26. travnja 2026. g., na nedjelju Dobrog Pastira, u našoj samostanskoj Bezgrešnog Srca Marijina, pater Pero Džida, OFMConv okupio je mlađu i stariju generaciju ministranata. Osim mlađih ministrana, njih 14, koji revno služe kod oltara, na sv. Misu pristigli su i ministranti koji su još 1994. g služili upravo ovdje, kao djeca, a sada neki od njih gledaju svoje sinove uz fra Peru kraj oltara. Iako su mnogi bili spriječeni, zbog unaprijed dogovorenih obveza, okupio se lijepi broj.

U homiliji p. Pero je naveo kako si je dao za zadatak kroz svo vrijeme svoga svećeništva svednevice moliti za svoga nasljednika te je i sve prisutne poticao na molitvu za nova duhovna zvanja, jer, kako je pisano, o našoj molitvi ovisi hoće li Gospodar žetve poslati radnike svoje.

Među prisutnima bila je i s. Stjepanka, voditeljica nekadašnjeg četveroglasnog zbora, u vrijeme kada je ova mala zajednica brojala čak preko 50 ministranata. S. Stjepanka odgodila je sve svoje obveze i došla iz Zaprešića kako bi se sa svima susrela i ponovno ih vidjela, jer nosi živa sjećanja na dane dok je ovdje služila.

Teško je riječima prenijeti radost koja je sve obuzela ovim okupljanjem. Neka trajno ostane upisana u srcima.

 U ponedjeljak 20. i utorak 21. travnja 2026. g. u našoj samostanskoj crkvi  susrele smo se sa učenicima šestih razreda OŠ Trnsko. Bile su to 2 grupe sa više od 30-ero djece u pratnji vjeroučiteljice Ane Dobovičnik Kršinić i drugih učitelja iste škole. Uz kratko predstavljanje s naše strane, uslijedila su razna zanimljiva pitanja s njihove strane. Za kraj smo se zajedno pomolili, a potom smo ih uputile na malu okrepu.

Dragi šestaši, učiteljice, u našim ste molitvama!

U nedjelju 22. ožujka 2026., iako smo već dublje ušli u korizmu, nismo mogli a da ne obilježimo 30-u obljetnicu predanog i gorljivog služenja našeg orguljaša Danijela Mašunića ovoj maloj zajednici sestara i vjernika u našoj samostanskoj crkvi u Mikulićima. Dan prije Danijel je navršio i 45 godina pa smo mu ujedno čestitali i rođendan. Sve pripreme tekle su u tajnosti, a kako je sam na kraju Mise izjavio, da je znao, ne bi se ni pojavio!

Iskreno hvala Danijele, na svoj žrtvi iz ljubavi prema dragom Bogu i liturgiji kojoj doprinosiš svojim sviranjem! Gospodin neka ti sam bude nagrada!

15. ožujka 2026. na 4. korizmenu nedjelju Laetare u popodnevnim satima podohili su nas Antunovi ljiljani koji se već četvrtu godinu okupljaju u prostorima Župe sv. Antuna kod braće franjevavca konventualaca na Svetom Duhu. Susret je inicirao naš župnik fra Ivan Marija Lotar, OFMConv. Okupili su se zajedno sa svojom pratnjom roditelja i volontera i naprosto nas oduševili. Bio je to susret za pamćenje. Čista zraka Božje ljubavi prostrujila je kroz naše duše po susretu sa svakim ljiljanom, ali i sa svima koji su bili pratnji! U jednom dijelu susreta naša s. M. Hedviga održala je nadahnutu katehezu o križu, a potom smo se pobliže susreli pri rešetci u prezbiteriju. Nakon toga smo ih uputili na malu okrepu u prostorima dograđenog samostana. Blagoslovljeni bili, hvala Vam! Radujemo se novom susretu!

U subotu 17. siječnja 2026. u prijepodnevnim satima održana je sv. Misa i susret sa mladom framom iz Karlovca koja je ponovno pokrenuta zahvaljujuć hrabrim i entuzijastičnim srednjoškolkama. Susret je organizirao i sv. Misu predslavio fra Siniša Pucić. Nakon Mise susreli smo se i zadržali u razgovoru kraj rešetke u prezbiteriju. Suret je završio zajedničkom fotografijom i malom okrepom.

Naša sestra M. Agneza od Bezgrešne, jedina živuća sestra koja je proživjela početke nastanka našeg samostana u Zagrebu, 24. rujna ove jubilarne godine dosegla je 70 godina svetih Zavjeta. Zahvalne smo Gospodinu na daru njenog života (95g.), njene prisutnosti među nama, njene žrtve i ustrajnosti u redovničkom životu. S obzirom da svo vrijeme boravi u svojoj ćeliji, osim za vrijeme sv. Mise, na koncu dana počastile smo je pohodom i  najdražom pjesmom – Čuj nas Majko, nado naša, u kojoj nam se i sama pridružila. Dragoj našoj slavljenici, od srca želimo radost i snagu kroz sve dane do blažene vječnosti.

U ponedjeljak 11. kolovoza 2025. g. proslavljena je svetkovina sv. Klare Asiške  u našoj samostanskoj crkvi u zagrebačkim Mikulićima.

Jutarnju svetu Misu predslavio je fra Ivan Marija Lotar, OFMConv, župnik i rektor bazilike sv. Antuna uz koncelebraciju vlč. Silvia Eljuge, upravitelja župe svetog Antuna Padovanskog i Blažene Djevice Marije Kraljice Mučenika u  Lasinji.

            Večernju svečanu sv. Misu predslavio je pomoćni biskup zagrebački, mons. Ivan Šaško uz koncelebraciju provincijala fra Milana Krište, OFM i fra Miljenka Hontića, OFMConv. Uz njih su bili i fra Ivan M. Lotar, OFMConv, fra Zdravko Lazić, OFM, fra Ratko Radišić, OFM, fra Jure Šarčević, OFMCap, vlč Drago Pušić te fra Davor Palić, OFM, mladomisnik i predvoditelj trodnevne pripreme uoči Svetkovine.

            U uvodnom govoru svima okupljenima obratio se riječima dobrodošlice fra Ivan Marija Lotar, OFMConv zamolivši oca biskupa da nas uvede u sveto Misno slavlje.

            U homiliji mons. Šaško nam je približio pjesnički izričaj dokumenta Bule proglašenja svetom, osobito ako se čita na latinskom. Izričaj koji nije uobičajen za jedan takav dokument osobito ne tadašnjeg vremena. Biskup Šaško vješto je interpretirao život svete Klare u svjetlu nade, kojom je imenovana ova Jubilarna godina. Naime, u njenim spisima ne pojavljuje se ta riječ, ali kada se malo bolje sve sagleda može se zaključiti da je njezin život bio toliko prožet nadom da ju nije imala potrebu spominjati, rekao je biskup. “I danas, toliko negdje struji u našemu društvenom životu upravo potreba za nadom. Za uporištima., za sigurnošću…sveta Klara kao da nam govori, ako tražite tragove moje nade otkrivajte ih u životu sestara koje su stoljećima velikodušno slijedile Krista i izabirale način našega življenja čuvajući duh moje oporuke… Sestre klarise znak su nade danas u životu Crkve. Ako uistinu ostajemo u Kristu, ako želimo živjeti snagom Euharistije, lako ćemo prepoznati udaljavanje od Njega kada preuzimamo sredstva kakva nudi svijet, maskirajući i u Crkvi težnju za materijalnim bogatstvom, za moći, za karijerom, vladanjem, za čašću, za poznatošću, za popularnošću.”

Pred sam kraj homilije biskup Ivan je rekao da molimo da evanđeoska claritas – jasnoća, u nama postane evanđeoski caritas…da ostanemo u Kristu, da se usudimo izaći iz svojih sebičnosti, iz svojih planova i uvida, jer ako to ne učinimo, Nebo neće biti prisutno u nama i neće sjajiti za druge jasnoća o kojoj govori i Klarino ime, a osobito njezin život.

Misu je animirao zbor svete Klare pod ravnanjem dugogodišnjeg vjernog orguljaša Danijela Mašunića.

S. Marija Ivana Dolinar, OSC, opatica samostana, obratila se svima prisutnima na koncu sv. Mise riječima zahvale kako ocu biskupu, tako i svoj prisutnoj braći svećenicima, bogoslovima, redovnicama, trećorecima i framašima i svim dragim vjernicima, štovateljima i hodočasnicima svetoj Klari te ih sve pozvala na štovanje relikvija sv. Klare i na prigodni domjenak pripravljen ispod trijema u vanjskom novoizgrađenom prostoru crkve.

Cijelo Misno slavlje i ove godine pratila je i Laudato televizija kojoj od srca zahvaljujemo na vjernoj prisutnosti. Sve neka nas prati zagovor svete naše Majke Klare, posrednice mira i zajedništva obitelji.

https://laudato.hr/emisije/domaci-program/izdvojeno/proslava-sv-klare-kod-klarisa-u-zagrebu