• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 3banner_Gospa_slide.jpg
  • 4banner_ljubav.jpg
  • 5banner_blagoslovljen.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner_kardinal_slide.jpg
  • 10banner-samost-unut_slide.jpg
  • 11banner_kakojedobro_slide.jpg
  • 12banner_slide_rad.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

Devetnica Duhu Svetomu

Devetnica Duhu Svetom

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Otajstva krunice

 

Bogorodica2»Pogledaj, razmisli, razmatraj [Isusa]... i poželi ga nasljedovati« (2PJ 20).













I. Radosna otajstva


Blagovesti 21. Navještenje Isusova začeća i rođenja. »Kad njega ljubite, čisti ste, kad ga dotaknete, postajete čistijom, kad ga primite, ostajete djevicom« (1PJ 8).

»Ostani privržena njegovoj preljubljenoj Majci, koja ga je nosila u malom klaustru svete utrobe i u djevičanskom krilu« (3PJ 19).

»Duša je vjernog čovjeka, po Božjoj milosti, veća od neba, jer nebesa sa svim stvorovima ne mogu obuhvatiti Stvoritelja, a sama vjerna duša njegov je stan i sjedište, i to samo po ljubavi...« (isto, 21s).

»Kao što Ga je slavna Djeva djevica na tvarni način nosila, tako Ga i ti, slijedeći njezine stope poniznosti i osobito siromaštva, možeš nositi na duhovni način, da u tebi prebiva Onaj koji obuhvaća tebe i sve ostalo« (isto, 24-26).


Pohodjenje12. Pohod Elizabeti i Marijin Veliča. »Brzim trkom, lakim korakom, nezapriječenih nogu, da ti koraci ne hvataju prašine, radujući se sigurna i hitra oprezno stupaj stazom blaženstva« (2PJ 12s). »Hvalite Gospodina, što se Krist danas udostojao udijeliti mi takvo dobročinstvo, da se ni zemlja ni nebo ne bi mogli odužiti. Primila sam samoga Svevišnjega... Blagoslovljen budi, Gospodine, koji si me stvorio« (4Č 42. 46).

»Ako se tolik i takav Gospodin, dolazeći u djevičansku utrobu, htio pokazati svijetu prezren, ubog i siromah, plešite od radosti i radujte se ispunjeni golemom duhovnom radošću i veseljem« (1PJ 19-21).

»Ispunjena sam tolikom radošću i tolikim klicanjem dišem u Gospodinu. Tko će mi reći da se tolikim divnim radostima ne radujem? Raduj se, dakle, uvijek u Gospodinu i ti« (3PJ 4s. 9s).

DSC074703. Isusovo rođenje. »Priljubi se uz Njegovu predragu Majku, koja je porodila takvog Sina koga nebesa ne mogu obuhvatiti« (3PJ 18).

»Gledaj siromaštvo Onoga koji je položen u jasle i povijen u pelenice. O, čudesne poniznosti, zapanjujućeg siromaštva! Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje položen je u jasle« (4PJ 19-22).

»Gospodin se, dolazeći na svijet, htio pokazati prezren, ubog i siromah, da ljudi, koji su bili veoma siromašni, ubogi, podnoseći preveliku oskudicu nebeske hrane, postanu po njemu bogati« (isto).

»Za ljubav presvetog i preljubljenog djetešca povijenog u siromašne povoje i položenog u jasle, i za ljubav njegove presvete Majke, opominjem, molim i potičem svoje sestre da se uvijek odijevaju priprostom odjećom« (PKl II, 24).

Prikazanje24. Prikazanje Isusa, svjetlosti narodâ, u hramu i zahvala starca Šimuna. »Među drugim dobročinstvima koja smo primile i svaki dan primamo od Oca milosrđa i za koja smo dužne zahvaljivati slavnomu Ocu Kristovu, jest dobročinstvo našeg poziva. Sin je Božji postao za nas put« (OKl 1-5).

»On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo bez mrlje« (4PJ 14).

»Pođi dušo moja blagoslovljena, jer imaš dobru pratnju... Onaj koji te stvorio i posvetio, uvijek te je čuvao kao majka svoje čedo i ljubio nježnom ljubavlju« (4Č 46).

5. Nalaženje izgubljenog Isusa u hramu. »Uvijek gledaj na svoj početak, drži što imaš, radi što radiš i ne puštaj...« (2PJ 11).

»Trčat ću bez predaha« (4PJ 31) dok te ne nađem.

»Neizbrisivo sam upisala sretan spomen na te na ploče svoga srca« (isto, 34).

II. Žalosna otajstva


getsemani21. Isusova molitva u Getsemaniju. »Gledaj onoga koji je za te postao prezren i slijedi ga... Ako budeš s njime trpjela, s njime ćeš kraljevati, ako s njime podnosiš boli, s njime ćeš se i radovati« (2PJ 19. 21).



Zarucnik22. Isusovo bičevanje. »Pogledaj, razmisli, razmatraj najljepšeg među sinovima ljudskim, kako je radi tvoga spasenja postao najružniji od ljudi, prezren, udaren i po cijelom tijelu mnogostruko bičevan... i poželi da ga nasljeduješ« (isto, 20-21).






3. Isus okrunjen trnovom krunom. »Budi vjerna onomu komu si obećala vjernost do smrti, jer ćeš od njega primiti vijenac života. Ovaj naš trud je kratak, a plaća je vječna: neka te ne prestraši buka svijeta koji bježi poput sjene; neka te ne zaludi isprazna šarolikost varavog svijeta. Suprotivštine rado podnosi, i nek te ne uznese sreća, jer sreća traži vjeru, a protivštine je zahtijevaju« (PKE 4-7).

KrizniPut4. Križni put. »Gledaj prema nebu koje nas zove, i uzmi križ i slijedi Krista koji ide pred nama« (PKE 9).

»Tijesan je put i staza i uska vrata, po kojima se ide i ulazi u život« (OKl 71).

»Promatraj bezbrojne napore i muke koje je [Isus] podnio radi otkupljenja ljudskog roda« (4PJ 22).

»Promatrajući njegove neizrecive slasti, njegova bogatstva i vječne časti, zavapij: 'Povuci me za sobom, trčat ćemo za miomirisom pomasti tvojih'« (isto, 29-30).



Skidanje5. Razapinjanje. »Ako s njime umireš na križu patnja, s njime ćeš imati višnje stanove u sjaju svetaca, i ime će tvoje, zapisano u knjizi života, biti slavno među ljudima« (2PJ 21-22).

»Na vrhu ogledala promatraj ljubav kojom je htio trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti smrću od svake sramotnijom. Stoga je to ogledalo, postavljeno na drvo križa, samo opominjalo prolaznike što treba ovdje promatrati, govoreći: 'O svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja'; odgovorimo mu na njegov vapaj i jauk jednim glasom i jednim duhom: 'Bez prestanka na to mislim i sahne duša u meni'« (4PJ 23-26).

»On je za nas podnio muku križa, da nas istrgne iz vlasti kneza tame kojom smo bili vezani okovima, zbog prijestupa praroditelja, te nas je pomirio s Bogom Ocem« (1PJ 14).

III. Slavna otajstva


resurrection61. Isusovo uskrsnuće. »Zaista je sretan kojemu je dano da se domogne ove svete gozbe, da svim srcem prione uz onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete. Njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen rasvjetljuje, njegov miomiris uskrisuje, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema« (4PJ 9-13).







Uzasasce2. Isusovo uzašašće na nebo. »On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo bez mrlje. Svednevice motri to zrcalo i u njem se sveudilj ogledaj, da se sva, iznutra i izvana, uresiš cvijećem i odjećom svakovrsnih vrlina« (4PJ 14-17).

»Gledaj prema nebu koje nas zove« (PKE 9).







Pedesetnica3. Duhovi. »Ne plaši se..., jer Bog, vjeran u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, izlit će svoj blagoslov na te; i bit će tvoj pomoćnik i najbolji tješitelj« (PKE 15-16).

»Radujem se u Gospodinu i veoma klikćem« (1PJ 4).

»Zahvaljujem djelitelju obilnije milosti, od koga vjerujemo da proizlazi svaki dobar dar i svaki savršeni poklon« (2PJ 3).

»Izvrši svoje zavjete u onom savršenstvu na koje te je Duh Gospodnji pozvao« (isto, 14).






Ami4. Uznesenje B. D. Marije. »Rasti iz dobra u bolje, iz kreposti u krepost« (usp. 1PJ 32).

»[Gospodin] te je uresio tolikim naslovima kreposti i ukrasio znakovima tolike savršenosti, zato da postavši marljiva nasljedovateljica savršenog Oca, zaslužiš postati tako savršena da njegove oči na tebi neće vidjeti ništa nesavršeno« (2PJ 3-4).

»To je savršenost kojom će te sam Kralj sebi pridružiti u nebeskoj ložnici, gdje slavan sjedi na zvjezdanom prijestolju« (isto, 5).

»Ti si puna kreposti« (isto, 8), »ukrašena veoma sjajno barjakom nepovredivog djevičanstva i presvetog siromaštva« (1PJ 13), »jer si zaručnica i majka Gospodina mojega Isusa Krista« (isto, 12).

»Dostojno si zaslužila biti nazvana sestrom, zaručnicom i majkom Sina Svevišnjega Oca« (isto, 24).

»Odbacila si odijela, to jest vremenito bogatstvo, da pred protivnikom ne možeš podleći, te da uskim putem i na tijesna vrata možeš unići u nebesko kraljevstvo« (isto, 29).


Okrunjena5. B. D. Marija, Kraljica. »[Gospodin] te je svu okružio sjajnim i žarkim biserjem, okrunio te zlatnom krunom ukrašenom pečatom posvete« (isto, 11).

»Kćeri Kralja kraljeva, službenice Gospodara nad gospodarima (...) i najplemenitija kraljice« (2PJ 1).

»Vječno ćeš kroz vijeke vjekova biti dionica slave nebeskoga kraljevstva« (isto, 23), »jer si čudesnim nekim darom iz usta samog Boga, čvrsto i nenadano porazila spletke lukavog neprijatelja, i oholost koja upropaštava ljudsku narav i taštinu, koja zaluđuje ljudska srca« (usp. 3PJ 6).

»Ti si pomoćnica samoga Boga i podržavateljica klonulih udova njegovog neizrecivog tijela« (isto, 8).

»O preljubljena gospođo, ti si radost anđela« (isto, 11).

»Preporuči [nas] u svojim presvetim molitvama, da njima potpomognuti možemo zaslužiti milosrđe Isusa Krista, da skupa s tobom zaslužimo uživati u vječnom gledanju, mi koji se radujemo tvojim dobrima Gospodnjim, po kojima on po svojoj milosti u tebi djeluje. Moli za [nas]« (usp. 1PJ 34-35; 2PJ 25).

»Ovo je uzvišenost previsokog siromaštva koje vas je postavilo baštinicama i kraljicama nebeskoga kraljevstva« (PKl 8, 4).


IV. Otajstva svjetla


Krstenje1. Isusovo krštenje na Jordanu. »Gospodin se htio pokazati u svijetu prezren, ubog i siromah« (2PJ 19).

»Potpuno ljubi onoga koji je svega sebe predao radi tvoje ljubavi..., Sina Svevišnjeg, začetnika spasenja« (3PJ 15. 17. 2).

»Gledaj prema nebu koje nas zove« (PKE 9) i »uronjena u ovom razmatranju« (4PJ 33) »postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva« (3PJ 13).





Kana2. Isus na svadbi u Kani. U nestanku vina na svadbi u Kani i Isusovom čudu promatramo Crkvu koja je »odabrala presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, prihvaćajući zaručnika najplemenitijeg roda, Gospodina Isusa Krista« (usp. 1PJ 7).

»Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2, 5). »Ostani privržena njegovoj preljubljenoj Majci« (3PJ 18).

Da bismo »putem Gospodinovih zapovijedi išli sigurnije«, slijedimo savjet Presvete Majke i »pretpostavimo ga savjetima drugih i neka nam on bude draži od svakog drugog dara« (usp. 2PJ 15-16).


Blazenstva3. Isusovo propovijedanje Kraljevstva Božjega.»Svevišnji nebeski Otac udostojao se milošću prosvijetliti moje srce da činim pokoru« (PKl 6, 1).

»Oblik života siromašnih sestara... jest ovo: obdržavati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista« (isto, 1, 1).

»Gledaj [Isusa] i poželi da ga nasljeduješ« (2PJ 19. 20).







Tabor4. Isusovo preobraženje na Taboru. »Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti, uroni svoju dušu u svjetlo slave, postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva, da i sama osjetiš što osjećaju prijatelji kušajući skrivenu slatkoću, koju je sam Bog od početka čuvao za one koji ga ljube« (3PJ 12-14).






Vecera15. Ustanovljenje Presvete Euharistije. »Zaista je sretan onaj kojemu je dano da se domogne ove svete gozbe... njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkoća hrani« (4PJ 9.11).

»Duša vjerna čovjeka veća je od neba, jer nebesa sa svim stvorovima ne mogu obuhvatiti Stvoritelja, a sama vjerna duša njegov je stan i sjedište, i to samo po ljubavi« (3PJ 21-22).

Marija Bezgrešna

 

DSC00690      Blažena djevica Marija, koja je Isusa učinila našim bratom (2Č 198), koja je postala njegovom odjećom (PD 5) i sudjelovala u njegovom otajstvu, predstavlja povlašteni put za vjernost u primljenom pozivu i djelotvornu pomoć za napredovanje u njemu i njegovo življenje u punini.

Ona nam pomaže:


* začeti i roditi Evanđelje: «vi ste zaručnica, sestra i majka Gospodina moga Isusa Krista» (usp. 1PJ 12); «postale ste, po Božjemu nadahnuću, kćerima i službenicama svevišnjega vrhovnoga Kralja Oca nebeskoga i, izabirući da živite po savršenstvu svetoga Evanđelja, zaručile ste se s Duhom Svetim» (usp. PKl 6, 3)


* zauzimati se za potrebe Crkve i svijeta: «smatram te suradnicom samoga Boga i podržavateljicom klonulih udova njegova neizrecivoga tijela» (3PJ 8); «Idite k našemu Gospodinu i molite ga svim srcem za ... ovaj grad» (4Č 23); «Sve kušnje Crkve ulaze u samostanski život, moraju ući. Mogu biti nadvladane u Crkvi samo ako na primjeran način budu podnošene i nadvladane strpljivošću i poniznošću izabranih duša, onih čiji život postaje radionicom naše slobode» (Joseph kard. Ratzinger, Chiara, “silenziosa parola” di vita per la Chiesa).


* bezuvjetno nasljedovati Krista i revno služiti


* svakodnevno žrtvovati život za Krista, surađujući s Njim u spasenju svijeta.

Euharistija

 

Pred Isusom u euharistiji zajedno s Klarom učimo:


* biti radosne i zahvalne što smo izabrane: «Među drugim dobročinstvima, koja smo primile i svaki dan primamo od Oca milosrđa, i zbog čega moramo njemu... sve više zahvaljivati, jest milost našega poziva» (OKl 2)


* pjevati pohvale Bogu: «... da s ostalim presvetim djevicama pjevate pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i slijedite Jaganjca kamogod ide» (usp. 4PJ 3)


* kušati ljepotu Božje ljubavi: «Doista blažena, kojoj je dano uživati u ovoj svetoj gozbi, da svim srcem pristane uz Onoga, čijoj se ljepoti neprestano dive sve blažene nebeske čete, čija ljubav prožima, čije motrenje obuzima, čija dobrostivost okrjepljuje, čija ljupkost napunja, čiji spomen nježno rasvjetljuje, čijim miomirisom mrtvi oživljuju, kojega slavno gledanje čini blaženima sve građane nebeskoga Jeruzalema...» (4PJ 9-13).

"Benediktin križ"

 Kontemplacija svetodamjanskoga raspela sv.Klare i njezinih sestara prerasla je u nasljedovanje. O tome postoji također jedan slikovni dokaz. To je takozvani „Benediktin križ“.
b kriz 2       „Benediktin križ“ nastao je u drugoj polovici 13. stoljeća, po narudžbi blažene Benedikte, prve nasljednice sv. Klare u službi opatice. Ona je bila veoma pobožna prema otajstvu Križa, o čemu svjedoči i neuobičajeni početak obrasca kojim se odriče vlasništva u korist svoje majke: „U ime Gospodina našega Isusa raspetoga“. Budući da je poznavala sv. Klaru, poznavala je i njezinu pobožnost prema otajstvu Muke, koju je Klara prenijela na svoje sestre. Stoga je ovo raspelo odraz te duhovnosti i veoma je nalik takozvanom „Plavom raspelu“ koje se čuva u muzeju Bazilike sv. Franje.

      Za razliku od Svetodamjanskoga raspela, koje prikazuje proslavljenoga Krista, ovo prikazuje Krista patničkoga lica, umrloga, u poniženju njegove žrtvene ljubavi i napuštenosti njegove ljudske naravi. Uz Isusa su Gospa Žalosna i sv. Ivan, u svojoj mirnoj, dostojanstvenoj i dubokoj boli i kontemplaciji Raspetoga. Na dnu, do samih nogu, nalaze se sv. Franjo, koji grli Isusovu desnu nogu, sv. Klara, koja pobožno i strastveno promatra ranu lijeve noge, te opatica Benedikta koja kleči iza sv. Franje. Ljubljenje rana, napajanje na njima odgovor je franejvačke mistike na ljubav Raspetoga.


usnuli      Ovo raspelo odražava dvije strastvene želje i žeđi: Isusovu žeđ za čovjekom i našu (Franjinu i Klarinu) žeđ za Kristom. On umire žedan, s riječima „Žedan sam“, a Franjo i Klara ljube rane i napajaju se na njima, crpeći iz njihove gorčine boli Bogočovjeka svu slast koja ih izdiže iznad prolaznosti ovoga svijeta.
      „Predraga sestro... jer ste zaručnica, majka i sestra Gospodina moga Isusa Krista, obilježena veoma sjajno barjakom nepovredivog djevičanstva i presvetog siromaštva, ukrijepite se u svetoj službi koju ste započeli žarkom željom za siromašnim Raspetim“ (1PJ 12-13). „Žarka želja za siromašnim Raspetim“ jest ona koja vodi do „svete službe“ vlastita posvećenja Bogu. Ta žarka želja hrani se u blizini Raspetoga: „Priljubi se, siromašna djevice, siromašnome Kristu... koji umire u samim tjeskobama križa. Motri ga, gledaj ga i poželi ga nasljedovati“ (2PJ 18.20). Želja za nasljedovanjem Raspetoga pokreće sve djelovanje: vidjeti, gledati, razmatrati i kontemplirati. Kada preporučuje siromaštvo svome „malom stadu“ - kako Klara naziva svoje sestre - govori o pokretu svoje želje: „za ljubav onoga Gospodina koji je siromašan u svom rođenju bio položen u jasle, siromašan živio na svijetu i gol visio na križu“ (OKl 45).


 
ljubljenje rana  Najznačajnije Klarine riječi koje su upravo nadahnuće ovomu raspelu jesu ove: „O milo siromaštvo, koje se je pred ostalim udostojao prigrliti Gospodin Isus Krist kojim on upravlja i koji upravlja nebom i zemljom i koji također reče i postadoše! Jer lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji, to jest Krist, nema gdje nasloniti glavu, a kad nakloni glavu na prsa, bilo je to zato da ispusti posljednji dah“ (1PJ 18).
      Ovo raspelo prikazuje krajnje Isusovo siromaštvo, njegovu napuštenost na križu. To je ono što je u sv. Klari i njezinim sestrama pobuđivalo žarku želju za nasljedovanjem siromašnoga Raspetoga. To je ono što i danas njezine sestre pobuđuje i potiče u kontemplaciji Raspetoga na križu i u kontemplaciji Raspetoga prisutna u njegovim patnjičkim udovima na rubu društva.

Svetodamjansko Raspelo

kriz

      Jednog jesenskog dana 1205., jedan je mladić unišao u crkvicu Svetog Damjana, poljsku crkvicu nedaleko Asiza, i kleknuo pred raspelo koje se tu nalazilo već skoro stotinu godina i čekalo na njega. Bio je to Franjo, sin Petra Bernardona. Već neko vrijeme proživljavao je mučne trenutke traženja vlastitog života...
Iz njegova se srca vinula molitva:

„Svevišnji, slavni Bože,
prosvijetli tmine moga srca,
podaj mi pravu vjeru,
čvrsto ufanje i savršenu ljubav,
mudrost i spoznaju
da izvršim tvoju svetu volju.“

     U tamnoj napuštenoj crkvici začuo se tihi glas. Franjo ga nikada ranije nije čuo, ali ga je odmah prepoznao. „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako vidiš, ruši!“
     I iz crkve Svetog Damjana, tog jesenskog dana 1205., izišao je Franjo, sin „Oca nebeskoga“, novi čovjek, „glasnik Velikoga Kralja“. I započelo je proljeće...

     Sedam godina kasnije, 1212., za njim je krenula mlada, lijepa i bogata Asižanka, Klara di Favarone di Offreduccio. Nakon iskustva u dva različita samostana, Franjo ju je smjestio u mali samostan pored crkve Svetog Damjana. Ugledavši veliko Raspelo u crkvi, odmah je osjetila mir i da je to ono mjesto gdje će ostati zauvijek.
     Klara je provela četrdeset godina života pred ovom ikonom Raspela., koje će biti ogledalom njoj i njezinim sestrama.

„Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti,
uroni svoju dušu u sjaj slave,
postavi svoje srce u lik božanske biti
i svu sebe preobrazi kontemplacijom
u slici njegova božanstva...“
(sv. Klara, 3PJ 12)

     Klara je u svetodamjanskom raspelu iščitavala svoj poziv. Isus, „siromašni Raspeti“, „Kralj slave“, bio je njezin poziv, njezin put, njezin oblik života.

To je ono u čemu je ona poučavala svoje sestre.

To je ono u čemu ona uči i nas danas.

„Motri ga...
Gledaj ga...
Promatraj ga...
... i poželi ga nasljedovati“
(sv. Klara, 2PJ 20)


Što to Klara i njezine sestre čitaju na ovoj ikoni? Što one vide u ovom ogledalu?


„ Sin Svevišnjega... kojega je porodila Djevica“ (3PJ 17)


tijelo

U ovom ogledalu vidimo Isusa Krista, Bogočovjeka, „najljepšeg od sinova ljudskih“ (2PJ 20). Finoća, nježnost i ljepota linija njegova tijela izražavaju krhkost i ranjivost Onoga kojega je „porodila Djevica“ (3PJ 17), koji je od Djevice Marije primio „pravo tijelo naše ljudskosti i lomnosti“ (2P).
„... Gospodin, dolazeći u djevičansku utrobu,
htio se pokazati u svijetu prezren, ubog i siromah“
(sv. Klara, 1PJ 19)
Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega koji je „samoga sebe oplijenio, uzevši lik sluge“ (Fil 2,7)?

„Smatram te suradnicom samoga Boga
i podržavateljicom klonulih udova
Njegova neizrecivog tijela.“
(sv. Klara 3PJ 8)


 

 

 

 

 

 

 

Žrtvovani Jaganjac


bok

 „Volja Očeva bila je da njegov blagoslovljeni i slavni Sin,
koji nam je dan i koji je za nas bio rođen,
samoga sebe prinese na žrtveniku križa po vlastitoj krvi
kao žrtvu i žrtveni prinos;
ne za sebe po kojemu je sve postalo,
nego za naše grijehe...
On hoće da se svi spasimo po njemu.“
(sv. Franjo, 2P 11-14)

Klara i njezine sestre gledaju u ovom ogledalu žrtvovanog Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta.

„... on je za sve nas podnio muku križa...
te nas je pomirio s Bogom Ocem.“
(sv. Klara 1PJ 14)

„... i ostavio nam je primjer
da idemo stopama njegovim.“
(sv. Franjo 1P 13)

Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, „neokaljanog Jaganjca“ (4PJ 8)?

„Zaručnice Kralja Jaganjca...
pjevaj novu pjesmu pred prijestoljem Boga i Jaganjca
i slijedi Jaganjca kamo god pođe.“
(sv. Klara 4PJ 1. 3)


 

Umrli

 

crno podnozje


     Crna podloga ispod Kristovih nogu predstavlja smrt, koju je Bogočovjek Isus Krist iskusio; zlo, koje je svojom žrtvom pobijedio; i podzemlje kamo je sišao da oslobodi Adama, Evu, Abrahama i sve pravednike Staroga zavjeta. Iz podzemlja ih vodi u raj, istrgavši ih od vječne smrti.


„Ukrijepite se u svetoj službi siromašnog Raspetog,
kad ste već započeli žarkom željom,
jer je on za sve nas podnio muku križa,
da nas istrgne iz vlasti kneza tame
kojom smo bili vezani okovima zbog
prijestupa Praroditelja“
(sv. Klara 1PJ 13-14)


     Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, koji je „htio trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti smrću sramotnijom od svake druge smrti“ (4PJ 23)?

„Odgovorimo na njegov vapaj i jauk
jednim glasom i jednim duhom:
'Bez prestanka na to mislim
i sahne duša u meni'.“
(sv. Klara, 4PJ 26)


 

Uskrsnuli

 

grob





     Isus je u uskrsnuo iz groba kojega predstavlja crna pozadina njegovih ruku na poprečnoj gredi križa. Crna boja smrti i mjesto smrti ovdje označava prazan grob. S obje strane stoje dva anđela koji čekaju pobožne žene koje će doći na grob s miomirisnim pomastima da pomažu Isusovo tijelo. Ti isti anđeli jesu ujedno oni koji se čude i dive ovoj „Mudrosti križa“.

„Ti si naša nada,
Ti si vjera naša.
Ti si naša ljubav.
Ti si naša naslada,
Ti si naš vječni život,
veliki i divni Gospodine,
svemogući Bože,
milosrdni Spasitelju.“
(sv. Franjo, PBL)


Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, koji je ustao slavan iz groba, oslobodivši nas smrti?

     U ženama miroforama koje dolaze na grob s pomastima i koje zaviruju unutra, Klara i njezine sestre vide svoj poziv: nardom svoje rastrošne i besplatne ljubavi pomazati Kristovo tijelo. Razlijevati ulje radosti u življenom sestrinstvu. Melemom molitve i toplinom svoga ženskog srca liječiti rane Kristovog ranjenog tijela. U slici groba vidimo svoj poziv na klauzuru, u kojoj živimo kao umrle za svijet, ali u kojoj zajedno s anđelima naviještamo: Krist je uskrsnuo!


 

Darovatelj

 

rasireneruke







     Kristove širom rastvorene ruke na križu kao da predstavljaju širom otvorene ruke „Oca milosrđa“ (OKl 2), kojega je Klara nazivala „Largitor“, „Darovatelj“, ili točnije „Velikodušni darovatelj“. Te raširene Očeve ruke čekaju grešnike da ih zagrle, pozivaju sve izgubljene, zalutale, očajne...

„Ti si dobro, svako dobro, vrhovno dobro...
Ti si ljubav... ti si moje utočište...
Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj.“
(sv. Franjo, PBL)

U Kristovim raširenim rukama vidimo


POZIV
„Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28).

POSLANJE
„Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15)

GOZBU
„Uzmite i jedite! Ovo je Tijelo moje!
Pijte... svi! Ovo je krv moja“ (Mt 26, 26. 28)

DAR MIRA
„Mir vama!“ (Iv 20, 26)

PRISUTNOST
„Evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20)

SLUŽENJE
„Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22, 27)

MALENOST
„Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje
što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21)

SPREMNOST
„Evo, dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ (usp. Heb 10, 9)

NOVE ODNOSE
„Ovo su moja braća i sestre“ (usp. Mt 12, 49)


 

Crkva


Crkva2


Krv desne Kristove ruke kaplje na njegovu Majku: unaprijed očuvanu od istočnoga grijeha. Od nje je primio tijelo i krv, po njoj je postao našim bratom. Ona je nova Eva, Žena, kako ju je Isus nazvao u Kani, suotkupiteljica sa svojim Sinom, podno križa.

„Stalno razmatraj tajne križa
i tjeskobu Majke koja je
stajala pod križem.“
(sv. Klara, PKE 12)

Ivan, jedini apostol podno križa, predstavlja apostolski zbor i Isusove učenike. Tako s desne Kristove strane imamo predstavljenu Crkvu u njezinu majčinstvu i apostolskom temelju.

„Uvijek se sjećajte i imajte na pameti
onu blagoslovljenu vodu što je izišla iz desnoga boka
našega Gospodina Isusa Krista, dok je visio na križu.
(sv. Klara, Postupak 14, 8)


tri lika      Crkva je narod grešnika koji su otkupljeni, kojima je oprošteno. Njih predstavlja Marija Magdalena, s Isusove lijeve strane. u Mariji Kleofini (Jakovljevoj), predstavljeni su svi iz izabranog Božjeg naroda, Izraela, koji su otvoreni i prihvaćaju „poganske“, to jest nežidovske narode koje je Krist također otkupio i okuplja ih sve u jednu Crkvu. Ovi posljednji zastupljeni su u liku rimskog stotnika.
     Dva posve mala lika do Isusovih nogu predstavljaju Rimljane i Židove, odgovornost i jednih i drugih za Isusovu smrt. Rimljanin je, zapravo, Longin, vojnik koji je kopljem probo Isusov bok iz kojega je zatim potekla krv i voda. Lik Židova predstavlja čuvara iz židovskoga hrama, onoga koji je Isusu pružio spužvu natopljenu octom nataknutu na trsci. Njihova sićušna dimenzija označava da je njihova odgovornost za Kristovu smrt stvarna, ali ne odlučujuća: „Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja sam predajem“ (Iv 10, 18).
      Postoji još jedan lik, otkupljeni lik, koji nije prikazan na Raspelu, ali ipak postoji blaga i jedva zamjetljiva aluzija na nj. Dobri (desni) razbojnik. Desni krak križa i Isusova desna ruka blago su podignuti. Kao da ga Isus svojom rukom podiže i blagoslivlja.


Kako odgovaramo na ovaj dar Otkupljenja i na dar Crkve?

„I ljubimo svi iz svega srca,
iz sve duše, iz svega uma
i iz sve snage i svom jakošću i razumom
i svim silama, svim naporom,
svim osjećajima, svom nutrinom,
svim željama i svom voljom
ljubimo Gospodina Boga...
koji je nama ubogima i bijednima...
nezahvalnima i zlima
učinio i čini sva dobra.
(Franjo, NPr 23, 23-26)

 

 

Uzašašće

 
uzasasceX

     Iznad Isusove glase nalazi se u krugu mali lik uskrsnuloga Isusa kako uzlazi na nebo. U desnoj ruci nosi stijeg križa, znak svoje pobjede nad zlom i smrću, dok mu je lijeva ispružena prema gore, prema Ocu.

„Sad mogu leći i usnuti i onda ustati
da me zatim moj presveti Otac uzme u slavu svoju.
Oče Sveti, ti prihvati desnicu moju,
vodit ćeš me po naumu svojem,
da me onda uzmeš u slavu svoju.“
(sv. Franjo, ČM, Ps VI, 11-12)

„Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu pribavi ljubljenom Sinu svome desnica njegova
i sveta mišica njegova.“
(sv. Franjo, ČM, Ps IX, 1-2)

„Presveti Oče naš... koji jesi na nebesima,
u anđelima i svetima, prosvjetljujući ih da spoznaju
kako si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav;
ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja
ih do blaženstva.“
(sv. Franjo, TO, 1-2)


Kralj slave

 

oci

     Krist je živ. On je Živi. To mu je ime (usp. Otk 1, 18). Na to upućuju njegove širom otvorene velike oči, snažnog pogleda. Zlatna aureola predstavlja njegovu slavu, kao i zlatna podloga oko njegova tijela. Kristov pogled gleda u beskonačnost. Ne počiva ni na kojoj konkretnoj stvarnosti oko njega, čak niti na motriocu ikone. Promatra Oca i sav je uronuo u tu kontemplaciju. Što vidi? Vidi Očevu ljubav, Očevu samilost prema ljudima, vidi „Oca milosrđa“, Očevo srce.

"Sretne li tebe!Dano ti je uživati ovu svetu gozbu, na kojoj se prione svim osjećajima srca uz Onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete... Na Njegov miomiris mrtvi uskrisuju, a slavno gledanje Njega bit će blaženstvo građana nebeskog Jeruzalema." (sv. Klara, 4 PA 9-13)

„On je sjaj vječne slave,
odsjev vječne svjetlosti.
zrcalo bez mrlje.“
(sv. Klara, 4PJ 14)

„Vidiš li, kćeri, Kralja slave,
kojega ja vidim?“
(sv. Klara, 4Č )


 

Kristovo lice

 

lice

Kristovo lice jest lice brata kojemu Franjo kliče:

„O, kako je sveto i drago, ugodno, milo,
smirujuće, slatko i umiljato
i iznad svega poželjno imati takva brata...
koji je život svoj položio za svoje ovce
i koji je Oca molio za nas govoreći:
'Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu'“.
(sv. Franjo, 2P)

Kada Franjo blagoslivlja brata Leona, želeći mu neka ga obasja Božje lice, sigurno je u dubini srca mislio na ovo lice. Blagoslov istoga lica zazivala je i Klara na svoje sestre.

„Gospodin vas blagoslovio i sačuvao!
Pokazao vam lice svoje i smilovao vam se!
Svratio pogled svoj na vas
i dao vam mir.
Neka Gospodin uvijek bude s vama,
i vi budite uvijek s njim. Amen.“
(sv. Klara, BlKl 2-4. 16)



 

Vječnost

 

skoljke


     Školjke koje okružuju čitavo Raspelo predstavljaju vječnost, ljepotu i stalnost. Dno Raspela nije uokvireno školjkama, što znači da je svakome otvoren put k Bogu. Isus je taj put. „Sin je Božji postao naš put“ (OKl 5). Jedini, pravi i istinski put, put u vječnost, put od Boga do čovjeka i od čovjeka do Boga, i od čovjeka k čovjeku. U tom okviru od školjki Klara i njezine sestre vidjele su značenje svoje klauzure. Klauzura ih odvaja od svijeta, ali je istovremeno i otvorena prema svijetu, nudeći mu vječne vrednote, ono što je trajno i neprolazno. Klauzura je simbol vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća.
Sve su one to iščitavale na ovom Raspelu.

Križ

 

DSC00935Pred raspelom zajedno sa sv. Klarom učimo:


* biti zaljubljene u Isusa: «U želji da ga nasljeduješ gledaj, promišljaj, kontemplativno motri... svoga Zaručnika, najljepšega od ljudskih sinova, koji je za tvoje spasenje postao najneuglednijim, prezrenim, izudaranim i po svemu tijelu, mnogostruko bičevanim - gdje umire u mukama na križu» (2PJ 20)


* biti gorljive u služenju Kristu: «... ohrabrite se u svetoj službi, započetoj gorućom željom siromašnoga Propetoga» (1PJ 13)


* biti slobodne, otkupljene: «... koji je za sve nas podnio muku križa, izbavljajući nas iz vlasti kneza tmine u kojoj smo, po prekršaju praroditelja, bili svezani verigama, i pomirujući nas s Bogom Ocem» (1PJ 14).

Blaženstva

 

      »Usred ogledGovornaGoriala motri poniznost, ili barem blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i muke, koje je podnio za otkupljenje ljudskoga roda« (4PJ 22). Isus nam je pokazao put kako ga nasljedovati i postati mu sličan - Blaženstva:


* Blago siromasima duhom: njihovo je Kraljevstvo nebesko:
      Sv. Klara je u Pravilu zapisala poticaj i opomenu sestrama neka se uvijek odijevaju priprostom odjećom, i to iz ljubavi prema siromašnom Djetetu povijenu u siromašne povoje i položenu u jasle. Siromaštvo je duhovna odjeća kojom se sestre odijevaju iz ljubavi prema Kristu i njegovoj Majci;



* Blago ožalošćenima: oni će se utješiti:

Promatramo lice Krista patnika, Čovjeka boli. Krsitova Muka donosi utjehu i ujedno nas sjedinjuje s patnjama svakoga čovjeka i cijeloga čovječanstva.


* Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju:
Isus je učitelj poniznosti i blagosti, koji stavlja na leđa svojih učenika slatki i ugodni jaram nove zapovijedi ljubavi. Evanđelje je zemlja koju treba primiti u baštinu.


* Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi:
To je zaručničko blaženstvo, kako nas podsjeća prorok Hošea: „Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i pravu, u nježnosti i ljubavi“ (Hoš 2, 21). Ova se glad i žeđ za pravednošću mogu utažiti samo na svadbenoj gozbi Jaganjčevoj. Izabrale smo život trajne gladi i žeđi za Bogom kako bismo utaživale glad i žeđ cijeloga čovječanstva za Bogom.


* Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe:
Bog je jedini bogat milosrđem, koji nam se velikodušno i neizmjerno dariva. Želimo taj dar podijeliti s drugima.


* Blago čistima srcem: oni će Boga gledati:
„Uistinu čisti srcem jesu oni koji preziru zemaljsko, traže nebesko i ne prestaju čeznuti da se živom i istinitom Gospodinu Bogu uvijek čistim srcem i dušom klanjaju i da ga gledaju“, kaže sv. Franjo. Naše kontemplativno zvanje teži k tome.


* Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati:
„Pravi su mirotvorci oni koji, uza sve što na ovome svijetu pretrpe, radi ljubavi prema Gospodinu našemu Isusu Kristu, čuvaju mir u duši i u tijelu“, piše sv. Franjo.


* Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je Kraljevstvo nebesko:
„Ako ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Ako su mene progonili, i vas će progoniti, ali hrabri budite: ja sam pobijedio svijet! Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom i počastit će ga moj Otac. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili“ (Iv 13,14; 15,20; 16,33; 12,26; 13,17). Ponovno nam se pokazuje lice nedužnog i progonjenog Krista, jer samo upirući u Njega pogled uma i srca, možemo nasljedovati njegove primjere.

Utjelovljenje

       «Motri siromaštvo na početku ovoga ogledala, koje je stavljeno u jaslice i povijeno u pelene. O čudesna Poniznosti, o zapanjujuća Siromaštino! Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje položen je u jasle» (4PJ 19-21).

DSC01078      U otajstvu Utjelovljenja i pred jaslicama zajedno sa sv. Klarom učimo:


* biti radosne: «Ako se, dakle, toliki i takav Gospodin, došavši u djevičansku utrobu, htio pokazati prezrenim, ubogim i siromašnim u svijetu... plešite od radosti i veselite se...» (1PJ 19ss).


* biti malene, siromašne i jednostavne: «Iz ljubavi prema presvetomu i preljubljenomu Djetešcu povijenu u siromašne pelene, i položenu u jaslice... opominjem, zaklinjem i potičem svoje sestre, da se uvijek odijevaju priprostom odjećom» (PKl 2, 25)


* biti duhovne majke: «Kako ga je slavna Djevica djevicâ nosila tjelesno, tako ga i ti, bez ikakve sumnje, slijedeći njezine stope, osobito poniznosti i siromaštva, možeš duhovno nositi» (3PJ 24-25).

Ratio formationis

foto92       Od djevojke koja želi prigrliti naš način života traži se: veselo srce, poučljiv duh, gipki karakter, ispravna nakana, slobodna volja, duhovna, moralna i intelektualna prikladnost, primjerena dob (ne niža od 17 godina) i sposobnost za zajednički život i komunikaciju. Potrebno je također prikladno tjelesno i duševno zdravlje, jer naš život uključuje jednostavnu ishranu, mnogo sati molitve i rada, stalnu uključenost u dnevni ritam zajednice.
      Napredak u kontemplativnom pozivu zahtijeva puni napor razuma, srca i volje. No taj je put do oblikovanja vlastitoga razuma, srca i volje progresivan. On ima svoje stupnjeve prilagođene našoj ljudskoj naravi koja se želi i treba oblikovati. Razlikujemo tri stupnja početne formacije: postulatura, novicijat i juniorat.
      Ulaskom postulantice u klauzuru započinje njezina formacija u Redu sv. Klare, koja će svoj vrhunac doseći u njezinom doživotnom zavjetovanju. Postulatura čini neprocjenjiv temelj za razvoj sestrinog kontemplativnog života. Jasno definirano i jednostavno izloženo, to je razdoblje orijentiranja, razabiranja i upotpunjavanja. Postulantica prima redovite pouke koje joj pomažu da se uključi u molitveni i liturgijski život zajednice, u široki spektar naših običaja. Osim pouka, čitanje knjiga o duhovnosti sv. Franje i sv. Klare također pomažu postulantici da se odluči i dopusti oblikovati svoje srce prema duhu Reda kojemu želi pripadati.
      NovicijatJednostavnim obredom, u obiteljskom ozračju zajednice, kojim postulantica zamijeni svoje građansko odijelo redovničkim i prima novo ime, započinje novo razdoblje kušnje: novicijat, koji traje dvije godine. Novicijatom, zapravo, započinje život u Redu sv. Klare, a to je razdoblje uređeno tako da novakinje bolje upoznaju svoj božanski poziv i onaj koji je vlastit našemu Redu, da iskuse način našega života, da oblikuju razum i srce u tome duhu, te da se provjeri njihova nakana i prikladnost. Kroz to vrijeme novakinje proučavaju Pravilo sv. Klare, Konstitucije našega Reda, povijest i duhovnost Reda, život sv. Franje i sv. Klare, njihove Spise, a poseban je naglasak stavljen na gradivo o zavjetovanju i zavjetima.
      Polaganjem privremenih zavjeta na tri godine, i promjenom bijele koprene u crnu (znak posvete), započinje konačni stupanj formacije koji priprema mladu redovnicu za svečano ili doživotno zavjetovanje. To se razdoblje naziva juniorat, koji redovito traje tri godine. Godine juniorata jesu vrijeme za produbljivanje i učvršćivanje prethodne formacije. Pod vodstvom učiteljice, ali potpunijim sudjelovanjem u zajedničkome životu samostana, sestra juniorka će moći iskusiti progresivni proces duhovnog, intelektualnog i psihološkog sazrijevanja. Sada treba primijeniti ono što je naučila u novicijatu, tako da njezin život bude potpuno život ljubavi življen u srcu zajednice. To je posebno vrijeme kušnje kada sestra treba razviti razumni ritam molitve, rada i slobodnoga vremena i steći smisao za odgovornost preko raznih povjerenoj ih dužnosti.


2      Juniorat završava svečanim zavjetovanjem. Redovnica tada dobiva zaručnički prsten i postaje punopravnim članom Reda sv. Klare u zajednici koju je izabrala da u njoj živi i razvija dalje svoj poziv. Formacija tu ne prestaje, ona je trajna. Život donosi svoje kušnje, uspone i padove, dokaze naše krhkosti i slabosti, ali u sve većem predanju Gospodinu i vjernosti daru svetoga poziva pokazat će se plodovi svetosti.

 PODRŽITE NAS

Želite li donirati za izgradnju i obnovu našeg samostana stradalog u potresu, za obnovu crkve i za potrebe samostana, možete to učiniti skeniranjem

QR koda.

QR-kod-donacije

OBNOVA SAMOSTANA

KUA-ruenje

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio