• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 3banner_Gospa_slide.jpg
  • 4banner_ljubav.jpg
  • 5banner_blagoslovljen.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner_kardinal_slide.jpg
  • 10banner-samost-unut_slide.jpg
  • 11banner_kakojedobro_slide.jpg
  • 12banner_slide_rad.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Obred Preminuća

OBRED PREMINUĆA SERAFSKOGA OCA SV. FRANJE

na način Siromašnih sestara

3. listopada uvečer

 

Ovako mi u našem samostanu slavimo obred Preminuća Serafskog Oca Franje.

Sestre ulaze u kor s upaljenim svijećama pjevajući antifonu (koja se može zamijeniti nekom drugom prikladnom pjesmom):

Zdravo, sveti Oče, svjetlo domovine, uzore manje braće, ogledalo kreposti, stazo pravednosti, putokazu života; izvedi nas iz progonstva tijela u domovinu nebeskoga kraljevstva.

Ušavši u kor, sestre zauzmu svoja mjesta. Časna Majka započne Obred:

Č. Majka: Pomoć je naša u imenu Gospodnjem.

Sve: Koji nam daje mir i dobro.

Č. Majka: Predrage sestre. Među tolikim darovima koje smo primile i svednevice primamo od Oca milosrđa jest i dar našega poziva. Naš uzvišeni poziv jest sam Sin Božji koji nam je postao put, a koji nam je riječju i primjerom pokazao i poučio nas naš blaženi otac Franjo, njegov istinski ljubitelj i nasljedovatelj. On nam je malo prije svoje blažene smrti napisao svoju posljednju volju da ne bismo nikada zastranile od presvetoga poziva i siromaštva (usp. OporKl 2-5; PrKl 6, 6).

Zato, predrage sestre, dok se večeras spominjemo slavnoga Prijelaza našega Serafskoga oca, obnovimo u srcu ljubav prema svetome pozivu i vjeru u blaženi život.

Sestre ugase svijeće i sjednu.


Preminue sv. FranjeI. čitačica: Tijekom dviju godina otkako su mu utisnute rane - i dvadeset godina od njegova obraćenja - i kad je poput umjetnine pod čekićem mnogostrukih nevolja prispio do savršenstva, Franjo je zatražio da ga iz biskupske palače, gdje je boravio, prenesu k svetoj Mariji Porcijunkulskoj: htio je vratiti Bogu dah života ondje gdje je primio duh milosti (LM, 14, 3).

Na pola puta, prema bolnici Svetog Spasitelja, kako je bio slijep, dao je da ga na nosiljci okrenu licem prema Asizu i, malo se podigavši, blagoslovio je svoj grad (OS 124). Stigavši u Porcijunkulu, dao je da ga polože golog na zemlju, pokrivši lijevom rukom ranu desnog boka da se ne vidi. Pošto mu je svučena kostrijet, lice je kao obično upravio prema nebu, posvema usmjeren prema onoj slavi. Tada je rekao braći:

II. čitačica: »Ja sam svoje učinio, a što vi treba da učinite, neka vas pouči Krist!« (2Čel 214).

I. čitačica: U svemu je htio biti suobličen s Kristom propetim, koji je visio na križu siromašan, pun bola i gol (LM 14, 4).

III. čitačica: Onoga tjedna kada je blaženi Franjo preminuo, pozvao je k sebi svoje drugove i dao da napišu pismo gospođi Jakobi de Settesoli: da je obavijeste o njegovu stanju i da joj jave te pošalje redovničkoga sukna za jednu tuniku pepeljaste boje.

II. čitačica: »Neka mi također pošalje onih kolača kakve mi je više puta znala načiniti kad sam boravio u Rimu.«

III. čitačica: U taj čas zakucalo je na vratima. Kad je jedan od braće otvorio vrata, ugledao je gospođu Jakobu koja je žurno stigla iz Rima da vidi blaženoga Franju. Jedan je brat, silno obradovan, odmah otišao k blaženome Franji i obavijestio ga da je gospođa Jakoba stigla sa svojim sinom i s mnogim drugima da ga posjeti. Zatim je upitao: »Oče, što da učinimo? Hoćemo li je pustiti da uniđe i dođe k tebi?« Blaženi je Franjo odgovorio:

II. čitačica: »Blagoslovljen bio Bog, koji je gospođu Jakobu, našega brata, poslao k nama! Otvorite vrata, pustite je unutra i uvedite, jer za brata Jakobu ne važi odredba koju s obzirom na žene treba obdržavati.«

I. čitačica: Ta je gospođa jednoga dana Svecu pripravila one slatkiše što ih je zaželio jesti. No, malo je od toga pojeo, jer mu je tijelo danomice zbog vrlo teške bolesti sve više iznemagalo i bližilo se smrti. Dala je načiniti i mnogo svijeća da bi nakon njegova preminuća gorjele uz njegovo sveto tijelo. Od tkanine što ju je gospođa donijela braća mu načiniše tuniku u kojoj je pokopan (LP 8).

III. čitačica: Onoga istoga tjedna u kojem je blaženi Franjo preminuo, gospođa Klara, prva biljčica Reda sestara, opatica samostana siromašnih sestara Svetoga Damjana u Asizu, koja se s Franjom takmičila u neprestanom opsluživanju siromaštva Sina Božjega, bijaše tada vrlo bolesna i bojala se da će umrijeti prije blaženoga Franje. Gorko je plakala i nije se mogla utješiti, jer prije smrti nije mogla vidjeti svoga jedinog Oca nakon Boga, tj. blaženoga Franju, tješitelja duša i tijela koji ju je prvi učvrstio u Božjoj milosti.

I. čitačica: Zato je o tome po nekom bratu obavijestila blaženoga Franju. Kad je blaženi Franjo to čuo, jer je i nju i njezine sestre ljubio očinskom nježnošću zbog njihova sveta života, bio je ganut. Pošto je blaženi Franjo odvagnuo Klarinu želju, koja se tada nije mogla ostvariti jer su oboje bili teško bolesni, da je utješi, u svom joj je pismu napisao blagoslov i odriješio je od svakoga nedostatka ako je nešto takvo imala s obzirom na njegove odredbe i volju, kao i s obzirom na zapovijedi Sina Božjega. Osim toga joj je savjetovao da potisne svaku žalost i da se utješi u Gospodinu. Nije on, nego je Duh Božji po njemu istome bratu, koga mu je poslala, kazao ove riječi:

II. čitačica: »Idi i ovo pismo odnesi gospođi Klari te joj reci da odbaci svaku bol i žalost što me sada ne može vidjeti. No, neka zna da će me ipak prije svoje smrti vidjeti, kako ona tako i njezine sestre, i uvelike će se utješiti« (LP 13).

III. čitačica: Kad se napokon približio čas njegova preminuća (LM 14), dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla i riječima utjehe tješio ih je zbog svoje smrti. Zatim je dugo govorio o strpljivosti i opsluživanju gospođe siromaštine, pretpostavljajući svim ostalim uredbama sveto Evanđelje (2Čel 216).

Dok su sva braća stajala naokolo, povrh njih je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga (LM 14). Dok su braća gorko naricala i neutješljivo ga oplakivala, sveti je otac naredio da mu donesu kruh. Blagoslovio ga je i prelomio te je svakom pojedinom pružio komadić da pojede. Naredio je da se donese i Evanđelistar i otvorio je Evanđelje po Ivanu na onome mjestu koje počinje: »Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, dokraja ih je ljubio« (Iv 13, 1), te je zatražio da mu se čita.

Tada Časna Majka pročita odlomak iz Evanđelja (Iv 13, 1-17).

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti."

Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

„Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.

Ako to znate, blago vama budete li tako i činili."

Riječ Gospodnja.

I. čitačica: Obnavljao je uspomenu na onu presvetu večeru koju je Gospodin slavio posljednji puta sa svojim učenicima. Na časnu uspomenu svega toga sve je onako učinio da braći pokaže kakav osjećaj ljubavi ima prema njima.

Ono malo dana, što su ga dijelili od smrti, upotrijebio je za pohvale i svoje nadasve ljubljene učenike poticao je da s njim slave Krista. Pozivao je i sve stvorove da hvale Boga; i riječima, što ih je nekoć sastavio, pozivao ih je na božansku ljubav. Štoviše, i samu smrt je, koja je svima strašna i mrska, poticao na pohvale i njoj je veselo išao ususret i pozivao je u svoj gostinjac:

II. čitačica: »Dobro došla, sestrice moja smrti!«

III. čitačica: A braći je rekao:

II. čitačica: »Kad opazite da sam pri kraju, kao što ste me prekjučer vidjeli gola, tako me položite na zemlju i tako dugo me već preminula ostavite ležati koliko je potrebno vremena da netko polako prijeđe tisuću metara« (2Čel 217).

III. čitačica: Nakon toga je sam, koliko je mogao, zapjevao psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem (Ps 141). Sve do retka: Izvedi iz tamnice dušu moju, da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupit pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni (LM 14, 6).

Slijedi pjevanje Ps 142.

Iz svega glasa vapijem Gospodinu, *

iz svega glasa Gospodina zaklinjem.

Pred njim svoju izlijevam tužaljku, *

tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, *

ti put moj poznaješ.

Na putu kojim prolazim *

potajnu mi zamku staviše.

Obazrem li se nadesno i pogledam: *

nitko ne zna za mene.

Nemam kamo pobjeći, *

nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospodine, vapijem; +

govorim: ti si mi utočište, *

ti si dio moj u zemlji živih.

Poslušaj moje vapaje, *

jer sam veoma nevoljan.

Izbavi me od gonitelja mojih, *

jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju *

da zahvaljujem imenu tvojemu.

Oko mene će se okupit pravednici *

zbog dobra što si ga iskazao meni.

I. čitačica: I tako je došao njegov čas, pošto su se na njemu ispunila sva Kristova otajstva, smrt je dočekao pjevajući, te je sretno odletio k Bogu (2Čel 214. 217). Ševe, ptice koje vole svjetlo a zaziru od tame sumraka, u času preminuća svetoga čovjeka, kad se već spuštala noć, doletješe u velikom broju iznad krova kuće i neobično cvrkućući kružile su slaveći Sveca koji ih je običavao pozivati da slave Boga (LM 14, 6). Bilo je to od Utjelovljenja Gospodnjega godine 1226., 3. listopada, u subotu (2Čel 220).

III. čitačica: Braća i sinovi, koji dođoše sa svim mnoštvom naroda što je pristizalo iz obližnjih gradova, radovali su se što će prisustvovati ovim svečanostima. Cijelu su onu noć, kad je sveti otac umro, upotrijebili za božanske pohvale tako da su od zanosna klicanja i sjaja svjetiljaka izgledali poput anđeoske straže. A kad je svanulo jutro, zgrnulo se mnoštvo iz grada Asiza s cjelokupnim klerom. Sveto tijelo su nosili iz mjesta u kojem je preminuo pjevajući pjesme i hvalospjeve uz pratnju trubalja. S počastima ga odnesoše u grad. Neki uzeše maslinove grane i grane drugog drveća te su svečano pratili svete zadušnice. I svjetiljke su se umnožile. Gromkim glasovima su odavali posljednju počast. - Sinovi su nosili oca, stado je slijedilo pastira koji se žurio k Pastiru svih pastira.

I. čitačica: A kad dođoše do mjesta gdje je najprije osnovao i zasadio Red svetih djevica, izložiše ga u crkvi Svetoga Damjana gdje su boravile njegove spomenute kćeri koje je pridobio za Gospodina. Otvoren je prozorčić kroz koji se službenice Kristove u određeno vrijeme običaju pričestiti sakramentom Gospodinova tijela. Otvoren je i lijes u kojemu bijaše zatvoreno blago nebeskih kreposti. I gle, evo gospođe Klare koja je zaista po zaslugama svetosti postala slavna prva majka ostalih, jer bijaše 'prva biljčica' ovoga svetog Reda. S ostalim je kćerima došla vidjeti oca koji im nije govorio niti se k njima svratio nego je žurio drugamo. Pošto podvostručiše uzdahe, promatrale su ga s dubokim jecanjem srca i s obilnim suzama. A zatim su prigušenim glasom počele jaukati:

Sve sestre: »Oče, oče, što nam je činiti? Zašto ostavljaš nas sirote? Napuštene kome nas predaješ? Zašto nisi najprije posao nas da radosne idemo kamo ti odlaziš, mi, ostavljene ovdje na zemlji? Što želiš da činimo sad, tako ovdje zatvorene, kojima više nećeš doći? O, oče siromaha, o ljubitelju siromaštva! U kušnjama tko će nas jačati?«

III. čitačica: Našavši se tako između žalosti i radosti, izljubiše mu blistave ruke urešene najskupocjenijim draguljima. A kad je odnesen, zatvorena su vrata koja više neće biti otvorena takvoj rani. - O koliko su naricali svi nazočni zbog bolna i ljubavi puna naricanja! A kolike su osim toga bile jadikovke sinova! Njihova posebna bol bijaše svima zajednička tako da se jedva tko mogao suzdržati od plača, dok su gorko plakali anđeli mira.

I. čitačica: Kad su napokon svi prispjeli u grad, s velikom radošću i klicanjem sahraniše sveto tijelo u svetome mjestu, koje je u budućnosti imalo biti još svetije. Tu ono na slavu svevišnjega i svemogućega Boga po množenju novih čudesa obasjava svijet kao što ga je do sada divno obasjavao svetac svetim propovijedanjem nauke. Bogu hvala! Amen.

Oplakivanje sv. Franje

 

 

Blaženice i svetice Reda sv. Klare

BLAŽENICE I SVETICE

REDA SV. KLARE

 

Siječanj

 

20. Sveta Eustohija Esmeralda Calafato, djevica. Rođena 25. 3. 1434. g. u mjestu Annunziata di Sant'Angelo di Brolo, umrla 20. 1. 1485. g. u Messini. Svetom je proglasio Ivan Pavao II., 11. 6. 1988. g.

 

Veljača

 

4. Sveta Ivana de Valois (ili Francuska), udovica. Rođena 23. 4. 1464. g. u Nogent-le Royju, umrla 4. 2. 1505. g. u Buorgesu. Utemeljiteljica sestara „Anunciada“ ili od Navještenja.

 

10. Blažena Klara Rimini, udovica. Rođena 1280. g. u Riminiju, umrla 10. 2. 1326. g.

 

16. Blažena Filipa Mareri, djevica. Rođena oko 1195. g. u okolici Rietija, umrla 16. 2. 1236. g. u Borgo San Pietru. Prva klarisa proglašena svetom.

 

23. Blažena Izabela Francuska, djevica, sestra kralja sv. Ljudevita IX. Rođena godine 1225. u Parizu, umrla 23. 2. 1270. u Longchampu, pokraj Pariza, u samostanu što ga je osnovala.

 

28. Blažena Antonija Firentinska, djevica. Rođena godine 1401. g. u Firenzi, umrla 28. 2. 1472. g. u L’Aquili.

 

Ožujak

 

2. Sveta Janja Praška, djevica. Rođena 1211. g. u Pragu, umrla 2. 3. 1282. g. Štovanje odobrio Pio IX., 28. 11. 1874. g. Svetom je proglasio Ivan Pavao II., 12. 11. 1989. g.

 

7. Sveta Koleta Korbijska, djevica, utemeljiteljica koletinki. Rođena 13. 1. 1381. u Corbieu, u Pikardiji, umrla 6. 3. 1447. g. u Gandu, Belgija.

 

Travanj

 

14. Blažena Izabella (Jozefina Calduch Rovira), djevica, mučenica. Rođena 9. 5. 1882. g. u Alcali de Chivert (Castellón), umrla 13. 4. 1937. g. u Cuevasu de Vinromá (Castellón).

 

Svibanj

 

1. Blažena Petronila iz Troyesa, djevica. Rođena oko 1300. g. u Troyesu, umrla 1. 5. 1355. u Moncelu.

 

9. Sveta Katarina Bolonjska, djevica. Rođena 8. 9. 1413. g. u Bologni, umrla 9. 3. 1463.

 

30. Blažena Celina od Prikazanja Bl. Djevice Marije (Jeanne Germaine Castang), djevica. Rođena 24. 5. 1878. u Nojalsu, umrla 30. 5. 1897 u Bordeauxu (Talence).

 

31. Blažena Kamila Baptista Varano, djevica, mistikinja i spisateljica mističnih djela. Rođena 9. 4. 1458. u Camerinu, umrla 31. 5. 1524. g. Štovanje odobrio Grgur XVI., 7. 4. 1843. g.

 

Lipanj:

 

11. Blažena Jolanda Ugarska, djevica. Rođena oko 1235. g. u Budimpešti, umrla 11. 6. 1298. g. u Gnieznu (Poljska).

 

12. Blažena Florida Cévoli (Lucrecia Elena), djevica. Rođena 11. 12. 1685. g. u Pisi, umrla 12. 6. 1767. g. u Cittá di Castellu. Blaženom je proglasio Ivan Pavao II., 16. 5. 1993. g.

 

Srpanj

 

10. Sveta Veronika Giuliani, djevica, mistikinja, spisateljica velikih mističnih djela. Rođena 27. 12. 1660. g. u Mercatellu sul Metauro, umrla 9. 7. 1727. g. u Cittá di Castellu.

 

24. Blažena Lujza Savojska, udovica. Rođena 28. 12. 1462. g. u Ženevi, umrla 24. 7. 1503. g. u Orbeu.

 

25. Sveta Kunigunda Ugarska (Kinga Poljska), djevica. Rođena u Ugarskoj 5. 3. 1224. g., umrla 25. 7. 1292. g. u Starom Saczu, u Poljskoj. Svetom je proglasio Ivan Pavao II., 16. 7. 1999. g.

 

25. Blažena Marija Tereza Kowalska, djevica i mučenica. Rođena 1. 1. 1902. g. u Varšavi, umrla 25. 7. 1941. u Dzialdowu. Blaženom je proglasio Ivan Pavao II., 13. lipnja 1999.

 

27. Blažena Marija Magdalena Martinengo, djevica. Rođena 4. 10. 1687. u Bresciji, umrla 27. 7. 1737. g.

 

Kolovoz

 

9. Sveta Beatrica de Silva Meneses, djevica, utemeljiteljica Sestara Koncepcionistkinja (od Bezgr. Začeća). Rođena oko 1426. u Ceuti (Sjeverna Afrika), umrla 9. 8. 1492. u Toledu. Svetom je proglasio Pavao VI., 3. 10. 1976. g.

 

11. Sveta Klara Asiška, djevica, utemeljiteljica Drugog franjevačkog reda (klarise). Rođena 1194. g. u Asizu, umrla 11. 8. 1253. g.

 

18. Blažena Paula Montaldi Mantovanska, djevica. Rođena 1443. g. u Volti Mantovanskoj, umrla 18. 8. 1514. g. u Mantovi.

 

Rujan

 

8. Blažena Serafina Sforza, udovica. Rođena 1434. g. u Urbinu, umrla 8. 9. 1478. g. u Pesaru.

 

30. Blažena Felicia Meda Milanska, rođena 1378. g. u Milanu, umrla 30. 9. 1444. g. u Pesaru.

 

Listopad

 

23. Blažena Josipa Leroux, djevica i mučenica. Rođena 23. 1. 1747. g. u Cambraiju, umrla 23. 10. 1794. g. u Valenciennesu.

 

25. Tri rođene sestre, klarise: Blažena Marija Felicitad Masià Ferragud, djevica, mučenica. Rođena 29. 8. 1890. g.;

Blažena Maria Jesus (Maria Vincenta Masià Ferragud), djevica, mučenica. Rođena 12. 1. 1882. g.;

Blažena Maria Veronica (Maria Joaquina Masià Ferragud), djevica, mučenica. Rođena 15. 6. 1884. g. Sve tri ubijene 25. 10. 1936. g. u Cruzu Cubierta.

 

Studeni

 

2. Blažena Margareta Lorenska, udovica. rođena 1463. g. u Vaudémontu, umrla 2. 11. 1521. g. u Mortagneu. Štovanje odobrio Benedikt XV., 20. 3. 1921. g.

 

4. Blažena Helena Enselmini, djevica. Rođena oko 1208. g. u Padovi, umrla 4. 11. 1242. g.

 

8. Blažena Marija Krucifiksa Satellico, djevica. Rođena 9. 1. 1706. u Veneciji, umrla 8. 11. 1745. g. u Ostri Vetere.

 

17. Blažena Salomeja Krakovska, djevica. Rođena 1211. g. u Krakovu, umrla 17. 11. 1268.


19. Sveta Janja Asiška, djevica, sestra svete Klare Asiške. Rođena 1197. g. u Asizu, umrla 1253. g.


20. Blažena Marija dei Miracoli (Milagros) Ortelles Gimeno, djevica, mučenica. Rođena 29. 11. 1882. g. u Valenciji, umrla 20. 11. 1936. g. u Valenciji.


Prosinac


2. Blažena Anđela Marija Astorch, djevica. Rođena 1. 9. 1592. g. u Barceloni, umrla 2. 12. 1665. g. u Murciji. Blaženom je proglasio Ivan Pavao II., 23. 5. 1982. g.


28. Blažena Matija Nazzarei, djevica. Rođena oko 1253. g. u Matelici, umrla 28. 12. 1320. g.


30. Blažena Margarita Colonna, djevica. Rođena 1254. g. u Palestrini, umrla 30. 12. 1280. u Castelu San Pietro.


 

 




"Mea culpa" zagrebačkih klarisa

Mea culpa    Mi, zagrebačke klarise, javno molimo oproštenje Gospodina, Crkvu, vas, naša braćo i sestre, za sve naše manjkavosti, velike i male nevjernosti u onim velikim stvarima koje smo jednom javno, pred Bogom i pred Crkvom, obećale i zavjetovale. Na to nas potiče primjer sv. Oca Ivana Pavla II., skorašnjeg blaženika, koji je Crkvu uveo u novo tisućljeće upravo kroz vrata kajanja, preispitivanja vlastite povijesti i ispovijesti grijeha, kao put k obnovi i pomirbi. Poduprite nas svojom molitvom i bratskom ljubavi, da u duhu istinskoga pokajanja, poniznosti i čistoće srca slavimo svoj Jubilej 800. obljetnice poziva sv. Klare i Siromašnih sestara.

      U svojoj Oporuci sv. Majka Klara nas opominje: „Tijesan je put i uska su vrata po kojima se ide i ulazi u život (...) Blaženi su oni kojima je dano njime hoditi i ustrajati do kraja. Čuvajmo se, dakle, ako smo ušle na put Gospodnji, da zbog svoje krivnje, nemara i neznanja s vremenom od njega nikako ne odstupimo, da ne nanesemo nepravdu takvomu Gospodinu i njegovoj Majci Djevici, i ocu našemu blaženomu Franji, i Crkvi slavnoj i vojujućoj“ (OKl 71.73-75). U noći Cvjetnice na Veliki ponedjeljak, godine 1212., sv. Klara je imala proći kroz troja znakovita vrata. Prva vrata su mala, sporedna vrata, takozvana vrata mrtvih, kroz koja se iznosio mrtvac iz kuće. Sve velikaške asiške kuće imale su takva vrata. I mi želimo s Majkom Klarom proći najprije kroz vrata mrtvih, da ostavimo iza sebe staroga čovjeka s njegovim grešnim djelima i pođemo kao nove za Kristom putem života.

      Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre:
- što smo često išle radije širokim putem i kroz široka vrata;
- što nismo htjele biti zrno koje ima umrijeti da urodi plodom, nego smo radije bile zrno sakriveno u trnju i draču svojih sebičnosti, svojih sitničavosti, ograničenosti ili zrno koje je izabralo plitko tlo površnosti, osrednjosti, lagodnosti, izbjegavanja odgovornosti, služenja i požrtvovnosti;
- što nismo htjele izići kroz vrata svojih strahova i zatvorenosti, lažnih sigurnosti;
- što nismo dopuštale da nas Gospodin oblikuje i udahne svoj dah života, da se rodimo nanovo, odozgor;
- što nismo htjele uranjati u vazmeno otajstvo, koje je smrt radi života;
- što smo često tražile Živoga među mrtvima, zadovoljavajući se slavom svetaca i slavom našega Reda.

R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!

      One noći, Klara je izišla kroz druga vrata, gradska vrata, vrata koja su bila dobro osigurana i čuvana, koja su simbol grada i njegova zaštita. Ova vrata za nas su simbol društvenih struktura, ljestvice ovozemnih vrijednosti, zemaljske sigurnosti.

Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre:
- što se često povodimo za mišljenjem, sjajem i vrednotama ovoga svijeta;
- što dajemo prednost sporednim stvarima pred bitnima;
- što smo često bile ravnodušne na nepravde, na poteškoće, brige i rane ljudi koji žive izvan zidova naše klauzure;
- što smo svoju klauzuru često uzimale kao ispriku za vlastiti kukavičluk;
- što smo se često zatvarale u zidine samodostatnosti, zanemarujući široke horizonte čitave Crkve i naše Franjevačke obitelji;
- što smo često zatvarale vrata srca pred istinskim potrebama i problemima svakoga čovjeka;
- što naše strukture nisu uvijek rađale životom niti svjedočile vječne vrednote;
- što smo se često oslanjale na moć novca, ugleda, dobro ime;
- što smo često kupovale i prodavale površnu duhovnost i lažno kršćanstvo;
- što zidovi naše klauzure nisu uvijek bili prostor bratstva, susreta, kršćanske ljubavi, življenog Evanđelja, radosti života, usredotočenosti na Boga i Božje stvari, mjesto zajedništva, praštanja i pomirenja;
- što naša vrata nisu uvijek bila svakome otvorena i naša ruka nije bila uvijek svakome rado pružena.

R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!

      Izišavši kroz gradska vrata, Klara se uputila puteljkom prema poljskoj crkvici Svete Marije Anđeoske – Porcijunkule. Ondje je započela svoj korjeniti život po Evanđelju, što ga je obećala i zavjetovala u ruke sv. Franje, pred njegovom braćom. Vrata Porcijunkule vrata su evanđeoskoga života, vrata duhovne preobrazbe. Porcijunkula je mjesto gdje je Franjo susreo Riječ Evanđelja i shvatio svoj poziv. Porcijunkula je kolijevka u kojoj je po Klarinoj vjeri rođen i njezin Red Siromašnih sestara, klarisa.

Molimo oproštenje Gospodina, Bezgrešnu Djevicu Mariju, svetoga Oca Franju, svetu Majku Klaru, čitavu Franjevačku obitelj i vas, braćo i sestre;
- što smo često krivo poimale Kristovu, Franjinu i Klarinu misao;
- što nismo htjele ispraviti svoju misao i svoje putove;
- što nismo dopuštale da nas Duh rasvijetli i obnovi;
- što se nismo dale poučiti i voditi odozgo;
- što nismo čitale znakove vremena i milosne događaje;
- što smo toliko puta propustile i prezrele poziv Božjih ljudi, Crkve i naših poglavara;
- što nismo zaozbiljno uzimale Božju ljubav prema nama;
- što smo svoj poziv shvaćale uskogrudno;
- što smo u svoje ruke uzele ključ klarijanske karizme, a da same nismo ušle niti dopustile drugima unići;
- što naš život nije bio uvijek providan, zavjeti življeni duboko i radosno;
- što smo često stavljale pravila, propise i običaje iznad Božjih zapovijedi i zapovijedi ljubavi;
- što naše oči nisu uvijek bile uprte u Gospodina;
- što darovano nam vrijeme nismo uvijek koristile na traženje Gospodina i poniranje u kontemplaciju;
- što naše uši nisu uvijek bile otvorene za slušanje Evanđelja i Božjega šapta;
- što naše usne nisu uvijek izgovarale riječ ljubavi i pohvale Bogu;
- što žednome svijetu nismo pružale nadu životom koji bi bio proročki.

R. Gospodine, smiluj se!
O. Gospodine, smiluj se!

      Sveti naš Oče Franjo, brate Vjetre, nošen Duhom, koji si prije 800 godina osvojio Klarino srce za Krista, raznosi i danas sjeme Božje riječi, hitro, žurno, sredstvima koja dopiru do uma i srca. Svojim dahom ohrabri nas da spremno napustimo pasivnost i strah; svojim vihorom probudi nas da ostavimo udobnost, logiku i razboritost i prepustimo se vjetru odvažnosti i evanđeoske kreativnosti. Zapuši i zazviždi kroz naše šupljine i otvore i ukaži nam na naše propuste i nedostatke. Projuri svojim vihorom kroz naše naume i poslove i ispremetni ih u nered koji vodi ka novom uređenju i preutemeljenju.
      Sveta naša Majko Klaro, bistra i dragocjena Vodo evanđeoske svježine u Crkvi, ti novo evanđeosko Vino radosti i veselja, proslave života, što nam ga je donio Krist; učini nas sposobnima da stvaramo nove mješine za novo vino, kako bismo znale pružiti nove odgovore novim izazovima, nove strukture koje su sposobne prenositi život – život u izobilju. Amen.

      Zaključujemo riječima svete Majke Klare: „Uvijek gledajte na svoj početak“ (usp. 2PJa 11). „Prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da po zagovoru i zaslugama slavne Marije, Majke njegove i preblaženoga našega Oca Franje i svih svetih, sam Gospodin, koji dade dobar početak, dadne i napredak i ustrajnost do kraja. Amen“ (OKl 77s). „Uvijek ljubite Boga, svoje duše  i sve svoje sestre, i budite uvijek spremne obdržavati ono što ste Bogu obećale! Neka Gospodin bude uvijek s vama i vi sada budite uvijek s njime! Amen!“ (BlKl 14-16).


Autorica teksta: s. M.Tarzicija Čičmak, klarisa

 

Raspored sv. Misa

prinos darovaRadnim danom: sv. Misa u 7.15 sati

Nedjeljom: sv. Misa u 9 sati

 

IZVANREDNOSTI:

U Došašću sv. Mise zornice u 6 sati.

U Korizmi (srijedom i petkom) križni put u 18 sati, a zatim sv. Misa u 18.30 sati.

Kroz mjesec svibanj, radnim danom: pobožnosti (sv. krunica i litanije) u 18 sati, a zatim sv. Misa u 18.30 sati.

U trodnevlju (8., 9., i 10. kolovoza) pred svetkovinu sv. Klare (11. kolovoza) sv. Mise su u 19 sati

Kroz mjesec listopad, radnim danom: pobožnosti (sv. krunica i litanije) u 18 sati, a zatim sv. Misa u 18. 30 sati.

 

Proštenja u našoj crkvi:

13. svibnja - Bezgrešno Srce Marijino (Gospa Fatimska), naslovnik naše samostanske crkve

11. kolovoza - svetkovina sv. Majke Klare, utemeljiteljice Reda klarisa

 

OBREDI VELIKOG TJEDNA

Veliki Četvrtak -  Misa Večere Gospodnje u 19 sati
Veliki Petak - Obredi počinju u 19 sati
Velika Subota - Vazmeno bdjenje u 20 sati

Samostanska crkva

      U sklopu našeg samostana nalazi se samostanska crkva, koju su podigle sestre uz pomoć brojnih dobročinitelja iz domovine i inozemstva. Donosimo kratku povijest gradnje, zapisanu u našoj kronici i raspored svetih misa koje kod nas svakodnevno služe braća franjevci konventualci sa Svetog Duha, čija smo mi filijala. Sav pastoral usredotočen je u župi. U našoj crkvi djeluje Zbor „Sv. Klara", koji animira euharistijska slavlja nedjeljom i na veće svetkovine.

 PODRŽITE NAS

Želite li donirati za izgradnju i obnovu našeg samostana stradalog u potresu, za obnovu crkve i za potrebe samostana, možete to učiniti skeniranjem

QR koda.

QR-kod-donacije

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio