Govor Majke Tarzicije Čičmak

  • Ispis

 

S. MARIJA ANUNCIJATA OD PRESV. TROSTVA (ZORICA MIHELČIĆ)

 

S. Anuncijata ušla je u samostan sestara klarisa 21. travnja 1956. g. u Samoboru, gdje su sestre boravile u krilu franjevačkog samostana sve do svoga preseljenja u Zagreb 1964. g. Poglavarice su je veoma voljele i cijenile zbog njezine duboke duhovnosti. Č. Majka je znala reći: „Oh, da imam 20 sestara Anuncijata!“

S. Anuncijatu pamtimo kao sestru niskog rasta, kratkih brzih koraka, škrtu na riječima, s krunicom velikih zrnaca u rukama, uvijek na koljenima, uvijek istog umjerenog raspoloženja i lijepog osmjeha. Do prije godinu dana svake je noći ustajala na noćnu molitvu i na to poticala i mlađe sestre. Obavljala je jednostavne poslove: peglanje i održavanje nekih prostorija. Glavni posao bila joj je korespondencija sa samostanima engleskog govornog područja i mnogim našim dobročiniteljima i svećenicima. Sestre pripovijedaju kako je u početku, kada su gradile samostan u Zagrebu, prosile po svijetu za pomoć. Tako je poglavarica zamolila s. Anuncijatu da stupi u kontakt s našim samostanima u Americi i zatraži pomoć. Ona se malo uplašila jer je već zaboravila engleski jezik. No, ubrzo se snašla. Kako nije bilo vremena za sjedenje i učenje, nego se puno radilo i gradilo, s. Anuncijata je o pojas objesila papir s engleskim riječima i tako putem, gurajući tačke, učila – i uspjela je. Upornost je jedna od njezinih glavnih crta. Bila je puna želja i „ideja“ koje nas nisu uvijek oduševljavale. Jedna od njezinih želja bila je da klarise osnuju samostan u Gorskom Kotaru. Puno je molila za to kao i za zvanja iz toga kraja. Plod te želje je i ovaj njezin ukop ovdje u njezinim Delnicama. Vjerovala je da će biti kao sjeme ukopano u delničku zemlju, koje će uroditi procvatom vjere u ovim krajevima. Osobno sam smatrala kako njezina želja da bude ovdje pokopana nije u skladu s našim Pravilom, što i jest. Razmišljajući ovih dana kako će ona otići i biti daleko od nas, sama, pomislila sam: „S. Anuncijata, pa mi ćemo ti doći.“ U svojoj upornosti, s dozom lukavosti, ona je već udarila temelje budućem samostanu.

Zanimljiva mi je ta činjenica i stoga što je s. Anuncijata bila stroga u opsluživanju zavjeta klauzure, tj. zavjeta da ne izlazimo iz samostana bez velikog razloga. A evo, sada je vidimo kako je nakon smrti pošla u misije, postala misionarkom u ovom kraju. Danas je misijska nedjelja kada posebno molimo za misionare koji žive u teškim uvjetima i prikupljamo pomoć za njih i za narod u kojem djeluju. S. Anuncijata je mnogo surađivala s isusovcima u prikupljanju pomoći za misionare tako što je izrezivala poštanske markice i slala ih da bi od njihove prodaje novac išao za misije. To je prenijela i na ostale sestre.

S. Anuncijatu pamtimo kao onu koja je redovito zvonom pozivala sestre na molitvu. Imala je najljepši rukopis od svih sestara, stoga je pisala samostansku Kroniku i nekrolog (Knjigu pokojnih sestara) kao i čestitke. Voljela je svete sličice i to je jedino blago koje nalazimo u njezinoj sobi. Bila je skromna u svemu i gotovo nemarna i nezainteresirana za materijalno. To je uvijek prepuštala drugima. Nije bila nadarena za praktične stvari, ali je taj dar cijenila kod drugih. Nikada nije govorila nešto negativno o drugome niti je slušala takav govor.

Ono što me kod s. Anuncijate zadivljuje i što bih voljela nasljedovati jest spremnost da bude smatrana i ludom zbog vjernosti visokim idealima, a za nju je ideal bio Krist. Kako je bila šutljiva i krotka ne znamo koliko je u sebi trpjela. Čak i u posljednjoj godini života kad je bolest uznapredovala i vidljivo razarala njezino tijelo, ona je bila strpljiva i predana. Posljednji trenutci njezina života pokazali su kako je njezin duhovni život bio zdrav i na čvrstim temeljima. Tjelesno više nije među nama, ali mi je se sjetimo kad god zvoni za molitvu, kad god otkuca ponoć, kad god se otvori svetohranište i kad obavljamo poslove koje smo naslijedile od nje.

Draga s. Anuncijata, hvala ti za tvoj plemenit primjer. Zahvaljujemo Bogu što nam te je dao, ali i što nam te je uzeo. Znamo da nas čekaš i moliš za svakoga od nas koje si nosila u svome srcu. Neka je pokoj tvojoj plemenitoj duši koja se vratila svome Stvoritelju, i tvome ispaćenom tijelu koje ovdje u delničkoj zemlji čeka uskrsnuće.