U ponedjeljak 29. lipnja 2026. g. proslavili smo svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla. Ono što je ove godine tu svetkovinu osobito obilježilo jest i zahvala za 80 godina života našeg misnika fra Pere Džide, OFMConv. Za njega vrijede riječi iz Svetog Pisma:

„Zbroj naše dobi sedamdeset je godina,
ako smo snažni, i osamdeset..“(Ps 90, 10)
Doista, „onima što se uzdaju u Gospodina
snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se“(Iz 40, 31)

Uz iskrene čestitke sviju prisutnih
radost druženja nastavila se nakon sv. Mise u prostoru trijema ispred crkve.

Molimo Gospodina po zagovoru sv. Petra
da naš fra Pero i dalje rastete u dobi i milosti
te stekne mudro srce…srce po Srcu Božjemu!

Povodom obilježavanja svetkovine Gospe Fatimske, Preuzvišeni nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svečano euharistijsko slavlje u našoj samostanskoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina, u srijedu 13. svibnja 2026.g.

Na misnom slavlju koncelebrirali su provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar, fra Jure Šarčević. OFMCap, fra Ratko Radišić, OFM, fra Goran Malenica, OFM i fra Ivan Matić, OFM, a  okupila su se i brojna braća franjevci, redovnice i vjernici.

Prije početka misnog slavlja fra Ivan Marija Lotar uputio je Preuzvišenom ocu nadbiskupu riječi zahvale što je bio uz sestre u vrijeme teških neprilika i što ih i dalje prati u životu zajednice i obnovi samostana.  Časnoj majci Mariji Ivani Dolinar zahvalio je na ustrajnosti u izgradnji samostana, ovom važnom mjestu molitve i žrtve. Sestrama se zahvalio što svojim tihim i vjernim životom čuvaju prostor tišine, klanjanja i molitve. Posebnu zahvalu uputio je zajednici vjernika u Mikulićima istaknuvši da ona odiše toplom obiteljskom atmosferom.

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen  Kutleša u uvodnom dijelu propovijedi osvrnuo se na poruku Majke Božje iz Fatime koja predstavlja trajni poziv Crkvi na povratak evanđeoskoj ozbiljnosti, dubini molitve i poniznosti srca. Spomenuo se sv. Ivana Pavla II kako je iščitavao fatimsku poruku upućenu cijelome svijetu kao majčinski poziv na obraćenje i povjerenje u Božje milosrđe. Govorio je o našoj sadašnjoj zadaći: primiti Mariju u kuću svoga života, u kuću svoga zvanja, Crkve i svoga srca. Ta poruka za sestre klarise ima posebnu blizinu, njihov život je sam po sebi odgovor na ono što Fatima traži, tišinu koja sluša Boga, pokoru koja nije samo nametnuta strogost, već raspoloživost ljubavi i molitva koja u skrovitosti nosi potrebe cijeloga svijeta pred lice Gospodnje. Današnji je blagdan za sestre obnova vlastitog identiteta pred Gospodinom i Bezgrešnim Srcem njegove majke. U središtu fatimske poruke stoji obraćenje, Marijina majčinska pedagogija. Ona dolazi kako bi nas uvela u dublji odnos s Bogom. Marija je učiteljica duše koja ponovno uči slušati, uči klanjati se i ponovno ozbiljno shvaćati Božju riječ.

Marijin put je i put života sestara u klauzuri. Klauzura nije bijeg od svijeta nego ulazak u onu dubinu iz koje svijet može istinski živjeti u Bogu. Kontemplativni samostan je proročki znak da čovjek ne živi samo od onoga što proizvodi, govori ili planira, nego od Boga koji mu govori u dubini srca. Stavljajući naglasak na šutnju istaknuo je da ona nije praznina već prostor u kojemu Bog govori, u kojemu Crkva diše. Podsjetio je da je sv. Klara pozivala sestre da svoj duh stave pred zrcalo vječnosti i da se promatranjem Kristova lika preobražavaju u sliku njegova božanstva.

Naglasio je da  riječ obraćenje neprestano odzvanja u fatimskoj poruci. Obraćanje kao vraćanje srca Bogu, priznavanje da Bog ima pravo na naš cijeli život, ponovno otkrivanje da bez njega čovjek ne može pronaći istinu o sebi, a niti mir u svijetu. Dodao je da je danas riječ pokora mnogima teška, shvaćena samo kao odricanje, strogost ili samokažnjavanje, no ona je u kršćanskome smislu mnogo dublja. Ona je lijek ljubavi. Kada se čovjek odriče nečega radi Boga, on ne prezire stvoreni svijet nego oslobađa srce od navezanosti koja mu ne dopušta ljubav bez pridržaja. Prepoznao je da se pokora sestara uvelike sastoji  u strpljivoj i radosnoj vjernosti.

Kazao je da se povijest može  duboko mijenjati ondje gdje se duše otvaraju Bogu, gdje se moli, trpi i podnosi iz ljubavi. „Drage sestre kada  molite za obitelji, osobito ranjene i odbačene, tada u tišini svoga života sudjelujete u samom srcu poslanja Crkve. Kontemplacija je skriveni izvor pastoralnoj brizi. Ondje gdje nema priznanja i nitko ne vidi, ondje se pripravlja milost za najvažnije obrate i najteže križeve. Kontemplativne duše su pozvane stajati do izvora, a kada duša stoji blizu izvora, ona već služi cijelome tijelu.“ 

Sestrama je naglasio da njihov život ima smisla jer je skriven u Isusovom križu, a ondje gdje je križ već započinje uskrsnuće.

Poticajnu je homiliju, nadbiskup zaključio riječima da samostan nije rub Crkve, već mjesto nade  i jedno od njezinih najdragocjenijih skrivenih središta.

Ako vi ostanete vjerne, Crkva neće ostati bez daha jer dok vi molite, Crkva će živjeti.

Na kraju misnog slavlja, Majka opatica Marija Ivana Dolinar zahvalila je u ime svih sestara Preuzvišenom ocu nadbiskupu mons. Draženu Kutleši na predvođenju svečanog misnog slavlja i nadahnutim i poticajnim porukama koje je uputio sestrama. Zahvalnost je izrazila svim prisutnim svećenicima i sudionicima euharistijskog slavlja, svim hodočasnicima i vjernicima kao i svim dobročiniteljima zajednice sestara koji ih na razne načine pomažu i podupiru, osobito u obnovi i gradnji samostana. Majka opatica pozvala je sve nazočne da ovaj radošću ispunjen dan posvećen Gospi Fatimskoj nastave uz druženje i domjenak pod novoizgrađenim trijemom samostana.

Nakon kratkog obilaska gradilišta, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša obradovao je sestre susretom i opuštenim razgovorom u prostoru klauzure što smo zabilježili zajedničkom fotografijom.

Dragi vjernici, u ponedjeljak 29. lipnja 2026. na svetkovinu sv. Petra i Pavla, sveta Misa biti će izvanredno samo popodne u 18 sati!

Mir i dobro!

26. travnja 2026. g., na nedjelju Dobrog Pastira, u našoj samostanskoj Bezgrešnog Srca Marijina, pater Pero Džida, OFMConv okupio je mlađu i stariju generaciju ministranata. Osim mlađih ministrana, njih 14, koji revno služe kod oltara, na sv. Misu pristigli su i ministranti koji su još 1994. g služili upravo ovdje, kao djeca, a sada neki od njih gledaju svoje sinove uz fra Peru kraj oltara. Iako su mnogi bili spriječeni, zbog unaprijed dogovorenih obveza, okupio se lijepi broj.

U homiliji p. Pero je naveo kako si je dao za zadatak kroz svo vrijeme svoga svećeništva svednevice moliti za svoga nasljednika te je i sve prisutne poticao na molitvu za nova duhovna zvanja, jer, kako je pisano, o našoj molitvi ovisi hoće li Gospodar žetve poslati radnike svoje.

Među prisutnima bila je i s. Stjepanka, voditeljica nekadašnjeg četveroglasnog zbora, u vrijeme kada je ova mala zajednica brojala čak preko 50 ministranata. S. Stjepanka odgodila je sve svoje obveze i došla iz Zaprešića kako bi se sa svima susrela i ponovno ih vidjela, jer nosi živa sjećanja na dane dok je ovdje služila.

Teško je riječima prenijeti radost koja je sve obuzela ovim okupljanjem. Neka trajno ostane upisana u srcima.

 U ponedjeljak 20. i utorak 21. travnja 2026. g. u našoj samostanskoj crkvi  susrele smo se sa učenicima šestih razreda OŠ Trnsko. Bile su to 2 grupe sa više od 30-ero djece u pratnji vjeroučiteljice Ane Dobovičnik Kršinić i drugih učitelja iste škole. Uz kratko predstavljanje s naše strane, uslijedila su razna zanimljiva pitanja s njihove strane. Za kraj smo se zajedno pomolili, a potom smo ih uputile na malu okrepu.

Dragi šestaši, učiteljice, u našim ste molitvama!

U nedjelju 22. ožujka 2026., iako smo već dublje ušli u korizmu, nismo mogli a da ne obilježimo 30-u obljetnicu predanog i gorljivog služenja našeg orguljaša Danijela Mašunića ovoj maloj zajednici sestara i vjernika u našoj samostanskoj crkvi u Mikulićima. Dan prije Danijel je navršio i 45 godina pa smo mu ujedno čestitali i rođendan. Sve pripreme tekle su u tajnosti, a kako je sam na kraju Mise izjavio, da je znao, ne bi se ni pojavio!

Iskreno hvala Danijele, na svoj žrtvi iz ljubavi prema dragom Bogu i liturgiji kojoj doprinosiš svojim sviranjem! Gospodin neka ti sam bude nagrada!

15. ožujka 2026. na 4. korizmenu nedjelju Laetare u popodnevnim satima podohili su nas Antunovi ljiljani koji se već četvrtu godinu okupljaju u prostorima Župe sv. Antuna kod braće franjevavca konventualaca na Svetom Duhu. Susret je inicirao naš župnik fra Ivan Marija Lotar, OFMConv. Okupili su se zajedno sa svojom pratnjom roditelja i volontera i naprosto nas oduševili. Bio je to susret za pamćenje. Čista zraka Božje ljubavi prostrujila je kroz naše duše po susretu sa svakim ljiljanom, ali i sa svima koji su bili pratnji! U jednom dijelu susreta naša s. M. Hedviga održala je nadahnutu katehezu o križu, a potom smo se pobliže susreli pri rešetci u prezbiteriju. Nakon toga smo ih uputili na malu okrepu u prostorima dograđenog samostana. Blagoslovljeni bili, hvala Vam! Radujemo se novom susretu!

U subotu 17. siječnja 2026. u prijepodnevnim satima održana je sv. Misa i susret sa mladom framom iz Karlovca koja je ponovno pokrenuta zahvaljujuć hrabrim i entuzijastičnim srednjoškolkama. Susret je organizirao i sv. Misu predslavio fra Siniša Pucić. Nakon Mise susreli smo se i zadržali u razgovoru kraj rešetke u prezbiteriju. Suret je završio zajedničkom fotografijom i malom okrepom.