• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 3banner_Gospa_slide.jpg
  • 4banner_ljubav.jpg
  • 5banner_blagoslovljen.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner_kardinal_slide.jpg
  • 10banner-samost-unut_slide.jpg
  • 11banner_kakojedobro_slide.jpg
  • 12banner_slide_rad.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

Devetnica Duhu Svetomu

Devetnica Duhu Svetom

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Proces kanonizacije

Poznavali smo gospođu Klaru iz Asiza

 

Donosimo najvažnija svjedočanstva o svetoj Klari koja su iznijeli svjedoci za vrijeme Postupka za njezino proglašenje svetom, od 24. do 29. studenoga 1253. g. kao i pisac Legende svete djevice Klare Asiške, brat Toma Čelanski. Ovo nije cjeloviti tekst Postupka nego samo izvadci.


KLARINA MLADOST

 

Petar di Damiano iz Asiza: „Kuća moga oca bila je tik uz onu u kojoj je živjela Klara sa cijelom svojom rodbinom, i naše su se obitelji dobro poznavale. Klarin otac, gospodin Favarone, bio je plemić, velikaš i utjecajan u gradu. I gospođa Klara bile je plemkinja, plemenita roda i čestita vladanja. Njezina je obitelj brojila sedam vitezova, svi plemići i moćnici."

Brat Toma Čelanski: „Njezina majka zvala se Hortulana (Vrtlarica). Ona, koja je u vrtu Crkve imala poroditi plodonosnu biljku, i sama je obilovala nemalo dobrim plodovima. Posvećivala se činima pobožnosti i djelima milosrđa. S hodočasnicima je čak išla preko mora i prošla mjesta koja je Bogočovjek posvetio svojim svetim stopama. Drugi puta je hodočastila k Svetome Mihaelu Arkanđelu da se ondje pomoli, i s još većom pobožnosti pohodila je grobove apostola u Rimu."

Sestra Cecilija: „Čula sam od njezine majke slijedeće: dok je nosila Klaru pod srcem, stala je jednog dana pred raspelo, moleći Gospodina da joj pomogne u opasnosti porođaja. Tada je začula glas koji joj je rekao da će roditi veliko svjetlo koje će čudesno obasjati svijet."

Ivan de Ventura iz Asiza: „Način života u njezinoj obitelji bio je jedan od najbogatijih u gradu. Iako se u njezinoj kući bogato živjelo, Klara bi sakrivala jela koja su joj bila posluživana, i kasnije ih slala siromasima. Budući da sam živio u njezinoj kući, gdje je ona živjela kao mlada djevojka, to sam sve vidio: bio sam čuvar u kući njezina oca."

Gospodin Ranieri di Bernardo iz Asiza: „Poznavao sam gospođu Klaru još od njezine mladosti jer je moja supruga bila njezina rođakinja; također sam često dolazio u njezinu kuću. Budući da je bila lijepe vanjštine, počeli su joj tražiti muža."

Petar di Damiano iz Asiza: „Ja sam vidio kako su je otac, majka i rođaci htjeli udati u skladu s njezinim plemićkim položajem za bogata i utjecajna čovjeka."

Brat Toma Čelanski: „Ali ona se pretvarala da će kasnije sklopiti zemaljski brak; dotle je Gospodinu posvetila svoje djevičanstvo."

Gospodin Ranieri di Bernardo iz Asiza: „ I ja sam je više puta molio da pristane na udaju, ali me ona nije htjela slušati nego mi je govorila o odricanju od svijeta."

Petar di Damiano iz Asiza: „Kako smo bili susjedi, dobro sam znao da joj nitko ne bi mogao okrenuti srce prema svjetovnim stvarima."

Vitez Hugolin di Petro Girardone iz Asiza: „ Međutim, prema svima je bila dobrostiva i ljubazna."

Brat Toma Čelanski: „Svi su je susjedi na sva usta hvalili, a među pukom se od usta do usta šaputalo o njezinoj dobroti. Ona uopće nije o tome ništa znala."

Gospođa Bona di Guelfuccio iz Asiza: „ Da, bila je vrlo mila. Zajedno smo živjele u kući njezina oca. U vrijeme kada je ušla u redovništvo, bila je mlada djevojka od otprilike 18 godina i velike duhovne zrelosti. Živjela je skrovito. Htjela je žarko služiti Bogu i njemu se svidjeti. Eto zašto sam je često pratila kako bi razgovarala sa sv. Franjom. A išle smo potajno, da nas ne bi vidjela rodbina. Brat Franjo i brat Filip govorili su joj neka se sva preda Isusu Kristu. Ona ih je rado slušala i prihvaćala njihove savjete."

Opatica Benedikta di Favarone iz Asiza: „Klara je nazivala Franju svojim vođom i često nam je ponavljala: Sin Božji postao je naš Put koji nam je naš preblaženi Otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio."

 

CVJETNICA 1212.

 

Brat Toma Čelanski: „Klara je na Cvjetnicu savršeno blistala blagdanskim sjajem kojim je natkrilila sjaj ostalih gospođa. S ostalima ušla u crkvu gdje se dogodilo nešto izvanredno: dok su ostali pristupali da prime blagoslovljenu palminu granu, Klara je ostala nepomična na svome mjestu. Tada je biskup Gvido sišao niza stube, došao sve do nje i u ruku joj predao palmu. Sljedeće noći ostvarila je toliko željeni bijeg."

Sestra Kristina: „Iz očinske kuće otišla je na čudesan način: bojeći se da bi joj spriječili izlaz, nije htjela izići na uobičajena vrata, nego je išla na jedna druga vrata kuće. Kako ih nitko ne bi mogao otvoriti, bila su pritisnuta teškim drvenim gredama i kamenim stupom, što bi jedva moglo pomaknuti nekoliko ljudi. A ona ih je sama uz pomoć Isusa Krista uklonila i otvorila. Sljedećeg jutra, svi koji su vidjeli otvorena ta vrata vrlo su se čudili kako je jedna djevojka mogla to učiniti."

Brat Toma Čelanski: „Kad je, dakle, ostavila kuću, grad i rodbinu, pohitjela je k Svetoj Mariji Porcijunkulskoj. Ondje su braća čuvala svetu stražu s upaljenim svjetiljkama i čekala djevicu Klaru."

Sestra Beatrica: „Sveti Franjo joj je odrezao kosu pred oltarom Presvete Djevice i odveo je u opatiju Sv. Pavla. Ja sam najmlađa Klarina sestra, pa sam u više navrata čula kako se pripovijeda kako su je naši rođaci pokušali silom vratiti natrag; no Klara se tada uhvatila za oltarnik i otkrila svoju ošišanu glavu, znak da je posvećena Bogu. Nipošto se nije dala odvući niti poći s njima kući."

Brat Toma Čelanski: „Klara je također imala jednu mlađu sestru, Janju. Ova se šesnaest dana nakon Klarina bijega požurila k sestri da joj povjeri kako i ona želi potpuno služiti Gospodinu. Ponovno se digla nova navala rođaka. Kad su doznali da je Janja otišla Klari, sljedećeg je dana onamo dohrlilo dvanaest muževa; bili su bijesni ali su hinili miroljubivi posjet. Jedan je vitez okrutna srca na nju i, ne štedeći je udaraca pesnicom i nogama, pokušao ju je odvući za kosu, dok su je drugi gurali i podigli na svoje ruke... Klara se sa suzama prostrla na molitvu da svojoj sestri isprosi postojanost... I Božja se moć pokazala moćnijom od ljudskog nasilja: Janjino je tijelo postalo tako teško da se zabilo u zemlju. Uza sve svoje snage, nisu je mogli podići. Dotrčali su s polja i vinograda ljudi da im pomognu, ali uzalud. Gospodin Monaldo, njezin stric, zahvaćen tolikim bijesom, htio joj je zadati smrtni udarac pesnicom, ali mu je ruku, koju je podigao, najednom spopala strahovita bol. Uto stiže Klara i zamoli rođake da odustanu od toga sukoba a polumrtvu Janju neka prepuste njezinoj brizi. Kad su se oni udaljili s gorčinom u duši zbog neobavljena posla, Janja je veselo ustala i sva radosna predala se zauvijek božanskoj službi."

Sestra Beatrica: „Onda ih je sveti Franjo, u pratnji brata Filipa Dugog i brata Bernarda Kvintavalskog, odveo u samostan Svetoga Anđela u Panzu, samo na kratko, a onda u Sveti Damjan gdje je Gospodin dao Klari mnogo sestara pod njeno vodstvo."

 

NOVO PROLJEĆE

 

Brat Toma Čelanski: „U kratkom se vremenu po obližnjim pokrajinama proširio glas o svetosti djevice Klare te su odasvud hrlile žene za miomirisom njezinih pomasti. Djevice su hitjele za njezinim primjerom sačuvati se takvima za Krista; udate su nastojale živjeti čistije; plemkinje i odličnice, prezrevši prostrane dvorove, sagradile su si tijesne samostane, držeći, k tomu, velikom čašću živjeti u pepelu i kostrijeti za Krista. Glas o njezinim krepostima napunjao je odaje odličnih gospođa, dotakao se palača kneginja i prodro u unutarnje sobe samih kraljicâ. Vrh plemstva prignuo se da slijedi njezine stope, i svetom poniznošću izrodio se od ponosne krvi svojega roda. Neke, dostojne braka s knezovima i kraljevima, potaknute viješću o Klari činile su tvrdu pokoru, a one koje su već bile udate za mogućnike nasljedovale su Klaru na svoj način."

Sestra Janja Praška: „Klara mi je pisala: „Veoma se radujem i kličem u Gospodinu stoga što ste Vi, premda ste više od drugih mogli uživati svjetovni sjaj, časti i ugled, imajući se s veličanstvenom slavom vjenčati za slavnoga Cara, kako bi Vašem i njegovom Veličanstvu i dolikovalo, sve to odbacili... Utvrdite se u svetoj službi siromašnoga Raspetoga koju ste započeli sa žarkom željom... O kako je doista silan i hvalevrijedan ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara: napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih, steći nebeska dobra mjesto zemaljskih, zadobiti stostruko za jedno i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život."

 

SESTRA MEĐU SESTRAMA

 

Opatica Benedikta: „Klara nas je učila da opatica 'mora biti sluškinja svih sestara'".

Sestra Filipa: „Klara se uistinu smatrala najmanjom od svih nas: posluživala nas je, donosila nam vodu za ruke i prala noge sestrama koje bi se vratile iz prošnje."

Sestra Benvenuta: „Bila je blaga, ljubazna, suosjećala je s bolesnima i sve vrijeme, dok se nije i sama razboljela, na razne ih je načine posluživala. Klara bi ih blagoslovila načinivši nad njima znak križa i mnoge bi ozdravljale. U zimskim noćima nas je, u brizi da nam ne bude hladno, pokrivala."

Opatica Benedikta: „Naš život u samostanu ne štiti nas od tjelesnih i moralnih teškoća i trpljenja. Tako Klara traži neka 'opatica tješi žalosne i bude posljednje utočište utočište nevoljnima, da ne bi u njima, slabima, prevladala bolest očajanja'".

Sestra Janja: „Klara nikad nije izgledala uznemirena. Ako bi opazila da neku sestru muči napast ili kušnja, pozvala bi je diskretno k sebi i tješila je."

Opatica Benedikta: „Klara nam je ostavila zapovijed: »ljubite jedna drugu Kristovom ljubavlju i tu ljubav koju imate u svom srcu pokažite izvana djelima; tako će sestre, potaknute tim primjerom, uvijek rasti u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.«

Sestra Cecilija: „S nama je bila uvijek radosna i puna zanosa u svom žarkom služenju Bogu. Privlačila nas je svojim primjerom i poučavala s velikom dobrohotnošću i blagošću; ali se također brinula i za nađe potrebe."

 

SJAJ KLARINA LICA

 

Sestra Benvenuta: „U ponoć nas je znakovima budila na pohvale Božje. Palila bi svjetiljke u crkvi i često bi sama zvonila za Matutin. A one sestre koje se ne bi ustale na zvono, pozivala bi znakovima."

Sestra Pacifika: „Bila je postojana i gorljiva u molitvi; ostajala bi dugo i ponizno prostrta na zemlji. A kad bi se vratila s molitve, govorila nam je o Bogu iz obilja svoga srca. Mi smo bile tako radosne, kao da je došla s neba."

Sestra Amata: „Njezino je lice tada sjalo više nego obično."

Sestra Janja: „Navečer, nakon Povečerja, dugo bi ostajala uronjena u molitvu. Naročito je usrdno molila o Šestom času, u podne, jer je u taj sat, govorila je, naš Gospodin bio raspet."

Sestra Janja Praška: „Poučavala me je molitvi prolazeći sa mnom svoje iskustvo. Pisala mi je: »Gledaj siromaštvo Djeteta položenog u jasle i povijenog u povoje, On, Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje, položen je u jasle! Promatraj poniznost, beskrajne napore i muke što ih je podnio radi otkupljenja ljudi; promatraj ljubav kojom je htio trpjeti na križu. Motri ga, gledaj, promatraj i poželi Ga nasljedovati.«

Sestra Angeluccia: „Kad bi slala sestre u prošnju, poticala bi ih da hvale Boga kad god vide lijepo procvalo i prolistalo drveće; i htjela je da tako čine i kad vide ljude i ostala stvorenja, kako bi Bog bio slavljen od svih i u svemu."

Brat Toma Čelanski: „Klari je bilo na srcu da se njezinim sestrama naviješta riječ Božja. Za nju je bila prava sreća slušati propovijed i velika radost kad se spominjao Isus. Jednom je gospodin papa Grgur IX. zabranio svoj Manjoj braći da bez posebne njegove dozvole ne smiju ulaziti u samostane Siromašnih gospođa. Žalosna što će njezine sestre imati rjeđe priliku hraniti se riječju Božjom, uzviknula je: »Pa dobro, neka nam ubuduće digne svu braću, kad nas je lišio onih koji su nam pribavljali kruh Života!« I smjesta je poslala natrag svu braću, odbivši i braću milostinjare koji su im pribavljali materijalni kruh, kad nije više imala milostinjare duhovnoga kruha. Na tu vijest papa je ublažio svoju zabranu."

 

NE BOJIMO SE NIKAKVA NAPORA NI SIROMAŠTVA NITI OSKUDICE

 

Brat Toma Čelanski: „Klara je htjela da njezine sestre naizmjence mole i obavljaju ručni posao."

Opatica Benedikta: „Klara tvrdi u svom Pravilu da je »raditi milost, Božji dar, jer nerad je neprijatelj duhovnog života«; također nam je preporučila da iza Trećeg časa radimo posao koristan cijeloj zajednici. Ona sama nipošto nije htjela biti besposlena. Kad je bila teško bolesna, zatražila je da je pridignu u krevetu i podupru jastucima, kako bi mogla presti finu tkaninu od koje je izrađivala korporale. Onda bi ih stavljala u svilene i grimizne kućice, dala da ih biskup blagoslovi i onda ih slala različitim crkvama."

Sestra Franciska: „Ja sam nabrojila pedeset takvih korporala koje je izradila."

Sestra Pacifika: „Kad bi nam sveta Majka htjela narediti da nešto uradimo, činila bi to s velikim poštovanjem i poniznošću. Radije bi sama voljela to uraditi nego drugima naređivati. Nadasve je voljela siromaštvo, tako da je nitko nije mogao natjerati da primi nešto u posjed."

Sestra Benvenuta: „Klara je bila zadovoljna jednim jedinim grubim vunenim habitom i ogrtačem. A kad bi ponekad vidjela neku sestru s habitom lošijim od svoga, uzela bi ga sebi a sestri dala svoj bolji."

 

PEDESET DOBRIH I VELIKIH ZALOGAJA

 

Sestra Cecilija: „Jednog dana se dogodilo da smo imale samo pola kruha, jer je druga polovica bila poslana braći koja su stanovala pored samostana. Tada mi je Majka zapovjedila da od te polovice kruha narežem pedeset kriški i odnesem sestrama na stol. Odgovorih: 'Da se od ovoga kruha izreže pedeset kriški, potrebno je Gospodinovo čudo s pet kruhova i dvije ribe'. Ali ona odvrati: 'Idi samo i učini kako sam ti rekla'. Tada je Gospodin umnožio onaj kruh da sam od njega izrezala pedeset dobrih i velikih kriški."

 

PAPA SE OD SRCA NASMIJAO

 

Brat Toma Čelanski: „Ne želeći za svoj Red nikakva dobra osim siromaštva, Klara je zatražila od pape Inocenta III. povlasticu da živi siromašno. Papa joj je čestitao na tolikoj gorljivosti, ali je napomenuo kako je to nešto originalno, jer da sličnu povlasticu nikad nitko nije zatražio od Rima. Od srca se nasmijao tome i vlastitom rukom sastavio tekst zamoljene povlastice: »...Dopuštamo vam da ni od koga ne možete biti prisiljene primati posjede...«

Sestra Pacifika: „ Nekoliko godina kasnije vidjela sam i čula kako joj je papa Grgur nudio velike darove i htio da primi dobra za svoj samostan. Ali Klara nije htjela na to pristati."

Brat Toma Čelanski: „Papa joj je odgovorio: 'Ako vam je vaš zavjet siromaštva jedina zapreka, mogu vas razriješiti od njega'. A Klara je odgovorila: 'Sveti Oče, ne želim nikad biti oslobođena nasljedovanja Krista!'"

Sestra Janja Praška: „U svojim pismima Klara je bila uporna: 'Zagrli siromašnoga Krista kao siromašna djevica...'"

 

AH, TE ŽENE!

 

Sestra Pacifika: „Jednom se dogodilo da nam je ponestalo ulja. Klara je pozvala brata Bentivenga koji je za nas prikupljao milostinju i zamolila ga da nam isprosi ulja. On je zatražio da mu se pripravi posuda. Klara je uzela posudu i oprala je. Vidjela sam kako ju je stavila na zidić pored kućnog ulaza da je brat uzme. Posuda je bila na zidu kratko vrijeme. Kad je došao brat da je uzme, našao ju je punom ulja. Čula sam kako je Klara rekla da ona ne zna tko i kako ju je napunio, a i brat Bentivenga rekao je to isto."

Brat Toma Čelanski: „Malo je promrmljao rekavši: „Ove su me žene dozvale da se sa mnom našale, jer, evo, na, posuda je puna!'"

Sestra Janja Praška: „Upravo kako mi je Klara napisala: 'Njegova je moć jača, darežljivost veća'."

 

TO ME JE DUBOKO GANULO

 

Sestra Filipa: „Poznavala sam Klaru od svoga djetinjstva; a ušla sam u Red jer mi je ona predočila kako je Gospodin naš Isus Krist trpio i umro na križu radi spasenja ljudskog roda. To me je duboko ganulo te sam odlučila skupa s njome dijeliti život."

Sestra Janja Praška: „Ona me je također poučila ovim riječima: 'Svim srcem ljubi Onoga koji je svega sebe predao iz ljubavi prema tebi'."

Sestra Pacifika: „Mnoge je noći bdjela i puno postila, tako da smo bile zabrinute zbog nje i plakale. Od toga se razboljela. Sveti Franjo i biskup su joj zapovjedili da joj ne smije proći jedan dan bez hrane."

Sestra Benvenuta: „Međutim, bila je vrlo milosrdna prema onima koje nisu mogle podnositi tolike strogosti i rado ih je tješila."

Sestra Janja Praška: „O da, prema drugima je imala više obzira. Pisala mi je: 'Naše tijelo nije od kamena niti od mjedi. Molim te da se mudro i razborito povučeš od nerazborite i nemoguće strogosti u odricanju o čemu sam doznala da si ga poduzela. I molim te da živa slaviš Gospodina'."

Sestra Kristina: „Na poseban je način plamtjela ljubavlju i vrlo ju je žalostilo kad bi čula nešto što se Bogu ne sviđa."

Vitez Hugolin di Petro Girardone iz Asiza: „I ja znam nešto o tome. Ja sam otpustio svoju suprugu Guidutiju, poslavši je natrag njenim roditeljima. Ostao sam rastavljen s njom više od 22 godine i nitko me nije mogao nagovoriti da je dovedem natrag. Napokon, jednoga dana, poručila mi je gospođa Klara da smjesta moram uzeti ženu natrag k sebi. Ona će mi roditi sina koji će mi donijeti mnogo radosti i utjehe. Ta me poruka ražalostila. Ali nakon nekoliko dana osjetio sam toliku čežnju za Guidutijom, da sam je doveo natrag k sebi. Dobili smo sina koji nam je bio sva radost."

 

VELIKI STRAH

 

Sestra Benvenuta: „Kad je grad Asiz bio u ratu, veći broj Saracena popeo se na zid i skočio u klaustar Svetoga Damjana. Klara, koja je tada bila teško bolesna, uspravila se na svom krevetu i dala nas sve pozvati te nas je sokolila neka se ne bojimo."

Sestra Filipa: „Mi smo sve bile vrlo prestrašene, ali Klara nam je rekla: 'Ništa se ne bojte jer je Bog s nama. Neprijatelji nam neće ništa moći naškoditi. Pouzdajte se u našega Gospodina Isusa Krista'."

Sestra Franciska: „Htjela je da je odnesemo do vrata blagovaonice i dala je da se ispred nje nosi kutijica s Presvetim sakramentom Tijela Gospodina Isusa Krista. Kad se prostrla po zemlji na molitvu, molila je u suzama. Između ostaloga je rekla: 'Gospodine, ti sam zaštiti svoje službenice jer ih ja ne mogu više štititi.' To sam dobro čula jer sam je pridržavala. Onda je Klara molila za grad. Napokon se okrenula i rekla: 'Ne bojte se, jamčim vam da vam se nikakvo zlo neće dogoditi'."

Sestra Benvenuta: „Tako nas je Gospodin oslobodio od neprijatelja i Saraceni su se dali u bijeg."

Sestra Filipa: „Nešto kasnije, stigla je do Klare vijest da je general Vital od Aversa, po nalogu cara, stigao s velikom vojskom opkoliti grad Asiz. Ljudi su bili u velikom strahu da će grad biti zauzet jer se Vital od Aversa zakleo da neće otići dok ne zauzme grad."

Sestra Franciska: „Na tu vijest Klara je dala pozvati sve sestre i rekla nam: 'Mnoga smo dobročinstva primile od ovoga grada; zato moramo moliti Boga da ga zaštiti.' Poslala nas je u kapelu da molimo. Toga dana smo postile o kruhu i vodi, a neke nisu uzimale nikakvu hranu. Sutradan ujutro, sva je vojska bila potučena i poražena."

 

"TELEVIZIJSKI" PRIJENOS POLNOĆKE

 

Sestra Filipa: „Na njezin posljednji Božić, kako Klara nije mogla zbog teške bolesti ići u kapelu, mi smo sve otišle na Matutin, kao i obično, ostavivši je samu. Tada je ona, kako nam je pripovijedala, uzdahnula i rekla: 'Gospodine Bože, evo me ostaviše ovdje samu.' I iznenada je čula pjevanje braće i cijelu Službu u crkvi Svetoga Franje, kao da je ondje bila."

Sestra Amata: „Rekla je da je vidjela i jaslice."

Sestra Balvina: „To nam je Klara rekla sutradan: 'Vi ste otišle na Matutin u kapelu i ostavile me ovdje samu; ali kako sam privezana uz krevet, Gospodin mi je udijelio tu veliku milost.'"

 

DUGOTRAJNA BOLEST

 

Sestra Filipa: „Kad je bila teško bolesna, pohodio ju je gospodin Papa."

Brat Toma Čelanski: „Inocent IV., koji je tada bio u Peruđi, došao je u Asiz i zajedno sa svojim kardinalima pohodio je Klaru. Ušao je u samostan i prišao bolesničinom krevetu. Podijelio joj je potpuno oproštenje i obilni blagoslov."

Sestra Filipa: „Tada nam je Klara rekla: 'Hvalite Gospodina jer ni nebo ni zemlja nisu dostatni da zahvale za sva dobročinstva što mi ih je On udijelio, jer danas sam primila Njega samoga u Presvetom sakramentu i vidjela Njegova Namjesnika.'"

Brat Toma Čelanski: „Posljednjih dana trpjela je još više. Danomice su je pohodili kardinali i prelati koji su je častili kao sveticu."

Sestra Kristina: „Nikad nije prestala hvaliti Boga i poticala nas je da savršeno slijedimo zahtjeve našeg oblika života."

Brat Toma Čelanski: „Brat Rajnaldo ju je hrabrio, a ona mu je sva vedra odgovorila: 'Brate, otkako sam iskusila milost Gospodina našega Isusa Krista posredstvom njegova sluge Franje, nijedno mi trpljenje nije bilo nesnosno, nijedna pokora teška, nijedna bolest strašna.'"

Sestra Benvenuta: „U petak navečer, četiri dana prije svoje smrti, sjedila sam uz njezin krevet; tada je počela tiho govoriti: 'Pođi u miru, jer imaš dobrog vođu. Onaj koji te stvorio uvijek te je čuvao kao što majka čuva svoje dijete.'"

Sestra Filipa: „I dodala je: 'Blagoslovljen budi, Gospodine, Ti koji si me stvorio!'"

Brat Toma Čelanski: „Klara je željela da uz nju budu svećenici i braća, da joj čitaju Muku Gospodnju i ostale odlomke Svetoga pisma. Opazivši među njima brata Junipera, izvrsnog 'Božjeg trubadura', obradovala se i zapitala ga ima li pri ruci štogod novo o Gospodinu. On je s ognjišta svoga srca počeo sipati iskre plamenih riječi. Njegove su riječi Klari donijele veliku utjehu. Bila su tu i dva druga svetoga Franje: brat Anđeo, koji je tješio zaplakane, i brat Leon, koji je ljubio postelju umiruće."

Sestra Filipa: „Odavno je htjela imati papinsku potvrdu Pravila što ga je napisala za svoj Red. Dogodilo joj se kako je željela: jedan je brat stigao i donio pismo s papinskim pečatom. Ona ga je uzela s velikim poštovanjem i, premda je bila blizu smrti, sama ga je prinijela usnama i poljubila. Sljedećeg dana Klara je prešla iz ovoga života Gospodinu, u sjaj vječnoga svjetla."

 

DIVNI SJAJ

 

15. kolovoza 1255. g. Aleksandar IV. proglasio je Klaru svetom, riječima koje je razaslao po cijelom svijetu: »O divna li sjaja blažene Klare... Sjala je za života, a blista nakon smrti; svijetlila je na zemlji, a na nebu bljeska. Ovo je svjetlo bilo zatvoreno u klauzuri, a van je odašiljalo svijetle zrake; stiješnjeno u malom samostanu, razasuto je po cijelom svijetu...«

Spisi sv. Klare

Sv. Klara-Pisma



      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.



 

 

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare




 


 

Klara  Janja pismo 


PRVO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ


1Časnoj i presvetoj djevici, gospođi Janji, kćeri preodličnoga i presvijetloga kralja Češke, 2Klara, nedostojna služavka Isusa Krista i beskorisna sluškinja Zatvorenih gospođa samostana svetoga Damjana, predstavlja se kao njezina posvuda podložnica i potpuno njoj u službi kao njezina mala sluškinja, i s osobitom i punom poštovanja molitvom da bi gospođa Janja postigla slavu vječne sreće.
3Veoma se radujem i kličem u Gospodinu slušajući tako čestit glas o Vašemu svetom ponašanju i životu, glas koji je čudesno dopro ne samo do mene, nego je razglašen po čitavom krugu zemaljskom; 4takvom radošću smijem klicati ne samo ja osobno, nego i svi koji služe ili žele služiti Isusu Kristu. 5A to stoga što ste Vi, premda ste više od drugih mogli uživati svjetovni sjaj, časti i ugled, imajući se s veličanstvenom slavom vjenčati za slavnoga Cara, kako bi Vašem i njegovom Veličanstvu i dolikovalo, 6sve to odbacili i svom dušom i svim osjećajem srca izabrali presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, 7primivši Zaručnika plemenitijega roda, Gospodina Isusa Krista, koji će Vaše djevičanstvo čuvati uvijek neokaljanim i nepovrijeđenim.


8Njega kad ljubite, ostajete čisti,
kad Ga dotičete, još ste čistiji,
svaki puta kada ga primite k sebi, ostajete djevicom.
9Njegova moć jača je, plemenitost uzvišenija,
Njegov pogled sjajniji, ljubav zavodljivija
i sva Njegova ljubaznost otmjenija.
10Već ste u Njegovu čvrstom zagrljaju;
grudi Vam je uresio draguljima,
a na uši Vam stavio neprocjenjivo biserje,
11i svu Vas okružio proljetnim cvijećem
i sjajnim dragim kamenjem
i okrunio Vas zlatnom krunom,
ukrašenom pečatom svetosti.


12Stoga, predraga sestro i – trebala bih reći – Gospođo dostojna svakoga poštovanja, jer ste zaručnica i majka i sestra Gospodina mojega Isusa Krista, 13velikim sjajem odlikovani stijegom nepovredivoga djevičanstva i presvetoga siromaštva, utvrdite se u svetoj službi siromašnoga Raspetoga koju ste započeli sa žarkom željom; 14On je za nas sve podnio muku križa, istrgnuo nas iz vlasti kneza tame, u kojoj smo zbog prijestupa našega Praroditelja bili držani stegnuti okovima, i pomirio nas s Bogom Ocem.


15O blažena Siromaština,
koja osigurava vječna bogatstva
onima koji je ljube i grle!
16O sveta Siromaština:
onima koji je posjeduju i žele
Bog obećava kraljevstvo nebesko
i, bez sumnje, otkriva im vječnu slavu i blaženi život!
17O sva Božja Siromaština,
koju se Gospodin Isus Krist,
koji upravljaše i upravlja nebom i zemljom,
koji, štoviše, samo reče i sve postade,
udostojao više od svega ostaloga prigrliti!


18Naime reče: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji – to jest Krist – nema gdje bi glavu naslonio“ već je, kad je naklonio glavu, predao svoj duh.
19Ako se, dakle, Gospodin tako velik i tako veličanstven, dolazeći u djevičansko krilo htio pokazati na ovome svijetu kao prezren, ubog i siromašan, 20da ljudi koji bijahu veoma siromašni i bijedni, trpeći preveliku glad za nebeskom hranom, postanu bogati u Njemu posjedovanjem kraljevstva nebeskoga, 21plešite od radosti i silno se veselite! ispunjeni golemom radošću i duhovnim veseljem.
22Budući da ste više voljeli prezir svijeta negoli časti, siromaštvo negoli vremenita bogatstva i radije sakriti blago ne u zemlju nego na nebu, 23gdje niti rđa ne nagriza niti moljac izjeda i kradljivci ne iskapaju i ne kradu, Vaša je nagrada na nebu preobilna! 24I Vi ste zapravo dostojno zavrijedili biti svečano proglašeni sestrom, zaručnicom i majkom Sina Svevišnjega Oca i slavne Djevice.
25Zasigurno Vam je poznato – u to sam čvrsto uvjerena – da Gospodin obećava i daruje kraljevstvo nebesko samo siromasima, jer dok se osobito ljubi vremenita dobra, gubi se plod svete ljubavi; 26i da se ne može služiti Bogu i mamoni, jer ili se jednoga ljubi, a drugoga mrzi, ili se jednomu služi, a drugoga prezire; 27kao i to da se bogato odjeveni ne može boriti s golim, jer onaj koji ima za što ga se može uhvatiti, veoma brzo će biti oboren na tlo; 28i to da se ne može živjeti i u slavi na ovome svijetu i ondje kraljevati s Kristom, jer prije će deva moći proći kroz iglene ušice negoli bogataš uzići u nebesko kraljevstvo. 29Zato ste zbacili sa sebe svoje haljine, to jest vremenita bogatstva, tako da uopće ne mognete podleći pred protivnikom u borbi, nego da tijesnim putem i kroz uska vrata uzmognete unići u nebesko kraljevstvo.


30O kako je doista silan i hvalevrijedan ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara:
napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih,
steći nebeska dobra mjesto zemaljskih,
zadobiti stostruko za jedno
i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život.


31Zato sam Vašu Preuzvišenost povela, koliko sam bolje mogla, da poniznim molbama usrdno zamolim Kristovim srcem Vašu svetost da se, kad ste već u Njegovoj svetoj službi, ushtjednete utvrditi: 32pospješujući svoj hod iz dobra u bolje, iz jednih kreposti u druge, tako da se Onaj kojemu služite svom željom svoje duše, udostoji obilno Vam udijeliti nagradu za kojom čeznete.
33Još Vas molim u Gospodinu, koliko god mogu usrdnije, da mene – Vašu služavku, premda beskorisnu – i ostale sestre koje sa mnom borave u samostanu, a koje su Vam sve odane, preporučite u Vaše presvete molitve, 34da njima potpomognute uzmognemo zavrijediti milosrđe Isusa Krista te jednako tako zavrijedimo s Vama uživati u vječnome gledanju Njega.
35Ostajte zdravo u Gospodinu i molite za mene!

 

 

 

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

Spisi sv. Klare (2)

Sv. Klara-Pisma


 



     Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

 

 

 

 

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare

 


 

 

 

Klara pismo

 

DRUGO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ


1Kćeri Kralja nad kraljevima, službenici Gospodara nad gospodarima, predostojnoj zaručnici Isusa Krista i stoga najplemenitijoj kraljici, gospođi Janji, 2Klara, beskorisna i nedostojna sluškinja Siromašnih gospođa, šalje svoj pozdrav sa željom da uvijek živiš u najuzvišenijemu siromaštvu.
3Zahvaljujem velikodušnom Darovatelju svih milosti od kojega, kako vjerujemo, izvire svaki najbolji dar i svaki neusporedivi poklon, što te je uresio tako brojnim naslovima krepostî i ukrasio znakovima takve savršenosti 4da, postavši vjernom nasljedovateljicom savršenoga Oca, zavrijediš postati tako savršena da Njegove oči ne vide na tebi ništa nesavršena.
5To je ona savršenost po kojoj će te sam Kralj združiti sa sobom u nebeskoj svadbenoj odaji, gdje slavan sjedi na zvjezdanom prijestolu, 6da, jer si dala nisku cijenu visokim častima zemaljskoga kraljevstva i smatrala malovrijednom carsku ženidbenu ponudu, 7postavši – u duhu velike poniznosti i najžarkije ljubavi – ljubomorna sljedbenica presvetoga siromaštva, prionuvši uza stope Onoga s kime si se zavrijedila vjenčati.
8Znajući doista da si puna krepostî, ne želim te opterećivati suvišnim riječima, nego se odričem obilja riječî, 9premda ti se ne bi činilo ništa suvišnim u riječima iz kojih bi ti mogla doći neka utjeha. 10I uistinu, jer je potrebna samo jedna riječ, tom jednom riječi zaklinjem te i ljubavlju Onoga kojemu si se prikazala kao sveta i ugodna žrtva opominjem te 11da se sjećaš uvijek svoje čvrste odluke o započetom načinu života, te kao druga Rahela, koja gleda uvijek na svoj početak,


čuvaj ono što sada čvrsto držiš,
nastavi raditi ono što već radiš, ne gubeći snagu,
12nego žustrim trkom, laganim korakom,
nesputanih nogu,
da ti se čak ni prašina ne dotiče korakâ,
13sigurna, radosno i hitro,
oprezno stupaj stazom blažene sreće,
14ne vjerujući nikomu i ne udružujući se ni s kime
tko bi te htio odvratiti od ovog tvog hoda,
tko bi ti htio postaviti na put spoticaj
protiv one savršenosti na koju te Duh Gospodnji pozvao
da uzvratiš Svevišnjemu svoje zavjete.


15Što se tiče toga, da bi mogla što sigurnije prolaziti putem Gospodnjih zapovijedî, slijedi savjet našega časnoga oca, brata našega Ilije, generalnoga ministra, 16i drži do njega više nego do savjetâ drugih, smatrajući si ga dragocjenijim od ikojega drugoga dara.


17A ako bi ti tkogod nešto drugo govorio
ili ti nešto drugo prišaptavao,
što bi priječilo tvoju savršenost,
to jest što bi se pokazalo protivnim tvojemu božanskomu pozivu,
premda ga moraš poštivati,
ipak nemoj slijediti njegov savjet,
18nego zagrli siromašnoga Krista
kao siromašna djevica.


19Gledaj Onoga koji je poradi tebe postao predmetom preziranja i slijedi Ga, tako da i ti postaneš u ovome svijetu na prezir.


20O nadasve plemenita kraljice,
upri oči u Njega,
istražuj Ga,
promatraj Ga
i čezni za tim da nasljeduješ
svoga Zaručnika,
koji je, premda najljepši od sinova ljudskih, radi tvojega spasenja postao najobescjenjeniji od svih ljudi, prezren, izudaran i po čitavome tijelu više puta bičevan i umro sred samih muka na križu.
21Ako s Njime patiš, s Njime ćeš i kraljevati,
ako s Njime plačeš, s Njime ćeš se i radovati,
ako s Njime umireš na križu muke,
s Njime ćeš posjedovati nebeske stanove
u sjajnim odorama svetih,
22i tvoje ime, zapisano u knjigu života,
bit će slavno među ljudima.


23Zbog toga ćeš zauvijek i u vijeke vjekova umjesto slave zemaljskoga i prolaznoga biti dionicom slave nebeskoga kraljevstva, umjesto propadljivih dionicom vječnih dobara i živjet ćeš u vijeke vjekova.
24Ostaj mi zdravo, predraga sestro i, poradi Gospodina, Zaručnika tvojega, također gospođo. 25Nastoj u svojim smjernim molitvama preporučiti Gospodinu mene zajedno s mojim sestrama, koje se sve zajedno radujemo dobrima Gospodnjim što ih On po svojoj milosti u tebi izvodi. 26Također nas žarko preporuči i svojim sestrama.

 

 


Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

Spisi sv. Klare (3)

Sv. Klara-Pisma



 

      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

 

 

 

 

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare



 

Klara  pise Janji


TREĆE PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ


1Janji, svojoj u Kristu prečasnoj gospođi i sestri dostojnoj ljubavi prije svih ostalih smrtnika, rođenoj sestri svijetloga kralja Češke, ali sada već sestri i zaručnici Svevišnjega Kralja nebeskoga, 2Klara, najneznatnija i nedostojna sluškinja Kristova i služavka Siromašnih gospođa, želi radosti spasenja koje proistječe iz Početnika spasenja, kao i sve štogod može bolje poželjeti.
3Tolikom sam ispunjena radošću zbog tvojega zdravlja, sretnog duhovnog stanja i divnih uspjeha koji te, kako vidim, osnažuju na putu što si ga započela da postigneš nebesku nagradu. 4I dišem tolikim klicanjem u Gospodinu jer sam o tebi doznala, a i sama sam u to uvjerena, da ti divno nadoknađuješ ono što nedostaje u nama – kako u meni tako i u ostalim sestrama – nasljedovateljicama stopa siromašnoga i poniznoga Isusa Krista.
5Doista se mogu radovati, i nitko me ne može lišiti tako velike radosti, 6budući da, imajući napokon ono što sam tako vruće željela pod nebom, vidim da si, poduprta čudesnim darom mudrosti iz usta samoga Boga i na strašan i neočekivani način, podmetnula nogu prepredenostima lukavoga neprijatelja, oholosti koja upropašćuje ljudsku narav i taštini koja zaluđuje ljudska srca. 7I vidim da si svojom poniznošću, krepošću vjere i rukama siromaštva zagrlila ono neusporedivo blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se stječe Onaj po kojemu je sve postalo iz ništavila. 8Posluživši se apostolovim riječima kažem ti da te smatram pomoćnicom samoga Boga i pridizateljicom palih udova Njegova neizreciva Tijela.
9Tko je taj, dakle, tko bi mi smio zabraniti da se ne radujem tako velikim radostima koje pozivaju na divljenje? 10Stoga se i ti, najdraža, uvijek raduj u Gospodinu! 11I neka te ne prekrije oblak gorčine, o preljubljena moja gospođo u Kristu, ti, radosti anđela i kruno sestara!


12Postavi svoj duh pred ogledalo vječnosti!
Postavi svoju dušu u sjaj slave!
13Postavi svoje srce u otisak božanske Biti
i po ovome bogozrenju
preobrazi čitavo svoje biće u sliku
Njegova božanstva,
14tako da i ti osjetiš ono što osjećaju njegovi prijatelji,
kušajući onu skrivenu slatkoću,
koju je sam Bog već u početcima čuvao
za one koji su u nj zaljubljeni.
15I nakon što si posve prešla preko svega onoga što na ovome varavome zbrkanome svijetu zapliće svoje slijepe štovatelje,
svim svojim bićem ljubi Onoga
koji je svega Sebe darovao za tvoju ljubav,
16Onoga, čijoj se ljepoti sunce i mjesec dive,
Onoga, čije su nagrade neusporedivo dragocjene i beskrajno veličanstvene.
17Da, govorim o Njemu,
Sinu Svevišnjega,
kojega je rodila Djevica
i nakon Njegova rođenja djevicom trajno ostala.


18Priljubi se uz Njegovu preslatku Majku koja je porodila takva Sina kojega nebesa ne mogaše obuhvatiti, 19a ona Ga je ipak nosila u malešnom klaustru svoje svete utrobe i kao nježna djevojka držala Ga u svome krilu. 20Tko se ne bi zgrozio od zasjeda ljudskoga neprijatelja koji smišlja kako da po drskoj nadutosti časovitih i obmanjujućih časti potpuno uništi ono što je veće od samoga neba? 21Vidiš već da je jasno da je duša vjerna čovjeka – po milosti Božjoj najvrjednija od svih stvorenja – veća od samoga neba, 22budući da nebesa sa svim ostalim stvorovima, ne! ne mogu obuhvatiti svoga Stvoritelja, a sama vjerna duša njegov je stan i prijestolje, i to samo po svojoj svetoj ljubavi koje nemaju oni koji ne mare za bogobojaznost. 23Sama Istina nam kaže: „Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“.
24Zato, kako Ga je slavna Djevica nad djevicama tvarno, 25tako Ga i ti uvijek možeš bez ikakve sumnje duhovno nositi u svome čistome i djevičanskome tijelu, slijedeći njezine stope, osobito stope poniznosti i siromaštva. 26Da, tako ćeš obuhvatiti u sebi Onoga koji obuhvaća i tebe i sve što postoji, i posjedovat ćeš ono što se posjeduje sigurnije u odnosu na ostala prolazna posjedovanja ovoga svijeta. 27Kako su u tome neki kraljevi i kraljice ovoga svijeta zavedeni: 28premda se njihova oholost uzdizala do neba i glava im doticala oblake, na koncu bivaju ruševina i gotovo poput smetlišta.
29A sada o onome što si mi poručila da ti objasnim: 30naime, koji bi to bili blagdani za koje nas je preslavni Otac naš sveti Franjo opomenuo da ih slavimo osobito promjenom našega jelovnika – ako sam dobro shvatila tvoju misao – smatrala sam da tvojoj ljubavi treba odgovoriti ovako. 31Neka tvoja Razboritost zna, dakle, da osim slabunjavih i bolesnih, za koje nas je opomenuo i čak zapovjedio da im sa svom brižljivošću pripravimo raznovrsna jela, 32svaka od nas koja je zdrava i jaka mora jesti samo korizmenu hranu, kako svagdanima tako i blagdanima, posteći tako svaki dan 33osim u nedjelje i na dan Rođenja Gospodnjega, kada smijemo uzeti dva obroka. 34A tako i u četvrtke redovitoga vremena: svaka može sama odlučiti, tako da ona koja ne želi nije dužna postiti.
35Doduše, mi zdrave postimo svakim danom osim u nedjelje i na Božić. 36Pogotovu svakoga Uskrsa, kako kaže spis blaženoga Franje, i na blagdane svete Marije i svetih apostola također nismo dužne postiti, osim ako ti blagdani padnu u petak. 37Ali, kako već rekoh, mi koje smo zdrave i jake uvijek jedemo korizmena jela.
38No, jer naše tijelo nije niti brončano, niti je naša snaga kamena, 39štoviše, krhke smo i sklone svakoj tjelesnoj slabosti, 40vruće te molim stoga, predraga, da se mudro i razborito odvratiš od one nerazborite i nemoguće strogosti u postu koju si, kako doznajem, poduzela. 41I prosim te u Gospodinu da svome Gospodinu prinosiš razumnu službu i svoju žrtvu uvijek solju začinjenu, kako bi svojim životom živa hvalila Gospodina.
42Ostaj mi uvijek zdravo u Gospodinu, što i samoj sebi želim, i preporuči i mene i moje sestre u svoje svete molitve.

 


Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

Spisi sv. Klare (4)

Sv. Klara-Pisma




 

      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

 

 

 

 

 

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare

 


 

Klara i Janja

 


ČETVRTO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ


1Svijetloj kraljici i zaručnici vječnoga Kralja Jaganjca, svojoj premiloj majci gospođi Janji i, među svim drugima kćeri mezimici, ma, upravo polovici svoje duše i posebnom kovčegu najdublje ljubavi svojega srca, 2Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja Njegovih službenica koje borave u samostanu svetoga Damjana u Asizu, šalje svoj pozdrav 3sa željom da gospođa Janja s ostalim presvetim djevicama pjeva pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i da slijedi Jaganjca kamogod On ide!
4O majko i kćeri, zaručnice Kralja svih vjekova, nemoj se čuditi ako ti nisam pisala često, kako i tvoja i moja duša jednako želi i jednako silno žudi, 5nemoj uopće ni pomisliti da u srcu tvoje majke požar ljubavi gori manjom slatkoćom prema tebi. 6Ne, ovo je na stvari: zaprekom je bilo pomanjkanje glasnikâ i očite opasnosti na cestama.
7A sada, kada mogu pisati tvojoj ljubavi, radujem se s tobom i zanosno ti kličem u radosti Duha, o zaručnice Kristova, 8jer si, odgurnuvši od sebe sve ispraznosti ovoga svijeta, poput druge presvete djevice, svete Janje, divno zaručena s neokaljanim Jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta.


9O zaista sretna ti
kojoj je dano piti na ovoj svetoj svadbenoj gozbi,
tako da svim srcem svojega srca prioneš
uz Onoga
10čijoj se ljepoti
bez prestanka dive
sve blažene nebeske čete,
11čija nježnost obuzima,
čije zrenje život osvježuje,
čija dobrostivost nasićuje,
12 čija slatkoća uvijek iznova napunja,
čiji je spomen slatko svitanje,
13čiji miomiris mrtve oživljuje,
i slavno gledanje kojega će učiniti blaženima
sve građane višnjega Jeruzalema.
14Budući da je to gledanje Njega sjaj vječne slave,
odsjaj svjetlosti vječne
i ogledalo bez mrlje,


15svakoga se dana zagledaj u to Ogledalo, o kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u njemu neprekidno istražuj svoju ljepotu, 16tako da se sva, iznutra i izvana, uresiš odjevena i urešena haljinama od veza šarena 17i isto tako urešena cvijećem i odjećom svih kreposti, kako i pristaje najdražoj kćeri i zaručnici vrhovnoga Kralja.


18A u tome Ogledalu odsijeva
blaženo Siromaštvo,
sveta Poniznost
i neizreciva Ljubav,
kako ćeš ih s Božjom milošću moći promatrati na cijeloj površini ogledala.
19Pozorno promotri – velim ti – rubove Ogledala, to jest siromaštvo Ogledala položenog u jasle i povijenog u pelenice.
20O Poniznosti koja zadivljuje,
o Siromaštine koja zapanjuje!
21Kralj anđela,
Gospodar neba i zemlje
u jasle položen.


22A na površini Ogledala istražuj poniznost, svakako blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i kazne koje je podnio za otkupljenje ljudskoga roda.
23Na donjem dijelu istoga ogledala pogotovo se zadrži pogledom na neizrecivoj ljubavi u kojoj je odlučio trpjeti na deblu križa i na njemu umrijeti najsramotnijom vrstom smrti.
24Samo je Ogledalo, postavljeno na drvo križa, odande opominjalo prolaznike o onome o čemu tu treba duboko promišljati, govoreći: 25“O vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol“. 26“Odgovorimo – kaže – jednim glasom i jednim duhom Njemu koji viče i jauče: 'Dok neprestano mislim na to, duša gine u meni'“.
27O kraljice nebeskoga Kralja, odatle se neprekidno ražaruj sve jačim žarom ljubavi!
28Promatrajući osim toga Njegove neizrecive slasti, bogatstva i vječne časti, 29i uzdišući od silne želje i ljubavi svoga srca zaviči:


30“Povuci me za sobom,
trčat ćemo u mirisu Tvojih pomasti,
o nebeski Zaručniče!
31Trčat ću, neću malaksati,
dok me ne uvedeš u odaju vina,
32dok mi Tvoja ljevica ne bude pod glavom,
a desnica me Tvoja sretno ne zagrli
i ne poljubiš me presretnim poljupcem
svojih usta“.


33Uronjena u ovo bogozrenje, sjeti se svoje majke sirotice, 34znajući da sam te kao blaženu uspomenu naslikala na ploče svojega srca, tako da nas nitko ne može razdvojiti, jer si mi najdraža od svih.
35Što još reći? Neka šuti jezik tijela kad je riječ o mojoj ljubavi prema tebi. Neka jezik duha govori i rekne: 36“O kćeri moja blagoslovljena, budući da ljubav koju imam prema tebi nikako ne može u potpunosti izraziti jezik tijela 37– kaže on – ovo što sam ti napisala tako je nepotpuno. Molim te da dobrohotno i smjerno primiš ove moje riječi, tražeći u njima barem moj majčinski osjećaj što ga u žaru ljubavi danomice gajim prema tebi i tvojim kćerima kojima vruće preporučam sebe i svoje kćeri u Kristu“.
38Oh dakako, i ove moje kćeri, nadasve najrazboritija djevica, Janja, sestra naša, preporučaju se u Gospodinu, koliko god mogu, tebi i tvojim kćerima.
39Doviđenja, najdraža moja kćeri, tebi zajedno sa tvojim kćerima, dok se ne nađemo kod prijestolja slave velikoga Boga, i moli tu milost za nas.
40Ovim pismom preporučam tvojoj sestrinskoj ljubavi, koliko god mogu, donosioce istoga: našega predragoga brata Amata, ljubljenoga od Boga i od ljudi, i brata Bonaguru. Amen.

 


Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

Spisi sv. Klare (5)

Sv. Klara-Pisma




      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

 



Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare


 


 

Klara pisma

 


PISMO ERMENTRUDI


1Svojoj predragoj sestri, Ermentrudi, Klara iz Asiza, ponizna službenica Isusa Krista,  želi dobro i mir!
2Doznala sam, o predraga sestro, da si uz pomoć Božje milosti sretno pobjegla  iz gliba ovoga svijeta, 3čemu se radujem i čestitam ti, i još se radujem što ti sa svojim kćerima odvažno stupaš stazama krepostî.
4Budi, predraga, vjerna sve do smrti
Onomu komu si dala obećanja,
jer On će te okruniti lovorom života.
5Kratkotrajan je naš napor ovdje na zemlji,
ali nagrada je vječna;
neka te ne smućuju senzacije ovoga svijeta
koji bježi poput sjene;
6neka te ne zalude lažne utvare ovoga prijevarnoga svijeta;
začepi svoje uši od zviždanja pakla
i snažno skrši njegove nalete;
7rado podnosi sve zlo protiv tebe
i neka te ne uzdižu dobri uspjesi:
ove stvari silno zahtijevaju vjeru,
a one je tjeraju.
8Vjerno prinesi Bogu što si zavjetovala
i On će ti uzvratiti.
9O predraga, pogledaj gore u nebo
koje nas poziva;
i uzmi križ i slijedi Krista
koji ide pred nama:
10jer po Njemu ćemo,
nakon raznih i mnogih nevolja,
ući u Njegovu slavu.
11Najdubljim osjećajima svojega srca ljubi Boga
i Isusa, Sina njegova,
koji je razapet za nas grešnike,
i nikada nemoj smesti s uma misao na Njega;
12neprestano promišljaj otajstva križa
i tjeskobe Majke koja stoji pod križem!
13Moli i uvijek bdij.
14I djelo koje si dobro započela odlučno dovrši,
i službu koju si primila
obavljaj u svetome siromaštvu i iskrenoj poniznosti.
15Ne boj se, kćeri:
Bog, vjeran u svim svojim riječima
i svet u svim svojim djelima,
izlit će svoj blagoslov na tebe i tvoje kćeri
16i bit će vam pomoćnik i najbolji tješitelj;
On je naš Otkupitelj i naša vječna nagrada.
17Molimo Boga jedna za drugu,
jer tako ćemo, noseći uzajamno breme ljubavi,
s lakoćom ispuniti Kristov zakon.
Amen.


Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

Značajke Klarine duhovnosti

 

Sororum* nasljedovanje Krista siromašnoga i raspetoga


* predanje „Ocu milosrđa“,

  velikodušnom „Darovatelju“


* korjenita privrženost Crkvi


* zaručnička ljubav prema Kristu


* velikodušnost koja ništa ne odbija

  nadahnućima Duha


* duhovno majčinstvo po primjeru

  Djevice Marije


* klauzura koja obuhvaća čitav svijet


Blagoslov sv. Franje

 

Sv. Franjo



Blagoslovio te Gospodin

i čuvao te!

Pokazao ti svoje lice

i smilovao ti se!

Obratio k tebi svoje lice

i dao ti mir!


Blagoslov sv. Franje









 PODRŽITE NAS

Želite li donirati za izgradnju i obnovu našeg samostana stradalog u potresu, za obnovu crkve i za potrebe samostana, možete to učiniti skeniranjem

QR koda.

QR-kod-donacije

OBNOVA SAMOSTANA

KUA-ruenje

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio