. (Iv 6,41)
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života. (Iv 8,12)
Ja sam odozgor, ja nisam od ovoga svijeta. (Iv 8,23)
Ja sam od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. (Iv 8,42)
Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam! (Iv 8,58)


DobriPastirJa sam vrata. (Iv 10,7)
Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. (Iv 10,11)
Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. (Iv 10,18)
Ja dođoh da (moje ovce) život imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv 10,10)
Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. (Iv 11,25-26)


Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! (Iv 13,13)
Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14,6)
Otac prebiva u meni. (Iv 14,10)
Ja sam u Ocu i Otac u meni. (Iv 14,11)
Izišao sam od Oca i došao na svijet. (16,28)
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5)
Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas. (Iv 18,37)


SamaritankaJa sam, ja koji s tobom govorim! (Iv 4,26)
Ja ću žednomu dati s izvora života zabadava. (Iv 21,6)
Tko bude pio vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni. (Iv 4,14)
U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: „Idem pripraviti vam mjesto“? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. (Iv 14,2-3)
Da, dolazim ubrzo! (Otk 21,20)



Isuse, tko sam ja za tebe?



bolji dio

Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.
Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar;
vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. (Iv 15,14-16)


Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu,
tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,4-5)

Ja sam vas izabrao iz svijeta. (Iv 15,19)
Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. (Iv 16,27)
To vam rekoh da u meni mir imate.

Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. (Iv 10,27-29)

U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet! (Iv 16,33)
Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju! (Lk 23,43)



Tko je Isus za nas?


Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. (Mt 16,16)

U slavi

U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog. (Iv 1,1)
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo. (Iv 1,3-4)
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka. (Iv 1,9)
Riječ tijelom postala, nastanjena među nama. (Iv 1,14)
Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine. (Iv 1,14)
Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu. (Iv 1,18)

Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama (1Iv 1,2)

Trajni lik Božji (Fil 2,6), odsjaj Slave i ostisak Bića njegova (Heb 1,3),
koji se nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. (Fil 2,6-8)
Krv Isusa, čisti nas od svakoga grijeha. (1Iv 1,7)
Vjeran je on i pravedan. (1Iv 1,9)
Pravednik. (1Iv 2,1)
Pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. (1Iv 2,2)

Bog ga preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. (Fil 2,9-10)
Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. (Dj 4,12)
On je onaj kamen koji graditelji odbaciše, ali koji postade kamen zaglavni. (Dj 4, 11)
Isus Krist jest Gospodin! (Fil 2,11)
Gospodin moj i Bog moj! (Iv 20,28)
Sin Božji koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (Gal 2,20)

Jaganjac


Zaklani Jaganjac koji je dostojan primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu, i blagoslov! (Otk 5,12)











Isus poziva


Pođi za mnom. (Iv 1,43)
Ljubiš li me? (Iv 21,15)
Daj mi piti. (Iv 4,7)
Žedan sam. (Iv 19,28)
Želiš li ozdraviti? (Iv 5, 6)
Ustani i hodi. (Iv 5, 8)


Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. (Lk 22,32)


Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. (Iv 15,16)


Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da,Oče, tako se tebi svidjelo. (Mt 11,25-26)


Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. (Mt 11,28-30)


Propovijedajte: „Približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 10,5)


Besplatno primiste, besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi o pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. (Mt 10,8-10)


Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. (Mt 19,21)


Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? (Mt 16,24-26)


Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti. (Mt 19,29)


Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima,
taj mi je brat i sestra i majka. (Mt 12,50)


Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. (Iv 13,34-35)


Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. (Iv 13,14-16)


Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. (Mt 20,25-27)


Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda,
a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. (Lk 9,58)


Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve,
a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje. (Lk 9,60)


Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag,
nije prikladan za kraljevstvo Božje. (Lk 9,62)


Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti,
pijanstvu i u životnim brigama. (Lk 21,34)


Stoga budni budite i u svako doba molite. (Lk 21,36)


Propovijedajte: „Približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 10,7)


Sve što imaš prodaj i razdaj siromasima
pa ćeš imati blago na nebu.
A onda dođi i idi za mnom. (Lk 18,22)


Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu. (Lk 18,27)


Ta Bogu ništa nije nemoguće! (Lk 1,37)


Pazi da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. (Lk 11,35)


Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! (Mt 5,3-12)


Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.
Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. (Mt 13,44-46)


Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: „Što ćemo jesti?“ ili: „Što ćemo piti?“ ili: „U što ćemo se obući?“ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt 6,25-34)


Borite se da uđete na uska vrata. (Lk 13,24)


O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život
i malo ih je koji ga nalaze! (Mt 7,14)


Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. (Mt 5,44-45)


Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. (Iv 15,13-15)


Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete,
ne, u nj neće ući. (Lk 18,17)


Ako je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka pije koji vjeruje u mene! (Iv 7, 37-38)


Ostanite u meni i ja u vama. (Iv 15,4)


Naš odgovor u Isusovoj blizini



annunciation


Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1,38)


Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje. (Lk 1,46-48)




Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj. (Mt 8,8)


Gospodine! Zar ti da meni pereš noge? (Iv 13,6)


Gospodine, spasi me! (Mt 14,30)


Gospodine, dobro nam je ovdje biti. (Mt 17,4)


Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj. (Mt 27,54)


Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine! (Lk 5,8)


Znak Tau

Tau      Tau (T) je znak kršćanskog i franjevačkog opredjeljenja, znak MIRA. Kao posljednje slovo u hebrejskom pismu, T je neko vrijeme služio kao potpis. U knjizi proroka Ezekijela on je znak izabranja: oni koji su njime obilježeni na čelu, stoje pod posebnom Božjom zaštitom. U Novom Zavjetu nailazimo na „Božji pečat na čelu“ kao znak konačnog spasenja. Tau ima oblik Kristova križa i iz tog razloga ovaj znak postaje vrlo rano slikom i znakom križa, znakom spasenja i blagoslova.

      Nakon susreta s Raspetim u Svetom Damjanu, gdje je Franjo primio poziv i time ušao u dinamiku života kojeg mu je predao Uskrsnuli, Franjo izabire kao svoj znak - znak T. Tau u sebi sažima svu tu dinamiku života i pokreta Božje i čovjekove povijesti.
Bog i čovjek uvijek zajedno.
      Kad je Franjo shvatio svoje poslanje u Porcijunkuli, odloživši pustinjačko odijelo koje je do tada nosio, obukao je tuniku opasanu konopom i obilježenu križem (T). Z njega je T simbol POKORE i OBNOVE, nasljedovanja Krista i ljubavi prema križu. Franjo je često koristio T kao potpis pri potvrđivanju svojih pisama; kao znak meditacije i simbol blagoslova, ukrštavajući, na primjer, grane u obliku križa, ili, kao u Fontecolombu, urezujući T u prozorsku šupljinu u kapeli sv. Magdalene; nalazimo ga nadalje i ispod blagoslova u pismu bratu Leonu.
      Za franjevačku obitelj T je ostavština našeg oca Franje, sjedinjena sa zadaćom: „slijediti nauk i primjer Gospodina našega Isusa Krista“ i „nositi iz dana u dan križ Gospodina našega Isusa Krista“.

Grb Reda

DSC00291

      U središtu grba Reda sv. Klare nalazi se pokaznica s posvećenom hostijom. Uokolo se nalaze riječi Semper custodiam vos ili Ego vos semper custodiam. Ponekad se dodaje franjevački pojas, trnova kruna, ljiljan i znak Tau ili križ. Simboli u grbu, pokaznica i tekst, vezani su uz događaj iz života sv. Klare i njezine zajednice. Naime, u rujnu 1240. grad Asiz su okružile čete cara Fridrika II. Bili su to saraceni, carevi plećenici. Kako se samostan Sv. Damjana nalazio izvan gradskih zidina, bio je u opasnosti da padne u ruke neprijatelju. To se i dogodilo. Vojnici su već počeli preskakati klauzurni zid i našli su se u klaustru. Prestrašene sestre dotrčale su do bolesne i nepokretne Klare. Ona je dala da je odnesu pred njih, gdje se prostrla na tlo pred malom škrinjicom u kojoj se čuvalo Presveto Tijelo Kristovo. Molila je Gospodina da očuva njezine sestre i grad. Začula je glas koji joj je rekao: „Uvijek ću te čuvati“.

      Nakon molitve, vojnici su se povukli, a da nisu nanijeli nikakve štete niti sestrama niti gradu. Sličan događaj ponovio se i sljedeće godine.
      Grb, dakle, predstavlja euharistijsku duhovnost Reda.

Clare

Odijelo klarisa

odijelo3      Službeno odijelo klarisa sastoji se od smeđeg ili sivog habita, opasanog bijelom kordom na kojoj su tri ili četiri uzla, crne koprene i sandala.


HABIT

      U srednjem vijeku najveći dio ljudi oblačio se više ili manje na isti način: u jednostavnu donju haljinu, mali plašt i možda kukuljicu, da se zaštiti od kiše. Odjeća je mogla biti bogata ili priprosta, već prema društvenom položaju onoga tko ju je nosio. Budući da džepovi još nisu bili izmišljeni, dobrostojeći su oko struka imali kožnati pojas, na kojemu su visjeli torbica za novac, bodež i mač. Žene su bile odjevene u duge, široke haljine. Glava im je bila umotana i nosile su koprenu.
      Nakon što se obratio, Franjo je odlučio odbaciti svoj ukrašeni pojas i oko struka se opasati jednostavnim konopom, onim što su ga nosili svi seljaci. Na njemu je načinio uzao, kako bi ga podsjećao na zavjet poslušnosti u kojemu su bili uključena i ostala dva, čistoće i siromaštva. Slično je bila odjevena i Klara. Na glavi je nosila jednostavno pokrivalo, kao i ostale seljanke, a bijela i crna boja (vratnika i koprene) preuzete su od benediktinki.
      Riječ „habit“ dolazi od latinske riječi habitus - način života. Vanjska odjeća znači unutarnju promjenu. U tradiciji, redovnički se habit smatra zaštitom spasenja i plaštem pravednosti. U Redu klarisa habit predstavlja vjenčanu haljinu, a ujedno i pogrebnu, žalobnu, pokorničku i pokajničku haljinu. Veo je oduvijek u Crkvi bio simbol zaručništva s Kristom ali i simbol Duha Svetoga. Monasi su se uvijek pokrivali kukuljicom za vrijeme molitve. Slično je napravljen i naš veo i time on predstavlja zaštitu Duha Svetoga, osobito u molitvi.


KORDA

      Sveti Franjo i sveta Klara vjerojatno su prvi sveci u kalendaru koji se prikazuju opasani konopcem: franjevačkim pascem. Franjevački pasac je raspoznajni znak cijele franjevačke obitelji. Zašto nosimo pasac? Da bismo odgovorili, moramo se vratiti na jedan događaj važan za duhovnost asiškog Siromaška.
      24. veljače 1208. godine, blagdan apostola sv. Matije, prema ondašnjem kalendaru. U Evanđelju se toga dana čitalo poslanje apostola da propovijedaju: bez zlata i srebra, bez novca, torbe i novčarke, bez štapa i bez obuće, bez dviju haljina... Franjo je zatražio svećenika da mu to objasni. Za Franju, koji je od trenutka svog susreta s Raspetim u Svetom Damjanu proživljavao bolne trenutke tražeći kako da služi Gospodinu, najednom je sinulo svjetlo. Od radosti je uskliknuo: „Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim svim srcem izvršavati!“ Odmah je radostan požurio izvršiti ono što je čuo. „Odmah je s nogu izuo obuću, iz ruku je odbacio štap, zadovoljio se samo jednom tunikom, kožnati remen je zamijenio konopčićem. Odsada je imao tuniku koja je sprijeda bila obilježena križem...“ (1Č 22).

      Tako je došao kraj lijepoj odjeći bogatog mladića, bogatom pojasu o kojem je visjela kesa s novcem... i ono što je služilo za obranu: MAČ! Franjo je shvatio: pojas, na poseban način, simbolizira bogatstvo i moć, ili: sve ono što draži ljude jedne protiv drugih i što njih, koji su braća po stvaranju i otkupljenju, čini neprijateljima.
      Tako je jednog dana rođeno franjevačko siromaštvo u svom najdubljem smislu!
      Slobodno si možemo zamisliti Franju kako je zaplesao i zapjevao o svojoj potpuno novoj SLOBODI, koja će mu odsada pa nadalje dopuštati da LJUBI sve ljude, svoju braću i sva stvorenja, čiju će promatrati, pjevati i slaviti ljepotu koja neće ocvasti, upravo zato što je on lišen, slobodan bilo kakvog nagona za posjedovanjem: otkrio je pravo bogatstvo u svijetu koji je za njega postao BRATSKI svijet.
      Da, „sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji!“ (1Kor 22-23)
      Tajna MIRA, pravog Mira (koji nije samo odsutnost zveketa oružja), mira prvotne nedužnosti, mira prvog jutra stvaranja... tu je tajnu Franjo otkrio i nikada je neće napustiti. Zauvijek će ta tajna ostati vezana, priljubljena, zauzlana oko njegovih bokova jednim skromnim konopcem, KORDOM, čednom, jednostavnom i siromašnom vezom slobode i mira. Ta korda povezuje danas veliki broj muškaraca i žena u jedno bratstvo: franjevačko bratstvo, koje želi svojom miroljubivošću obuhvatiti sav svijet.



BOSE NOGE I SANDALE

      Ljudi su počeli nositi obuću da ih štiti od prljavštine, od insekata, od oštrog kamenja i raznih ozljeda i opasnosti (osobito ujeda zmija). Kad je Gospodin naredio Mojsiju da izuje svoju obuću, time je htio reći: „Ne boj se, ja sam ti sada zaštita. Nema opasnosti, ja te nosim.“ Ova „sveta golotinja“ nogu znak je čistoće. Nedodirljivosti prašine. Lagani korak.
      Bose noge također znače poniznost: Mojsije se izuo u prisutnosti Stvoritelja, Svemogućega, Jakoga, Silnoga.
      Bose noge znak su ljubavi, sjedinjenja s Bogom: ništa nas ne dijeli od Njega. Mojsije je bio sretan u Božjoj blizini; skinuvši obuću, pokazao je veliku ljubav i iskrenu sreću što razgovara s Bogom bez smetnje, u svetoj golotinji.
      Bose noge stoga označavaju transcendentnost, siromaštvo, nenavezanost na ovozemno.
      Kad je Franjo doživio svoj poziv, doživio je potpunu svoju pripadnost Bogu. U znak toga odbacio je obuću. On je doslovno hodao bos. Klara i njezine sestre hodale su bose. Bio je to znak potpune nenavezanosti, odcijepljenosti i siromaštva. Manja braća su ipak hodala svijetom u sandalama koje su ih štitile, ali je većina stopala gola, tako da se ipak može reći da su bosonogi. Danas klarise nose sandale, a gdje klimatski uvjeti dopuštaju hodaju potpuno bosonoge.

Svjedočenje klarisa

      Sveta Klara je uputila svoje kćeri na put koji je bitno kontemplativan. Naznačila im je kao jedinu društvenu ulogu da budu »ogledalo i uzor onima koji žive u svijetu« (usp. OKl 20) i da mole za »klonule udove« Crkve - Kristovog mističnog tijela (usp. 3PJ 8).
      Koji je smisao klauzure u naše doba? Smisao je isti kao i u Klarino vrijeme: u nutrini vlastitoga srca živjeti zaručničku ljubav prema Kristu, jer samo nepodijeljeno srce može susresti Boga i darivati se braći i sestrama. Sv. Klara i njezin Red mogu našem vremenu dati životne vrednote koje su djelotvorne za njegovu obnovu. To su: poziv na otkrivanje kontemplacije, opredjeljenje za siromašne, ljubav prema »našoj majci Zemlji«, služenje, zajedništvo i majčinska briga za druge.

Temelji Reda

DSC01132     Temelj života Reda sv. Klare je biblijski, crkveni, liturgijski, otački (franjevački) i duhovni;

Pravilo koje opslužujemo, koje usmjerava naš način života, čvrsto je ukorijenjeno u Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista, koje je radosna vijest otajstva spasenja, tj. objava trojednoga Boga u otajstvu Krista, utjelovljene Riječi. Pozvani smo suobličiti se njegovoj slici. Za Krista, kojega hoćemo slijediti i nasljedovati, svjedoči Duh u Pismima Staroga i Novoga saveza.

      Crkva je Mistično Tijelo Kristovo. U njoj primamo spasenje po vjeri u Isusa Krista. U njoj smo udovi njegova Mističnoga Tijela po sakramentima koje nam Crkva pruža. Crkva nas uvodi u božansko sinovstvo, u sam život Sina Božjega. Blagovanjem Tijela i Krvi Kristove, koje nam Crkva podjeljuje, postajemo zajednica, postajemo jedno međusobno. Njezino Učiteljstvo nam je siguran vodić za usmjeravanje našega načina života. Ponizno i poslušno prihvaćanje naučavanja Pape i biskupa jamči vjernost načoj karizmi i evanđeoskom kontemplativnom životu, kojega je Crkva potvrdila i čuvala, i ujedno je preporuka za potrebnom i razboritom obnovom.

      Liturgija je središte našeg molitvenog i duhovnog života. Ona nas postavlja u srce Crkve gdje slavimo Boga, sudjelujemo u Žrtvi i hranimo se na Večeri Gospodnjoj, te tako postajemo jedno srce (GGKK 60). Liturgijom posvećujemo Bogu cijeli tijek dana i noći.

      Na putu nasljedovanja Krista nismo same. Nismo prve. Nismo jedine. Prethode nam naraštaji i naraštaji muškaraca i žena koji su nam ostavili neizmjerno bogatstvo misli, iskustva, mudrosti i svetosti. Nazivamo ih Ocima. Oni sačinjavaju Predaju koja je uz Sveto Pismo važna za život Crkve. Za nas klarise, sljedbenice sv. Franje i sv. Klare, od osobite su važnosti franejvački sveci, naučitelji, braća i sestre uzorna života. Spisi sv. Franje i sv. Klare, takozvani Franjevački izvori, kao i Biografski izvori, predstavljaju naše blago iz kojega crpimo pravi, neiskrivljeni duh naših Utemeljitelja.

      Stalna zauzetost oko duha molitve i pobožnosti, kao i sama molitva, šutnja, tišina, razmatranje, ustrajno čitanje Svetoga pisma, osobito Novoga zavjeta, duhovno štivo, sve to sačinjava duhovni temelj našega života.

Duhovnost Reda

ROZETA       Najviše pravilo života svakoga Reda jest hod za Kristom - iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu - kako ga predstavlja Evanđelje i redovničko pravilo.
      Prema Pravilu sv. Klare, klarise žive svoj život pod vodstvom »Duha Gospodnjega i njegovoga svetog djelovanja« (sv. Klara, Pravilo). Život sestara izvire odozgo, od Boga i one ga žive po Njemu. Ljudska zajednica sestara ukorijenjena je u božansku zajednicu Presvetoga Trojstva. Tako sestre žive Evanđelje kao kćeri Oca nebeskoga, zaručnice Duha Svetoga i sestre Isusa Krista (usp. PKl 6, 3; 1PJ 12). Ovaj život u ljubavi Presvetoga Trojstva očituje se u dosljednom siromaštvu, poniznosti i izručenju života Isusu Kristu u čistoći, poslušnosti, sestrinskom zajedništvu i klauzuri, tj. odijeljenosti od svijeta.
      Budući da je bit Reda sv. Klare živjeti Evanđelje, tj. slijediti život i nauk Gospodina našega Isusa Krista, imati njegove misli i osjećaje, suobličiti se Njemu, siromašnom i raspetom, možemo reći da je duhovnost Reda kristocentrična. No onaj tko je zaista kristocentričan, jest upravo kao Krist, otvoren intimnom životu s Ocem, u uzajamnoj i slobodnoj otvorenosti Duha; njegov se kristocentrizam hrani iz odnosa triju božanskih Osoba. Stoga je točnija i potpunija definicija duhovnosti Reda sv. Klare ova: teocentrizam u Kristu.

      Klauzurni život klarisa ima i marijanska obilježja. Kao što je Marija nosila Krista u maloj klauzuri svoje svete djevičanske utrobe, tako ga i sestre imaju nositi i rađati duhovno u svojim dušama (usp. Treće pismo sv. Klare). Stoga je zaručnička duhovnost sv. Klare i klarisa obilježena duhovnim majčinstvom, plodnošću, otajstvom Gospodinova rođenja, ali i suosjećanjem s raspetim Kristom na križu podno kojega je stajala Marija.
      Usko povezano s klauzurom, sa životom u trajnom zahvaljivanju i pjevanju hvale Bogu, jest čašćenje Presvetoga Tijela Gospodnjega - Euharistije. Naše svakodnevno, povremeno i cjelodnevno, klanjanje jest odgovor zaručnice na Zaručnikovu ljubav.
      Naš život osame, odijeljenosti i molitve ne zaboravlja potrebe braće i sestara u svijetu, prema molbi koju je sv. Klara uputila sv. Janji Praškoj: „Uronjena u ovom razmatranju sjeti se mene...“ (Četvrto pismo). Blizu smo osamljenima, odbačenima, siromašnima, umirućima, bolesnicima, svima koji su u boli i trpljenju...

Evanđeosko ustrojstvo Reda

DSC01383       Utemeljen i vođen od strane sv. Franje, Red Siromašnih sestara razvijao se u jednostavnom i jedinstvenom pravcu, čija je jednostavnost takva da se gubi u Božjim dubinama. To je kršćanski evanđeoski pravac, koji smjera prema zajedništvu s Bogom, preko posvemašnjeg siromaštva i bratske ljubavi, koji nisu samovoljno izabrani elementi između mnogih drugih evanđeoskih elemenata, nego bitni uvjeti nasljedovanja Krista, tj. kršćanskoga života. Ovaj evanđeoski, kršćanski život, kojega je Sin Božji živio i koji je ucijepljen krštenjem u svakoga od nas, kreće se u pravcu kenosis, ispražnjenja, lišenja vlastitoga „ja“ u darivanju sebe (usp. Fil 2, 5-9), u vidu koinonia, zajedništva života s Ocem i s braćom, u Isusu, povezanima bez razlike (usp. Iv 17, 21).

      Novozavjetni tekst koji najizrazitije opisuje puninu evanđeoske poruke ostvarene u Kristu Isusu, i koji nas poziva da imamo »isto mišljenje kao i u Kristu Isusu« jest poznati kristološki himan iz Poslanice Filipljanima, koji trajno nadahnjuje i hrani Franjevački red: »Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:


On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe „oplijeni“
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
„Isus Krist jest Gospodin!“ -
na slavu Boga Oca« (Fil 2, 5-11).


      Proslava Krista, koja ga preko pashalnog događaja uzdiže k Ocu u njegovoj slavi Kyriosa (Gospodina), protustrana je njegovog posvemašnjeg poništenja, neizrecive kenosis, koja ga od božanske naravi snizuje do ljudske naravi, i od nje do poniženja „Sluge Jahvina“. U tom pokretu kenosis, oplijene sebe, uklanjanja povlastica, poniženja, kojoj kao protustrana odgovara koinonia - zajedništvo s Ocem i braćom - sadržana je sva evanđeoska poruka. Najjednostavnija formulacija koja ujedinjuje oba pojma (kenosis i koinonia) jest ona iz Mt 5, 3: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!«

      U tom dinamičnom pogledu evanđeoske poruke, oplijene samoga sebe radi ostvarenja nebeskoga Kraljevstva, razlika između „zapovijedi“ i „savjeta“ samo je raznolikost zanosa prema mjeri primljenoga dara. Stoga II. vatikanski sabor poručuje svim vjernicima: »Svima je, dakle, jasno, da su svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja, pozvani na potpuni kršćanski život i na savršenu ljubav... U različitim vrstama života i u različitim dužnostima gaje jednu svetost svi koje vodi Duh Božji i koji, poslušni Očevu glasu i klanjajući se Bogu Ocu u duhu i istini, slijede Krista siromašna, ponizna i opterećena križem, da zasluže biti dionici njegove slave« (Lumen gentium, 40-41).

     Božansko sinovstvo, naime, koje se stječe pritjelovljenjem Kristu po vjeri i krštenju, dajući svim kršćanima, po posinovljenju, ono što je Krist po naravi, s jedne ih strane uranja u Krista (Rim 6, 3-4) i zaodijeva u njega (Gal 3, 27), a s druge strane ih obvezuje da se neprestano ponovno “zaodjenu” Kristom (Rim 13, 14), hodeći u onoj novosti koju je Krist započeo svojim uskrsnućem i koju širom otvara svakome, nakalamljujući ga na sebe krštenjem (Rim 6, 4): tako da se, suumrli s njime i s njime jednom zauvijek suukopani (Rim 6, 8-10), preporođeni u vodi i Duhu (Iv 3, 5), u novosti života svi ponovno zaodjenu (Rim 13, 14) u one iste njegove udove u koje nas je krštenje već zaodjenulo (Gal 3, 27).

DSC06363       Drugim riječima, radi se o tome da svi kršćani ponovno zadobiju u slobodi ono sinovstvo koje je u krštenju dano kao dar; slobodno se ponovno odjenuti (Rim 13, 14) u onoga koji nas je u krštenju već zaodjenuo, tj. Gospodina Isusa, tako da »s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj» srastemo »i po sličnosti njegovu uskrsnuću« (Rim 6, 5) i, umrli zajedno s Kristom, zajedno njemu živimo (Rim 6, 8).

      Vršenje takozvanih „evanđeoskih savjeta“ uklapa se upravo u dinamični polet krsne milosti prema savršenom rascvatu otajstva posinovljenja i prisnog života s Ocem koji određuje kršćansko biće. Redovnički život je kršćanski život koji u svoj svojoj punini živi otajstvo poniženja Krista i kao on - koji se snizio od naravi Boga do naravi čovjeka i daljnjeg poniženja u položaju „Sluge Jahvina“ - redovnički život uranja kršćansku kenosis u daljnje poniženje sve do stanja „najdubljeg siromaštva“, koje je poslušnost, čistoća, malenost i materijalno siromaštvo, ukratko: cjelovito siromaštvo, uvijek u pokretu silaženja, kojemu odgovara usporedni pokret uzdizanja, punina zajedništva s Ocem i s braćom, „Kraljevstvo nebesko“ (Mt 5, 3), radi kojega se prodaju sva imanja (Mt 13, 44) i koje je među nama (Lk 17, 21) te raste poput biljke koja k suncu širi uvijek nove grane (Mt 13, 32) ili poput kruha koji se diže pod djelovanjem kvasca (Mt 13, 33).

      Nemoguće je duboko shvatiti evanđeosko ustrojstvo Drugog franjevačkog reda a da se ne pozovemo na iskustvo sv. Franje i sv. Klare, koji su u središte svojega života postavili dvočlan kenosis-koinonia, koji je jezgra evanđeoske poruke, pa stoga i jezgra Reda. Misao vodilja života sv. Klare bila je „najuzvišenije siromaštvo“, kao „dio baštine“ koji vodi u „zemlju živih“ (PKl 8, 4-5), u Život, u veliko zajedništvo ljubavi. Ovo „najuzvišenije siromaštvo“ neposredno nas uvodi u Kristovo otajstvo spasenja: postati dionicima njegova poništenja, siromaštva koje je on slobodno izabrao da obogati mnoge (2Kor 8, 9), umrijeti s Kristom samom njegovom smrću, kako bismo postali s njim jedno u njegovoj smrti-životu. Zato sv. Klara određuje da je način života njezina Reda „sveto Evanđelje“ (PKl 1, 2), a sav redovnički život opisuje jednostavnim dvočlanom: »način svetoga zajedništva i najuzvišenijega siromaštva« (PKl, Proslov 15).
 
Literatura: Temi spirituali dagli Scritti del Secondo Ordine Francescano, (a cura di) sr. Chiara Augusta Lainati, S. Maria degli Angeli-Assisi, 1970.

Ustrojstvo Reda

DSC05855       Red sv. Klare ili Red siromašnih sestara sv. Klare, za razliku od Prvog i Trećeg franjevačkog reda, nije centralistički ustrojen, već je po benediktinskoj predaji sastavljen od pojedinih samostana koji su samostalni, ali se u novije vrijeme ujedinjuju u federacije i konfederacije, ne dirajući time samostalnost samostanâ.

      Cijeli Red sv. Klare, iako je sastavljen od samosvojnih samostana, jedna je obitelj. Na čelu svakoga samostana je opatica, koju sestre jednostavno zovu majka. U svakom se samostanu razlikuju službe u užem smislu ili službe upravljanja te službe u širem smislu ili dužnosti. Službe upravljanja jesu: služba opatice, zamjenice i diskretâ (savjetnice). Sve ostale su službe u širem smislu ili dužnosti. Samostani su povjereni posebnom nadzoru dijecezanskog biskupa ili su podložni poglavarima Prvog franjevačkog reda. Oni vrše svoju vlast po propisu općeg prava i Konstitucija našega Reda. Prije svakog izbornog kapitula, biskup ili redovnički ordinarij (ili njihov delegat) obavlja kanonski pohod. Bez obzira pod čijim su samostani nadzorom, generalni ministar Manje braće vrši nad samostanima klarisa dužnost visokog duhovnog voditelja. Njegova je dužnost da bratski pohađa samostane i federacije, da sestre potiče i učvršćuje da ostanu vjerne u svome zvanju, u čuvanju duhovne baštine Reda, ne dirajući time zakonitu neovisnost samostana. Stoga je u Generalnoj kuriji OFM osnovan i poseban ured (Officium Pro Monialibus) za klarise i sve klauzurne franjevke, koji je na raspolaganju njihovim potrebama.
      Djelatnosti toga Ureda uvijek se objavljuju u Acta Ordinis Fratrum Minorum i u periodici Comunione e comunicazione (cTc).

 PODRŽITE NAS

Želite li donirati za izgradnju i obnovu našeg samostana stradalog u potresu, za obnovu crkve i za potrebe samostana, možete to učiniti skeniranjem

QR koda.

QR-kod-donacije

OBNOVA SAMOSTANA

KUA-ruenje

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio