Pismo Generalnog ministra za svetkovinu sv. Klare 2014.

“U izlasku” s molitvom, srca otvorena svijetu, obzorjima Božjim.

[Papa Franjo]

Predrage sestre, Gospodin vam dao mir!

"Radost Evanđelja ispunja srce i čitav život svakog onog koji susretne Isusa" (EG 1).

Riječi kojima se otvara apostolska pobudnica Evangelii gaudium pape Franje odmah nas stavljaju u stvarnost radosti koja ispunja život. To je ista radost Kristova, i to je radost koja se širi, koja se želi priopćiti.

"Crkva se rađa u izlasku: ´Idite!´ (usp. Papa Franjo, Homilija na sv. misi u Čenakolu, 26.5.2014). Vrata Čenakola ne mogu ostati zatvorena: Isus prolazi kroz njih da radost susreta s njima učvrsti učenike u jedinstvu i učini da njihove noge trče u naviještanju sve do krajeva zemlje. "Radost Evađelja koja ispunja život zajednice učenikâ misijska je radost. […] Prisna povezanost Crkve s Isusom putujuća je prisnost, a to se zajedništvo ´bitno pokazuje kao misionarsko zajedništvo´" (EG 21.23): Bog hoće u vjernicima izazvati "dinamizam izlaska" (cf. EG 20-23).

Jasna riječ pape Franje poziva Crkvu da napreduje na putu evangelizacije. To je riječ koja poziva svakoga učenika, i koja izaziva i nas, braćo i sestre.

Slušajući s vama ovaj poziv, dolazim vam ovim pismom u prigodi svetkovine Majke svete Klare, nastojeći pogoditi specifičnost ove pobude za vas koje ste prigrlile oblik života Siromašnih sestara.

Kako se misijsko poslanje može čitati unutar Klarina života? Što ima reći vama i vašim zajednicama danas?

Ostajući zajedno sa svojim sestrama među zidovima Sv. Damjana, Klara je znala učiniti se evangelizatorkom, živeći s jednostavnošću i puninom Evanđelje i naviještajući životom Dobru vijest. Upravljaući svaki dan svoj pogled u "ogledalo" koje je Sin Božji, ona je znala dopustiti da se u njoj nastane njegovi osjećaji, sve dotle   da njezino postojanje preobraze u potpunu sličnost slike Njegove (usp. 3PJa 12-13). Život koji prigrljuje postaje svjedočanstvo: ostajući u kontemplaciji Sina oduvijek usmjerenog prema krilu Očevu, Klara slijedi njegov pokret “u izlasku” iz ljubavi, njegovo silaženje kojim se čini sličnim ljudima (usp. Fil 2,6-11), dostižući ih u konkretnosti života. Utjelovljenje Isusovo je susret s krhkošću, ono je prihvaćanje siromaštva, predanje u poniznosti, ulazak u periferiju. Bog ulazi u povijest stanujući u marginaliziranim prostorima, ondje gdje prašina galilejskih putova prlja noge, gdje su ruke označene ranama i žuljevima, gdje se život odigrava u svakidašnjim odnosima, u običnim svakodnevnim situacijama, u redovitim prilikama.

Klarin život ne želi biti drugo doli nasljedovanje Sina Božjega koji je za nas postao Put (OPorKl 5), stavljajući vlastite stope u one koje je on ostavio (usp. 3PJa 4.25). Njezin odgovor na Očev poziv, što ga je spoznala i susrela po ocu svetomu Franji, konkretno je značio stanovati sa svojim sestrama u samostanu Svetoga Damjana, ostajući otvorena životu Asiza, osjećajući se dijelom njegove povijesti i njegova puka, "propusna" za konkretnu stvarnost života braće. Klara polazi stanovati u siromašnom, rubnom, blizom mjestu, i taj izvor pruža njezinoj zajednici mogućnost blizine sa rubnima i siromasima. Ta blizina joj omogućuje da osjeti disanje grada, da upozna rane, strahove, očekivanja, potrebe naroda. Ona tome odgovara gostoljubivim slušanjem, kao krilo koje prihvaća i čini se zvučnikom krika siromaha Ocu milosrđa (OporKl 2). Klara ovako živi svoje poslanje: polazeći od toga da ide ususret najbližoj sestri, ostajući otvorena prema braći i prema narodu, idući dotle da želi dostići Maroko da postigne mučeništvo. Klara, unutar granica Svetoga Damjana, držeći čvrsto pogled na Isusa, dopuštajući da je nastane njegovi osjećaji, može "pustiti da uđu" braća i može "živjeti u izlasku" prema njima, ne zatvorena u vlastito postojanje i samostojnost, nego kao hodočasnica i pridošlica (usp. PrKl VIII,2) u hodu prema svetištu Drugoga i prema obećanoj zemlji susreta s drugim. Stoga je moguće biti "u izlasku", biti misionari, dostići periferije, premda ostajući u samostanu. Ali kako se to može prevesti u konkretnost konkretnoga svakidašnjega života?

Na jedan prvi način podsjetio je sam papa Franjo: "A klauzurne zajednice? Da, i one, jer su uvijek ´u izasku´ s molitvom, sa srcem otvorenim svijetu, otvorenim ozborjima Božjim" (Regina caeli, 1. 6. 2014.). Ako moliti znači ostati u molitvi Isusovoj, odande se ne može nego izići u izlasku ljubavi koja nastoji zagrliti svijet i svako lice. Sin je onaj koji prebiva u Ocu i ujedno je uz svakoga čovjeka, uz posljednjega.

Postoje druge dimenzije misionarstva koje svaka od vas i svaka od vaših zajednica može živjeti.

Vaš život, označen stabilnošću, čini da se u određenom mjestu ukorijenite, da isprepletete poveznosti s nekim područjem. Stabilnost nije statičnost i zatvorenost, nego ukorijenjenost i životni odnos. Ima, stoga, u sebi dinamičku vrijednost. Samostan može hraniti odnose "osmoze" s područjem u kojemu je uključen, puštajući da u njega prodre tjeskobno i umorno disanje tolike braće i sestara i uzvraćajući snažni i laki dah Duha života. Unutar stvarnosti koje su toliko puta zatvorene za nadu, zajednica može biti svjedočanstvo širih obzorja Božje nazočnosti: s jednostavnošću, pokazujući bez mnogo filtera ili zapreka istinsku ljudskost, bratstvo moguće u traženju dobra jedna drugoj, i zajedno zajedničkog dobra. Nikakva struktura ne smije zadržati dar primljenoga milosrđa: "Sam nas je Gospodin postavio kao uzor za primjer i ogledalo…» (OporKl 19 sl.).

Pozvane ste, kao Siromašne sestre, da živite pokret "odsredištenja", da ponovno tražite istinsko životno središte, počelo jedinstva koje vas čini da se usmjerujete na jedno, "Da uistinu shvatimo stvarnost, trebamo se ´od-mjestiti´, vidjeti stvarnost s više gledišta (Papa Franjo Uniji SG). Postoji mogući nužan pokret odsredištenja koji treba učiniti, polazeći od sebe i od vlastite zajednice. Svijet se ne rađa i ne završava unutar granica zidova samostana. Temeljno je da se ne apsolutizira vlastita stvarnost, nego da se ima mudar pogled onoga koji zna shvatiti složenost. Stoga se najbolja točka promatranja može pronaći na periferiji. Postaviti se ondje, uz najslabije, uz tolika anonimna lica, pomaže da se bolje shvati gdje kuca srce svijeta i komu teži. Ondje, u egistencijama koje su najviše obilježene neuspjehom i porazima, možete posijati dobro sjeme žive Riječi.

I opet nam Učitelj pokazuje stil, onako kako vidimo da čini sa Samarijankom. Isus sjedi na zdencu. Uzima udjela u umoru i žeđi čovječanstva, i ondje dopušta da ga susretne žena, čekajući ga na mjestu svakidašnjeg napora da zahvati vodu. U razgovoru s njom, stavljajući se u osluškivanje njezine žeđi, Isus je dovodi na put istine i slobode sve dotle da joj daje da prepozna dublju žeđ, prateći je milosrdno: žena tako može ponovno krenuti, postajući i ona sama "misionarka".

Kao Isus, budite "dostupne", spremne prihvatiti onoga tko vam se približi. Budite zrcalo njegova milosrđa, da susret s Istinom mogne osloboditi. "Evangelizacijska zajednica doživljava neiscrpnu želju da pruža milosrđe", uključuje se "u svakodnevni život drugih ljudi, premošćuje udaljenosti" sa strpljivošću (EG 24), kontemplirajući religiozni smisao onoga koji se svaki dan bori da preživi, da "stupi u dijalog nalik onome našega Gospodina i Samarijanke" (EG 72), “od osobe do osobe”, učeći “umijeće pratnje” (usp. EG 127-129).

Postoji i drugi način kako živjeti misionarski nalog za kojega vjerujem da se može ticati vašega specifičnog poslanja u Crkvi, a taj je da budete prihvaćajuće mjesto za nas braću i za tolike misionare koji su izloženi na prvim crtama missio ad gentes. Biti krilo za njihove povratke, biti za njih kao neko svratište u kojemu će pronaći ulje da liječe primljene rane i vino da se okrijepe da obnove snage u dodiru s Onim koji je vino radosti: možete pružiti lijepu uslugu. Može se biti pozvani da se naviješta Evanđelje s aktivnostima i različitim gestama, ali svi smo pozvani živjeti ljubav s istim zanosom i brižnošću. Danas je moguće vršiti misionarski nalog po sredstvima priopćavanja, koristeći ih s mudrošću i kreativnošću, "tražeći načine na koje ćemo onu neprolaznu istinu izraziti jezikom koji omogućuje prepoznati njezinu trajnu novost" (EG 41). To zahtijeva formaciju za inteligentno korištenje medija i za poznavanje novih načina govorâ i novih oblikâ izražavanja, da se priopći vjera, osobito mlađima.

Na kraju, podsjeća Papa da "je Crkva ´izlaska´ Crkva otvorenih vrata" (EG 46). Neka samostan ne bude zatvoreno i isključujuće mjesto, nego otvoren dom koji onomu tko traži i onomu koji se je izgubio, koji želi predahnuti ili tko je samo u prolasku pruža okrjepu uzajamno dijeljene molitve i njegovane liturgije, žive vode Riječi, toplinu zagrljaja koji razumije, jednostavno i istinito lice lijepoga života i istinskoga bratstva. Klauzura neka bude na službu dubokoga, slobodnoga, intenzivnoga odnosa s Gospodinom; čvrsta pripadnost njemu, kontempliranom i ljubljenom, neka vas dovede da ljubite slobodnim srcem svakoga brata za kojega je On dao život. Ne budite zatvorene u svoje strukture: ostajući u kontemplaciji, pozvane ste da budete znak za muškarce i žene našega vremena, sudjelujući u njihovu životu, očitujući s radošću i nadom, kroz vašu ljudskost, nazočnost Uskrsloga.

Predrage sestre, nastojao sam prikupiti s vama poneki izazov polazeći od poziva pape Franje.

Neka Duh Sveti svojim svetim djelovanjem (usp. PrKl X,9; PPr X,8) uvijek drži vaše srce, kao i ono Majke svete Klare, otvorenim da prihvati i spremnim da krene. Neka vam dadne da imadnete veliku ljudskost, da "budete osobe koje znaju razumjeti ljudske probleme, koje znaju praštati, koje znaju moliti Gospodina za druge" (Papa Franjo, Susret u Proto-samostanu, 4. 10. 2013.). Neka vas zagovorna molitva motivira da tražite dobro drugih i neka se preobrazi u zahvaljivanje Bogu za njih (usp. EG 281-283).

Vašoj molitvi povjeravam hod priprave za već blizi Generalni kapitul.

Neka nam Gospodin dadne da svoj poziv braće i sestara živimo u punini, u radosti života koji postaje navještaj! Čestitam!

Rim, 15. srpnja 2014.

Blagdan svetoga Bonaventure,

Naučitelja Crkve

Fra Michael Anthony Perry, ofm

                                                                                                                       Generalni Ministar

• < Prethodno
• Slijedeće >