OPORUKA SVETE KLARE

¹U ime Gospodnje. Amen.

²Među tolikim drugim darovima koje smo primile, i danomice primamo od našega predarežljivoga Darovatelja, Oca milosrđa, i za koje smo dužne iskazivati veću zahvalnost istomu slavnomu Ocu, jest dar našega poziva, ³za koji, što je on savršeniji i veći, toliko većma Njemu više dugujemo. ⁴Stoga Apostol piše: „Upoznaj svoj poziv!”

⁵Sin Božji postao je naš Put koji nam je naš preblaženi Otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio.

⁶Stoga, ljubljene moje sestre, moramo pomno promatrati neizmjerne Božje darove koji su nam obilno darovani, ⁷a među ostalima one koje se Bog udostojao u nama izvesti po svojemu ljubljenome sluzi, našemu blaženomu Ocu Franji, ⁸ne samo nakon našega obraćenja, nego također dok još bijasmo u bijednoj ispraznosti svijeta.

⁹Zapravo, sam Svetac je, gotovo odmah nakon svojega obraćenja, dok još nije imao ni braće ni drugova, ¹⁰kad je gradio crkvu svetoga Damjana, gdje ga je sasvim pohodila božanska utjeha te je bio primoran potpuno napustiti svijet, ¹¹od velike radosti i rasvjetljenja Duha Svetoga prorekao o nama ono što je Gospodin kasnije ispunio.

¹²U ono vrijeme, naime, popevši se na zid spomenute crkve, nekim siromasima koji su pokraj nje boravili glasno je na francuskome jeziku govorio: ¹³„ Dođite, pomozite mi u gradnji samostana svetoga Damjana, ¹⁴jer će odsada ovdje biti gospođe koje će svojim svetim načinom suživota, koji će postati glasovit, proslaviti našega nebeskoga Oca po sveopćoj njegovoj svetoj Crkvi”.

¹⁵U ovome događaju možemo, dakle, promatrati izobilnu Božju dobrohotnost prema nama: ¹⁶On se po svojemu neizmjernom milosrđu i ljubavi udostojao po svojemu Svecu govoriti tako o našemu svetom pozivu i izabranju. ¹⁷I nije naš preblaženi Otac Franjo tako prorokovao samo o nama, nego i o drugima koje će doći u sveti poziv u koji je Gospodin pozvao nas.

¹⁸Kolikom živom željom i kolikom strastvenošću duha i tijela moramo, dakle, čuvati zapovijedi Božje i našega Oca, da udružene s Gospodinom uzvratimo Njemu umnožen talent!

¹⁹Jer sam nas je Gospodin postavio kao oblik, za primjer i ogledalo ne samo drugima, nego također našim sestrama koje će Gospodin pozvati u naš poziv, ² kako bi i one zauzvrat bile ogledalo i primjer onima koji žive u svijetu.

²¹Kad nas je, dakle, Gospodin pozvao na tako velike stvari, to jest da se one koje su za ogledalo i primjer drugima mogu ogledati u nama, ²²uvelike smo dužne blagoslivljati i hvaliti Boga i još više se utvrditi u tome da činimo dobro u Gospodinu. ²³Zato, ako budemo živjele po gore spomenutom obliku, ostavit ćemo drugima plemenit primjer i veoma kratkim naporom steći nagradu vječnoga blaženstva.

²⁴Nakon što se svevišnji Otac nebeski, po svojemu milosrđu i milosti, udostojao rasvijetliti moje srce da činim pokoru po primjeru i učenju preblaženoga Oca našega Franje, ²⁵malo nakon njegova obraćenja ja sam mu, zajedno s nekoliko sestara koje mi Gospodin bijaše dao malo nakon mojega obraćenja, dragovoljno obećala poslušnost, ²⁶onako kako Gospodin bijaše upravio svjetlo svoje milosti u nas po njegovu zadivljujućem životu i njegovu učenju.

²⁷Onda je Franjo, promatrajući kako, premda tjelesno krhke i slabe, ipak nismo odbile nikakvu oskudicu, siromaštvo, napor, nevolju ili sramotnost i prezir od strane svijeta, ²⁸štoviše, kako nas je često istraživao prema primjeru svetaca i svoje braće i našao da sve to promatramo kao velike naslade – mnogo se radovao u Gospodinu. ²⁹I potresen očinskom ljubavi prema nama obvezao nam se da će uvijek, on osobno i po svojemu Redu, imati o nama takvu pažljivu brigu i takvu posebnu skrb kakvu ima o svojoj braći.

³⁰I tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga Oca našega Franje, pošle boraviti kod crkve svetoga Damjana, ³¹gdje nas je Gospodin po svojemu milosrđu i milosti u kratkom vremenu povećao brojem, da se ispuni ono što je Gospodin unaprijed rekao po svojemu Svecu; ³²prije toga smo, naime, premda kratko, bile na drugome mjestu.

³³Zatim nam je napisao oblik življenja i to najviše da uvijek ustrajemo u svetome siromaštvu.

³⁴Dok je živio, nije se zadovoljio poticati nas mnogim govorima i primjerima na ljubav i na obdržavanje presvetoga siromaštva, nego nam je predao više spisa, da se ne bismo nakon njegove smrti ni na koji način odvratile od njega, ³⁵kao što se ni Sin Božji nikada nije htio odvratiti od istoga svetoga siromaštva dok je živio na svijetu.

³⁶I dok je bio živ, preblaženi naš Otac Franjo, oponašajući Njegove stope, nije se svojim primjerom i učenjem ni na koji način udaljio od Njegova svetoga siromaštva koje je on izabrao za sebe i za svoju braću.

³⁷Stoga sam ja, Klara, službenica Kristova i Siromašnih sestara samostana svetoga Damjana, premda nevrijedna, i biljčica svetoga Oca, zajedno s drugim svojim sestrama pomno razmišljala o našem tako uzvišenom zavjetovanju i o zapovijedi tako velikoga Oca. ³⁸I razmišljale smo o krhkosti ostalih kojih smo se i mi bojale u nama samima nakon smrti našega svetoga Oca Franje koji bijaše naš stup i naša jedina utjeha nakon Boga, i naša utvrda. ³⁹Više puta smo se uzastopce dragovoljno obvezale Gospođi našoj presvetoj Siromaštini da bi poslije moje smrti sestre, sadašnje i one koje će doći, imale jakosti ni na koji način ne udaljiti se od nje.

⁴⁰I kako sam ja uvijek revno i brižno obdržavala, i nastojala da i druge obdržavaju sveto siromaštvo koje smo obećale Bogu i Ocu našemu blaženomu Franji, ⁴¹tako su i one koje će mene zamijeniti u službi dužne sve do konca uz Božju pomoć opsluživati i nastojati da druge opslužuju sveto siromaštvo.

⁴²Štoviše, zabrinuta, još sam radi veće predostrožnosti poradila na tome da nam Gospodin papa Inocent, za vrijeme kojega započesmo, i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama ukrijepe naš zavjet presvetoga siromaštva koje smo obećale Gospodinu i našemu blaženomu Ocu, ⁴³da se ne bismo ni u koje vrijeme i ni na koji način od njega udaljile.

⁴⁴Iz toga razloga, klečeći na koljenima te tijelom i dušom prignuta, preporučam sve svoje sestre, koje jesu i koje će doći, svetoj Majci Rimskoj crkvi, Vrhovnome svećeniku i nadasve gospodinu kardinalu koji će biti dodijeljen Redu manje braće i nama.

⁴⁵Iz ljubavi prema onome Bogu

koji je kao siromah bio položen u jasle,

kao siromah živio na ovome svijetu

i gol ostao na križu,

⁴⁶neka se gospodin kardinal brine da njegovo malo stado, koje je Gospodin Otac porodio u svojoj svetoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga Oca našega Franje koji je slijedio u stopu siromaštvo i poniznost njegova ljubljenoga Sina i njegove slavne Djevice Majke, ⁴⁷opslužuje sveto siromaštvo koje smo obećale Gospodinu i Ocu našemu Franji. I neka se udostoji uvijek ih podupirati i sačuvati u njemu.

⁴⁸I kao što nam je Gospodin dao našega preblaženoga Oca Franju za utemeljitelja, saditelja i pomoćnika našega u Kristovoj službi i u onome što smo obećale Gospodinu našemu i blaženomu Ocu, ⁴⁹koji je također dok je živio bio uvijek brižan riječju i djelom brižno uzgajati i njegovati nas, svoju biljčicu, ⁵⁰tako preporučam i ostavljam svoje sestre, i sadašnje i buduće, nasljedniku preblaženoga Oca našega Franje i čitavome Redu ⁵¹da nam uvijek budu na pomoć da napredujemo u boljem služenju Bogu, a nadasve u opsluživanju presvetoga siromaštva.

⁵²Ako bi se pak dogodilo u neko vrijeme da spomenute sestre ostave spomenuto mjesto i presele se na drugo, dužne su, gdjegod bile nakon moje smrti, ništa manje ipak opsluživati gore spomenuti oblik siromaštva koji smo obećale Gospodinu i preblaženomu Ocu našemu Franji.

⁵³Neka ona koja će biti u službi, zajedno s drugim sestrama, ipak pomno pazi i neka bude pronicljiva da se ne nabavljaju ili ne primaju zemljišta oko gore spomenutoga mjesta više negoli je krajnje nužno za vrt radi uzgoja povrća. ⁵⁴Ali ako radi poštenja i povučenosti samostana treba s koje strane imati više zemlje izvan ograde vrta, neka ne dopuste da se nabavi ili primi više negoli zahtijeva krajnja nužda. ⁵⁵I ta zemlja neka se uopće ne obrađuje niti zasijava, nego neka ostane uvijek tvrda i neobrađena.

⁵⁶Opominjem i potičem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, sadašnje i one koje će doći, da čitavim bićem nastoje nasljedovati put svete prostodušnosti, poniznosti i siromaštva, i k tomu također časnost našega svetoga načina življenja, ⁵⁷kako su nas u početku našega obraćenja poučili Krist i preblaženi Otac naš Franjo ⁵⁸od kojih je sam Otac milosrđa, predarežljivi Darovatelj, ne po našim zaslugama, nego po samome svojemu milosrđu i milosti, izlio miomiris dobra glasa na one koji su daleko kao i na one koji su blizu.

⁵⁹I ljubeći se uzajamno u ljubavi Kristovoj, pokažite izvana djelima onu ljubav koju imate unutra, ⁶⁰tako da sestre, izazvane tim primjerom, uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.

⁶¹Molim također onu sestru koja će biti u službi sestara da nastoji natkriliti druge više krepostima i svetim ponašanjem negoli službom, ⁶²kako bi njezine sestre, potaknute njezinim primjerom, slušale ne toliko zbog njezine službe nego radije iz ljubavi. ⁶³Neka bude također pronicljiva i razborita prema svojim sestrama, kao što je dobra majka prema svojim kćerima, ⁶⁴i neka im osobito nastoji od milostinje koju će Gospodin dati pribaviti prema potrebi svake pojedine. ⁶⁵Neka bude također toliko dobrostiva i njima pristupačna da one mogu s pouzdanjem očitovati svoje potrebe ⁶⁶i povjerljivo joj se uteći svakoga časa, kako im se bude činilo da je dobro za njih same i za njihove sestre.

⁶⁷Sestre koje su podložne, međutim, neka imaju na umu da si radi Boga uskraćuju svoju volju. ⁶⁸ Stoga hoću da slušaju svoju majku drage volje kako su obećale Gospodinu, ⁶⁹kako bi njihova majka, vidjevši ljubav, poniznost i jedinstvo koje imaju jedna prema drugoj, lakše nosila svaki teret koji po službi snosi, ⁷⁰i da joj se po njihovu svetome načinu života ono što je tegotno i gorko obrati u slatkoću.

⁷¹I budući da je tijesan put i staza kojom se ide, i uska su vrata kroz koja se ulazi u život, malo je onih koji njime hode i kroz njih ulaze; ⁷²i ako ima nekih koji neko vrijeme njime hode, premalo je onih koji ustraju na tome putu. ⁷³Uistinu blaženi oni kojima je dano hoditi tim putem i ustrajati sve do kraja!

⁷⁴Zato, ako smo ušle na put Gospodnji, čuvajmo se da zbog svoje krivnje i neznanja nikada ni na koji način ne odstupimo od njega, ⁷⁵da ne nanesemo uvredu tako velikomu Gospodinu i Njegovoj Majci djevici, i Ocu našemu blaženomu Franji, Crkvi slavnoj i vojujućoj. ⁷⁶Jer pisano je: „Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih!”

⁷⁷Radi toga prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da po molitvama i zaslugama slavne i svete djevice Marije, Majke Njegove i preblaženoga Oca našega Franje i svih svetih ⁷⁸sam Gospodin, koji nam je dao dobar početak, dadne porast i također dadne konačnu ustrajnost. Amen.

⁷⁹Da bi se bolje obdržavao, ovaj spis ostavljam vama, svojim predragim i preljubljenim svojim sestrama, sadašnjima i budućima, kao znak blagoslova Gospodnjega i preblaženoga Oca našega Franje i blagoslova od mene, vaše majke i službenice.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

PRVO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ

¹Časnoj i presvetoj djevici, gospođi Janji, kćeri preodličnoga i presvijetloga kralja Češke, ²Klara, nedostojna služavka Isusa Krista i beskorisna sluškinja Zatvorenih gospođa samostana svetoga Damjana, predstavlja se kao njezina posvuda podložnica i potpuno njoj u službi kao njezina mala sluškinja, i s osobitom i punom poštovanja molitvom da bi gospođa Janja postigla slavu vječne sreće.
³Veoma se radujem i kličem u Gospodinu slušajući tako čestit glas o Vašemu svetom ponašanju i životu, glas koji je čudesno dopro ne samo do mene, nego je razglašen po čitavom krugu zemaljskom; ⁴takvom radošću smijem klicati ne samo ja osobno, nego i svi koji služe ili žele služiti Isusu Kristu. ⁵A to stoga što ste Vi, premda ste više od drugih mogli uživati svjetovni sjaj, časti i ugled, imajući se s veličanstvenom slavom vjenčati za slavnoga Cara, kako bi Vašem i njegovom Veličanstvu i dolikovalo, ⁶sve to odbacili i svom dušom i svim osjećajem srca izabrali presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, ⁷primivši Zaručnika plemenitijega roda, Gospodina Isusa Krista, koji će Vaše djevičanstvo čuvati uvijek neokaljanim i nepovrijeđenim.

⁸Njega kad ljubite, ostajete čisti,
kad Ga dotičete, još ste čistiji,
svaki puta kada ga primite k sebi, ostajete djevicom.
⁹Njegova moć jača je, plemenitost uzvišenija,
Njegov pogled sjajniji, ljubav zavodljivija
i sva Njegova ljubaznost otmjenija.
¹⁰Već ste u Njegovu čvrstom zagrljaju;
grudi Vam je uresio draguljima,
a na uši Vam stavio neprocjenjivo biserje,
¹¹i svu Vas okružio proljetnim cvijećem
i sjajnim dragim kamenjem
i okrunio Vas zlatnom krunom,
ukrašenom pečatom svetosti.

¹²Stoga, predraga sestro i – trebala bih reći – Gospođo dostojna svakoga poštovanja, jer ste zaručnica i majka i sestra Gospodina mojega Isusa Krista, ¹³velikim sjajem odlikovani stijegom nepovredivoga djevičanstva i presvetoga siromaštva, utvrdite se u svetoj službi siromašnoga Raspetoga koju ste započeli sa žarkom željom; ¹⁴On je za nas sve podnio muku križa, istrgnuo nas iz vlasti kneza tame, u kojoj smo zbog prijestupa našega Praroditelja bili držani stegnuti okovima, i pomirio nas s Bogom Ocem.

¹⁵O blažena Siromaština,
koja osigurava vječna bogatstva
onima koji je ljube i grle!
¹⁶O sveta Siromaština:
onima koji je posjeduju i žele
Bog obećava kraljevstvo nebesko
i, bez sumnje, otkriva im vječnu slavu i blaženi život!
¹⁷O sva Božja Siromaština,
koju se Gospodin Isus Krist,
koji upravljaše i upravlja nebom i zemljom,
koji, štoviše, samo reče i sve postade,
udostojao više od svega ostaloga prigrliti!

¹⁸Naime reče: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji – to jest Krist – nema gdje bi glavu naslonio“ već je, kad je naklonio glavu, predao svoj duh.
¹⁹Ako se, dakle, Gospodin tako velik i tako veličanstven, dolazeći u djevičansko krilo htio pokazati na ovome svijetu kao prezren, ubog i siromašan, ²⁰da ljudi koji bijahu veoma siromašni i bijedni, trpeći preveliku glad za nebeskom hranom, postanu bogati u Njemu posjedovanjem kraljevstva nebeskoga, ²¹plešite od radosti i silno se veselite! ispunjeni golemom radošću i duhovnim veseljem.
²²Budući da ste više voljeli prezir svijeta negoli časti, siromaštvo negoli vremenita bogatstva i radije sakriti blago ne u zemlju nego na nebu, ²³gdje niti rđa ne nagriza niti moljac izjeda i kradljivci ne iskapaju i ne kradu, Vaša je nagrada na nebu preobilna! ²⁴I Vi ste zapravo dostojno zavrijedili biti svečano proglašeni sestrom, zaručnicom i majkom Sina Svevišnjega Oca i slavne Djevice.
²⁵Zasigurno Vam je poznato – u to sam čvrsto uvjerena – da Gospodin obećava i daruje kraljevstvo nebesko samo siromasima, jer dok se osobito ljubi vremenita dobra, gubi se plod svete ljubavi; ²⁶i da se ne može služiti Bogu i mamoni, jer ili se jednoga ljubi, a drugoga mrzi, ili se jednomu služi, a drugoga prezire; ²⁷kao i to da se bogato odjeveni ne može boriti s golim, jer onaj koji ima za što ga se može uhvatiti, veoma brzo će biti oboren na tlo; ²⁸i to da se ne može živjeti i u slavi na ovome svijetu i ondje kraljevati s Kristom, jer prije će deva moći proći kroz iglene ušice negoli bogataš uzići u nebesko kraljevstvo. ²⁹Zato ste zbacili sa sebe svoje haljine, to jest vremenita bogatstva, tako da uopće ne mognete podleći pred protivnikom u borbi, nego da tijesnim putem i kroz uska vrata uzmognete unići u nebesko kraljevstvo.

³⁰O kako je doista silan i hvalevrijedan ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara:
napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih,
steći nebeska dobra mjesto zemaljskih,
zadobiti stostruko za jedno
i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život.

³¹Zato sam Vašu Preuzvišenost povela, koliko sam bolje mogla, da poniznim molbama usrdno zamolim Kristovim srcem Vašu svetost da se, kad ste već u Njegovoj svetoj službi, ushtjednete utvrditi: ³²pospješujući svoj hod iz dobra u bolje, iz jednih kreposti u druge, tako da se Onaj kojemu služite svom željom svoje duše, udostoji obilno Vam udijeliti nagradu za kojom čeznete.
³³Još Vas molim u Gospodinu, koliko god mogu usrdnije, da mene – Vašu služavku, premda beskorisnu – i ostale sestre koje sa mnom borave u samostanu, a koje su Vam sve odane, preporučite u Vaše presvete molitve, ³⁴da njima potpomognute uzmognemo zavrijediti milosrđe Isusa Krista te jednako tako zavrijedimo s Vama uživati u vječnome gledanju Njega.
³⁵Ostajte zdravo u Gospodinu i molite za mene!

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

DRUGO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ

¹Kćeri Kralja nad kraljevima, službenici Gospodara nad gospodarima, predostojnoj zaručnici Isusa Krista i stoga najplemenitijoj kraljici, gospođi Janji, ²Klara, beskorisna i nedostojna sluškinja Siromašnih gospođa, šalje svoj pozdrav sa željom da uvijek živiš u najuzvišenijemu siromaštvu.
³Zahvaljujem velikodušnom Darovatelju svih milosti od kojega, kako vjerujemo, izvire svaki najbolji dar i svaki neusporedivi poklon, što te je uresio tako brojnim naslovima krepostî i ukrasio znakovima takve savršenosti ⁴da, postavši vjernom nasljedovateljicom savršenoga Oca, zavrijediš postati tako savršena da Njegove oči ne vide na tebi ništa nesavršena.
⁵To je ona savršenost po kojoj će te sam Kralj združiti sa sobom u nebeskoj svadbenoj odaji, gdje slavan sjedi na zvjezdanom prijestolu, ⁶da, jer si dala nisku cijenu visokim častima zemaljskoga kraljevstva i smatrala malovrijednom carsku ženidbenu ponudu, ⁷postavši – u duhu velike poniznosti i najžarkije ljubavi – ljubomorna sljedbenica presvetoga siromaštva, prionuvši uza stope Onoga s kime si se zavrijedila vjenčati.
⁸Znajući doista da si puna krepostî, ne želim te opterećivati suvišnim riječima, nego se odričem obilja riječî, ⁹premda ti se ne bi činilo ništa suvišnim u riječima iz kojih bi ti mogla doći neka utjeha. ¹⁰I uistinu, jer je potrebna samo jedna riječ, tom jednom riječi zaklinjem te i ljubavlju Onoga kojemu si se prikazala kao sveta i ugodna žrtva opominjem te ¹¹da se sjećaš uvijek svoje čvrste odluke o započetom načinu života, te kao druga Rahela, koja gleda uvijek na svoj početak,

čuvaj ono što sada čvrsto držiš,
nastavi raditi ono što već radiš, ne gubeći snagu,
¹²nego žustrim trkom, laganim korakom,
nesputanih nogu,
da ti se čak ni prašina ne dotiče korakâ,
¹³sigurna, radosno i hitro,
oprezno stupaj stazom blažene sreće,
¹⁴ne vjerujući nikomu i ne udružujući se ni s kime
tko bi te htio odvratiti od ovog tvog hoda,
tko bi ti htio postaviti na put spoticaj
protiv one savršenosti na koju te Duh Gospodnji pozvao
da uzvratiš Svevišnjemu svoje zavjete.

¹⁵Što se tiče toga, da bi mogla što sigurnije prolaziti putem Gospodnjih zapovijedî, slijedi savjet našega časnoga oca, brata našega Ilije, generalnoga ministra, ¹⁶i drži do njega više nego do savjetâ drugih, smatrajući si ga dragocjenijim od ikojega drugoga dara.

¹⁷A ako bi ti tkogod nešto drugo govorio
ili ti nešto drugo prišaptavao,
što bi priječilo tvoju savršenost,
to jest što bi se pokazalo protivnim tvojemu božanskomu pozivu,
premda ga moraš poštivati,
ipak nemoj slijediti njegov savjet,
¹⁸nego zagrli siromašnoga Krista
kao siromašna djevica.

¹⁹Gledaj Onoga koji je poradi tebe postao predmetom preziranja i slijedi Ga, tako da i ti postaneš u ovome svijetu na prezir.

²⁰O nadasve plemenita kraljice,
upri oči u Njega,
istražuj Ga,
promatraj Ga
i čezni za tim da nasljeduješ
svoga Zaručnika,
koji je, premda najljepši od sinova ljudskih, radi tvojega spasenja postao najobescjenjeniji od svih ljudi, prezren, izudaran i po čitavome tijelu više puta bičevan i umro sred samih muka na križu.
²¹Ako s Njime patiš, s Njime ćeš i kraljevati,
ako s Njime plačeš, s Njime ćeš se i radovati,
ako s Njime umireš na križu muke,
s Njime ćeš posjedovati nebeske stanove
u sjajnim odorama svetih,
²²i tvoje ime, zapisano u knjigu života,
bit će slavno među ljudima.

²³Zbog toga ćeš zauvijek i u vijeke vjekova umjesto slave zemaljskoga i prolaznoga biti dionicom slave nebeskoga kraljevstva, umjesto propadljivih dionicom vječnih dobara i živjet ćeš u vijeke vjekova.
²⁴Ostaj mi zdravo, predraga sestro i, poradi Gospodina, Zaručnika tvojega, također gospođo. ²⁵Nastoj u svojim smjernim molitvama preporučiti Gospodinu mene zajedno s mojim sestrama, koje se sve zajedno radujemo dobrima Gospodnjim što ih On po svojoj milosti u tebi izvodi. ²⁶Također nas žarko preporuči i svojim sestrama.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

TREĆE PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ

¹Janji, svojoj u Kristu prečasnoj gospođi i sestri dostojnoj ljubavi prije svih ostalih smrtnika, rođenoj sestri svijetloga kralja Češke, ali sada već sestri i zaručnici Svevišnjega Kralja nebeskoga, ²Klara, najneznatnija i nedostojna sluškinja Kristova i služavka Siromašnih gospođa, želi radosti spasenja koje proistječe iz Početnika spasenja, kao i sve štogod može bolje poželjeti.
³Tolikom sam ispunjena radošću zbog tvojega zdravlja, sretnog duhovnog stanja i divnih uspjeha koji te, kako vidim, osnažuju na putu što si ga započela da postigneš nebesku nagradu. ⁴I dišem tolikim klicanjem u Gospodinu jer sam o tebi doznala, a i sama sam u to uvjerena, da ti divno nadoknađuješ ono što nedostaje u nama – kako u meni tako i u ostalim sestrama – nasljedovateljicama stopa siromašnoga i poniznoga Isusa Krista.
⁵Doista se mogu radovati, i nitko me ne može lišiti tako velike radosti, ⁶budući da, imajući napokon ono što sam tako vruće željela pod nebom, vidim da si, poduprta čudesnim darom mudrosti iz usta samoga Boga i na strašan i neočekivani način, podmetnula nogu prepredenostima lukavoga neprijatelja, oholosti koja upropašćuje ljudsku narav i taštini koja zaluđuje ljudska srca. ⁷I vidim da si svojom poniznošću, krepošću vjere i rukama siromaštva zagrlila ono neusporedivo blago sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se stječe Onaj po kojemu je sve postalo iz ništavila. ⁸Posluživši se apostolovim riječima kažem ti da te smatram pomoćnicom samoga Boga i pridizateljicom palih udova Njegova neizreciva Tijela.
⁹Tko je taj, dakle, tko bi mi smio zabraniti da se ne radujem tako velikim radostima koje pozivaju na divljenje? ¹⁰Stoga se i ti, najdraža, uvijek raduj u Gospodinu! ¹¹I neka te ne prekrije oblak gorčine, o preljubljena moja gospođo u Kristu, ti, radosti anđela i kruno sestara!

¹²Postavi svoj duh pred ogledalo vječnosti!
Postavi svoju dušu u sjaj slave!
13Postavi svoje srce u otisak božanske Biti
i po ovome bogozrenju
preobrazi čitavo svoje biće u sliku
Njegova božanstva,
¹⁴tako da i ti osjetiš ono što osjećaju njegovi prijatelji,
kušajući onu skrivenu slatkoću,
koju je sam Bog već u početcima čuvao
za one koji su u nj zaljubljeni.
¹⁵I nakon što si posve prešla preko svega onoga što na ovome varavome zbrkanome svijetu zapliće svoje slijepe štovatelje,
svim svojim bićem ljubi Onoga
koji je svega Sebe darovao za tvoju ljubav,
¹⁶Onoga, čijoj se ljepoti sunce i mjesec dive,
Onoga, čije su nagrade neusporedivo dragocjene i beskrajno veličanstvene.
¹⁷Da, govorim o Njemu,
Sinu Svevišnjega,
kojega je rodila Djevica
i nakon Njegova rođenja djevicom trajno ostala.

¹⁸Priljubi se uz Njegovu preslatku Majku koja je porodila takva Sina kojega nebesa ne mogaše obuhvatiti, ¹⁹a ona Ga je ipak nosila u malešnom klaustru svoje svete utrobe i kao nježna djevojka držala Ga u svome krilu. ²⁰Tko se ne bi zgrozio od zasjeda ljudskoga neprijatelja koji smišlja kako da po drskoj nadutosti časovitih i obmanjujućih časti potpuno uništi ono što je veće od samoga neba? ²¹Vidiš već da je jasno da je duša vjerna čovjeka – po milosti Božjoj najvrjednija od svih stvorenja – veća od samoga neba, ²²budući da nebesa sa svim ostalim stvorovima, ne! ne mogu obuhvatiti svoga Stvoritelja, a sama vjerna duša njegov je stan i prijestolje, i to samo po svojoj svetoj ljubavi koje nemaju oni koji ne mare za bogobojaznost. ²³Sama Istina nam kaže: „Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti“.
²⁴Zato, kako Ga je slavna Djevica nad djevicama tvarno, ²⁵tako Ga i ti uvijek možeš bez ikakve sumnje duhovno nositi u svome čistome i djevičanskome tijelu, slijedeći njezine stope, osobito stope poniznosti i siromaštva. ²⁶Da, tako ćeš obuhvatiti u sebi Onoga koji obuhvaća i tebe i sve što postoji, i posjedovat ćeš ono što se posjeduje sigurnije u odnosu na ostala prolazna posjedovanja ovoga svijeta. ²⁷Kako su u tome neki kraljevi i kraljice ovoga svijeta zavedeni: 28premda se njihova oholost uzdizala do neba i glava im doticala oblake, na koncu bivaju ruševina i gotovo poput smetlišta.
²⁹A sada o onome što si mi poručila da ti objasnim: ³⁰naime, koji bi to bili blagdani za koje nas je preslavni Otac naš sveti Franjo opomenuo da ih slavimo osobito promjenom našega jelovnika – ako sam dobro shvatila tvoju misao – smatrala sam da tvojoj ljubavi treba odgovoriti ovako. ³¹Neka tvoja Razboritost zna, dakle, da osim slabunjavih i bolesnih, za koje nas je opomenuo i čak zapovjedio da im sa svom brižljivošću pripravimo raznovrsna jela, ³²svaka od nas koja je zdrava i jaka mora jesti samo korizmenu hranu, kako svagdanima tako i blagdanima, posteći tako svaki dan ³³osim u nedjelje i na dan Rođenja Gospodnjega, kada smijemo uzeti dva obroka. ³⁴A tako i u četvrtke redovitoga vremena: svaka može sama odlučiti, tako da ona koja ne želi nije dužna postiti.
³⁵Doduše, mi zdrave postimo svakim danom osim u nedjelje i na Božić. ³⁶Pogotovu svakoga Uskrsa, kako kaže spis blaženoga Franje, i na blagdane svete Marije i svetih apostola također nismo dužne postiti, osim ako ti blagdani padnu u petak. ³⁷Ali, kako već rekoh, mi koje smo zdrave i jake uvijek jedemo korizmena jela.
³⁸No, jer naše tijelo nije niti brončano, niti je naša snaga kamena, ³⁹štoviše, krhke smo i sklone svakoj tjelesnoj slabosti, ⁴⁰vruće te molim stoga, predraga, da se mudro i razborito odvratiš od one nerazborite i nemoguće strogosti u postu koju si, kako doznajem, poduzela. ⁴¹I prosim te u Gospodinu da svome Gospodinu prinosiš razumnu službu i svoju žrtvu uvijek solju začinjenu, kako bi svojim životom živa hvalila Gospodina.
⁴²Ostaj mi uvijek zdravo u Gospodinu, što i samoj sebi želim, i preporuči i mene i moje sestre u svoje svete molitve.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

ČETVRTO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ

¹Svijetloj kraljici i zaručnici vječnoga Kralja Jaganjca, svojoj premiloj majci gospođi Janji i, među svim drugima kćeri mezimici, ma, upravo polovici svoje duše i posebnom kovčegu najdublje ljubavi svojega srca, ²Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja Njegovih službenica koje borave u samostanu svetoga Damjana u Asizu, šalje svoj pozdrav ³sa željom da gospođa Janja s ostalim presvetim djevicama pjeva pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i da slijedi Jaganjca kamogod On ide!
⁴O majko i kćeri, zaručnice Kralja svih vjekova, nemoj se čuditi ako ti nisam pisala često, kako i tvoja i moja duša jednako želi i jednako silno žudi, ⁵nemoj uopće ni pomisliti da u srcu tvoje majke požar ljubavi gori manjom slatkoćom prema tebi. ⁶Ne, ovo je na stvari: zaprekom je bilo pomanjkanje glasnikâ i očite opasnosti na cestama.
⁷A sada, kada mogu pisati tvojoj ljubavi, radujem se s tobom i zanosno ti kličem u radosti Duha, o zaručnice Kristova, ⁸jer si, odgurnuvši od sebe sve ispraznosti ovoga svijeta, poput druge presvete djevice, svete Janje, divno zaručena s neokaljanim Jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta.

⁹O zaista sretna ti
kojoj je dano piti na ovoj svetoj svadbenoj gozbi,
tako da svim srcem svojega srca prioneš
uz Onoga
¹⁰čijoj se ljepoti
bez prestanka dive
sve blažene nebeske čete,
¹¹čija nježnost obuzima,
čije zrenje život osvježuje,
čija dobrostivost nasićuje,
¹² čija slatkoća uvijek iznova napunja,
čiji je spomen slatko svitanje,
¹³čiji miomiris mrtve oživljuje,
i slavno gledanje kojega će učiniti blaženima
sve građane višnjega Jeruzalema.
¹⁴Budući da je to gledanje Njega sjaj vječne slave,
odsjaj svjetlosti vječne
i ogledalo bez mrlje,

¹⁵svakoga se dana zagledaj u to Ogledalo, o kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u njemu neprekidno istražuj svoju ljepotu, ¹⁶tako da se sva, iznutra i izvana, uresiš odjevena i urešena haljinama od veza šarena ¹⁷i isto tako urešena cvijećem i odjećom svih kreposti, kako i pristaje najdražoj kćeri i zaručnici vrhovnoga Kralja.

¹⁸A u tome Ogledalu odsijeva
blaženo Siromaštvo,
sveta Poniznost
i neizreciva Ljubav,
kako ćeš ih s Božjom milošću moći promatrati na cijeloj površini ogledala.
¹⁹Pozorno promotri – velim ti – rubove Ogledala, to jest siromaštvo Ogledala položenog u jasle i povijenog u pelenice.
²⁰O Poniznosti koja zadivljuje,
o Siromaštine koja zapanjuje!
²¹Kralj anđela,
Gospodar neba i zemlje
u jasle položen.

²²A na površini Ogledala istražuj poniznost, svakako blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i kazne koje je podnio za otkupljenje ljudskoga roda.
²³Na donjem dijelu istoga ogledala pogotovo se zadrži pogledom na neizrecivoj ljubavi u kojoj je odlučio trpjeti na deblu križa i na njemu umrijeti najsramotnijom vrstom smrti.
²⁴Samo je Ogledalo, postavljeno na drvo križa, odande opominjalo prolaznike o onome o čemu tu treba duboko promišljati, govoreći: ²⁵“O vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol“. ²⁶“Odgovorimo – kaže – jednim glasom i jednim duhom Njemu koji viče i jauče: ‘Dok neprestano mislim na to, duša gine u meni’“.
²⁷O kraljice nebeskoga Kralja, odatle se neprekidno ražaruj sve jačim žarom ljubavi!
²⁸Promatrajući osim toga Njegove neizrecive slasti, bogatstva i vječne časti, ²⁹i uzdišući od silne želje i ljubavi svoga srca zaviči:

³⁰“Povuci me za sobom,
trčat ćemo u mirisu Tvojih pomasti,
o nebeski Zaručniče!
³¹Trčat ću, neću malaksati,
dok me ne uvedeš u odaju vina,
³²dok mi Tvoja ljevica ne bude pod glavom,
a desnica me Tvoja sretno ne zagrli
i ne poljubiš me presretnim poljupcem
svojih usta“.

³³Uronjena u ovo bogozrenje, sjeti se svoje majke sirotice, ³⁴znajući da sam te kao blaženu uspomenu naslikala na ploče svojega srca, tako da nas nitko ne može razdvojiti, jer si mi najdraža od svih.
³⁵Što još reći? Neka šuti jezik tijela kad je riječ o mojoj ljubavi prema tebi. Neka jezik duha govori i rekne: ³⁶“O kćeri moja blagoslovljena, budući da ljubav koju imam prema tebi nikako ne može u potpunosti izraziti jezik tijela ³⁷– kaže on – ovo što sam ti napisala tako je nepotpuno. Molim te da dobrohotno i smjerno primiš ove moje riječi, tražeći u njima barem moj majčinski osjećaj što ga u žaru ljubavi danomice gajim prema tebi i tvojim kćerima kojima vruće preporučam sebe i svoje kćeri u Kristu“.
³⁸Oh dakako, i ove moje kćeri, nadasve najrazboritija djevica, Janja, sestra naša, preporučaju se u Gospodinu, koliko god mogu, tebi i tvojim kćerima.
³⁹Doviđenja, najdraža moja kćeri, tebi zajedno sa tvojim kćerima, dok se ne nađemo kod prijestolja slave velikoga Boga, i moli tu milost za nas.
⁴⁰Ovim pismom preporučam tvojoj sestrinskoj ljubavi, koliko god mogu, donosioce istoga: našega predragoga brata Amata, ljubljenoga od Boga i od ljudi, i brata Bonaguru. Amen.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

PISMO ERMENTRUDI

¹Svojoj predragoj sestri, Ermentrudi, Klara iz Asiza, ponizna službenica Isusa Krista, želi dobro i mir!
²Doznala sam, o predraga sestro, da si uz pomoć Božje milosti sretno pobjegla iz gliba ovoga svijeta, ³čemu se radujem i čestitam ti, i još se radujem što ti sa svojim kćerima odvažno stupaš stazama krepostî.
⁴Budi, predraga, vjerna sve do smrti
Onomu komu si dala obećanja,
jer On će te okruniti lovorom života.
⁵Kratkotrajan je naš napor ovdje na zemlji,
ali nagrada je vječna;
neka te ne smućuju senzacije ovoga svijeta
koji bježi poput sjene;
⁶neka te ne zalude lažne utvare ovoga prijevarnoga svijeta;
začepi svoje uši od zviždanja pakla
i snažno skrši njegove nalete;
⁷rado podnosi sve zlo protiv tebe
i neka te ne uzdižu dobri uspjesi:
ove stvari silno zahtijevaju vjeru,
a one je tjeraju.
⁸Vjerno prinesi Bogu što si zavjetovala
i On će ti uzvratiti.
⁹O predraga, pogledaj gore u nebo
koje nas poziva;
i uzmi križ i slijedi Krista
koji ide pred nama:
¹⁰jer po Njemu ćemo,
nakon raznih i mnogih nevolja,
ući u Njegovu slavu.
¹¹Najdubljim osjećajima svojega srca ljubi Boga
i Isusa, Sina njegova,
koji je razapet za nas grešnike,
i nikada nemoj smesti s uma misao na Njega;
¹²neprestano promišljaj otajstva križa
i tjeskobe Majke koja stoji pod križem!
¹³Moli i uvijek bdij.
¹⁴I djelo koje si dobro započela odlučno dovrši,
i službu koju si primila
obavljaj u svetome siromaštvu i iskrenoj poniznosti.
¹⁵Ne boj se, kćeri:
Bog, vjeran u svim svojim riječima
i svet u svim svojim djelima,
izlit će svoj blagoslov na tebe i tvoje kćeri
16i bit će vam pomoćnik i najbolji tješitelj;
On je naš Otkupitelj i naša vječna nagrada.
¹⁷Molimo Boga jedna za drugu,
jer tako ćemo, noseći uzajamno breme ljubavi,
s lakoćom ispuniti Kristov zakon.
Amen.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC